Ljudi ovako da vam kazhem: vec nekoliko dana se smejem na ovo shto cu sad da postavim pa poshto nisam uspela da skupim snage da trolujem nechije tudje blogove evo ga ovde kod mene. Ovo mi je poslao kolega u e-mail-u i ja sam ga prevela na kakav takav srBski.
Kako mački dati pilulu:
1. Podigni mačku i drži je u levoj ruci kao shto se beba drži. Sa pokazalcem i palcem leve ruke drži usta mačke otvorene sa obe strane
(update : obavezno posetite. Ovaj momak je, sa ostalim visprenim komentatorima dobrog pamćenja, poprilično doprineo da ovaj blog ispadne baš ovako.)
Nije nikakva tajna moje prepotentno mišljenje da smo osamdesetih imali jednu od najjačih, ako ne i najjaču pop – rock
... u doba Covida
Igrom slučaja ja nešto pažljivije pratim samo Covid19 u UK sada. Za vreme prvog talasa sam čitao skoro sve na šta sam nailazio.
U UK nema drugog talasa - npr u Londonu ga baš nema, dok u ostacima zemlje imamo "tail-ends". Virus je, po svemu sudeći, ulgavnom jedno-sezonski.
Nasuprot tome, još od Miloševićevih mitinga na Ušću (1988.) i Gazimestanu (1989.), dakle 30 godina
Februarsko je veče '74. Dok krišom ispod oka bacam pogled na sat čekajući 7 i 15 i početak majstorice u Frankfurtu gde će se Špancima dogoditi Katalinski, cedim poslednje atome strpljenja da ostanem miran dok stari Mađar štekće makazicama oko mojih ušiju. Pogodba je „šiške za utakmicu" i tu dileme nema. Da je uslov bio „nularica"- pristao bih.
Pojavio sam se kod Zorana Kesića u "24 minuta". Istaknut sam kao negativan primer. Povod je jedan moj tvit. On glasi: "Deca moraju biti zaštićena od svakog nasilja. Nemaština je oblik nasilja nad decom."
Ovo sam napisao u okviru diskusije povodom štrajka glađu jednog roditelja kome su oduzeta deca jer nije imao sredstava za njihovo izdržavanje. Neko od mojih Tviter sagovornika, bio je bezrezervno na strani tog roditelja, rekavši: "Svi smo mi Đorđe!", pa sam mu replicirao da nismo.
– Ја бих хтела да наручим кифлице за сутра.
– Опростите, да ли бих ја могао пре тога да добијем питу пошто сам био пре Вас?
Prethodno veče, nakon napornog radnog dana na plus beskonačno, odem sa dve poznanice na kolače i kafu. Raspričamo se sve u 16 i dođemo do priče o tri nama poznate dame koje nisu među živima. Sve tri su bile smatrane moćnim ženama, i sve tri mučno nestajale i nestale iz života. Jedna je 4 godine nepokretna i u bolovim čekala sudnji dan... druga se za dva meseca istopila a onda još deset meseci u polusvesnom stanju čekala svoj kraj, a treću je brutalno ubio neki ludak.
Dosta dobro sam ih poznavala. Jednu čak mnogo volela. Moj zaključak je bio da su sve tri bile
Generacija koja je imala muda da tog buntovnog juna 1968. godine demonstrira protiv režima Josipa Broza Tita zaslužuje poštovanje i dostojno sećanje. Pre 47 godina mladi su protestovali na ulicama Beograda glasno uzvikujući parole "Hoćemo sutra bez onih koji su upropastili juče!", "Nećemo rešavanja, hoćemo rešenje!", "Borimo se za boljeg čoveka, a ne za bolji život!", "Dosta pendreka po ljudskom umu!", "Praznu glavu vetar nosi!"....
Danas u Srbiji najglasniji u protestima su - penzioneri, dok mladi ljudi beže iz Srbije, uvidevši da je pasoš otpusna lista iz ludnice od