Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
Život čine male stvari.
Vaše malo, nekom je mnogo.
Sreća je u darivanju.
Ok. Zvuči toliko prežvakano, ofucano, potrošeno...
Opet, ako neko uloži svoju energiju, svoje vreme, svoju maštu, svoje srce ( ma kako to zvučalo patetično ) u ideju kako nekome olakšati, a nekome ulepšati koji dan, valja barem pogledati o čemu se to radi. A onda sesti, porazmisliti, pa prema željama, mogućnostima, sklonostima... rešiti nalazimo li se u čitavoj priči.
Dakle, evo jedne zanimljive akcije koju je osmislila i pokrenula moja gošća Fantomatsicna:
Od 9. maja do 27. juna pešačila sam na Camino de Santiago, najpoznatijoj evropskoj hajking ruti. Najpre sam hodala Severnim putem, duž obale Kantabrijskog mora, potom sam prešla na Primitivo put do Santjaga. Odatle sam nastavila do Mušije i zatim Fistere ili Kraja sveta na Atlantskom okeanu. Ukupno 992 km za 44 dana.
Svakodnevno sam pisala objave o
Pre neki dan sam, verovali ili ne, prvi put skupljao orahe. Bilo je idealnih 25 stepeni, a najveću pomoć pružala je sestričina (4) koja je trčala za svakim plodom koji bi se otkotrljao pri trešenju grana. Sad prebrojavam u glavi broj stabala i ispada da ih je pet, od kojih su dva mlada stabla komšijina,
Prostruja novost među onaj narod, pa se nekako i do Alekse probi. Ne bi taj nijedne o takvim stvarima prozborio, al’ mu nešto milo i Milanka pogleda, kao da proverava je l’ istina to što ču. Milanko samo ramenima smače i u neverici glavom odmahuje, ni njemu nije jasno šta su ga skolili i o čemu to pevaju. Pa mu laknu kad nastaviše put, smeje se i prihvata šalu, a sve se osvrće da Jelenu vidi. Ona se još više uz Ljubicu privila, klima glavom i nešto ženama kratko odgovara, al’ pogled ne diže. Joooj, da ga nije stid od ovog sveta, sad bi se s Jelenom kući vratio,
Ne znam kako vi, ali kod mene sedmica pre rođendana izaziva jedno posebno stanje i što se više puni godina koju navršavam, sve je veća teskoba koja me pritiska. Dan pre pomenutog, me baš smlati i, pravo da vam kažem, najradije bih do daljnjeg odložila i slavlje i čestitanje, jer se ne osećam spremno da obrnem tu poslednju cifru. Mislim, nekako bih da ostanem u zatečenim godinama.
Жена и ја смо протеклог викенда били два дана у Гучи и било нам је баш забавно. Ви Срби кад се намерачите заиста умете да организујете предивну журку! Кад смо вратили у Београд били смо још увек задивљени вашим гостопримством и везаношћу за своје корене као и са чињеницом да смо успели да преживимо тоне изврсне и укусне хране, стотине литара пива, гужву и музику која је свирала целе ноћи. И још смо после свега били прилично живахни. Једва чекамо следећи август и нову посету овом фестивалу.