Ova deca nose ručak svojim očevima, čuvarima i vodičima u rezervatu Nagzira.
Bio je februar, lišće žuto a dani topli, samo za košulju, ali su noći, ukoliko spavate pod šatorom, bile prohladne. A ja sam kampovao u tikovoj šumi na istoku Maharaštre, u gotovo geografskom srcu Indije. Iznajmili smo vojne šatore postavljene na betonskim platformama okruženim plitkim rovom strmih zidova. „Čemu to,“ pitao sam Nitina i saznao: „Zbog zmija“. Duboko u džungli nalazi se hram posvećen Zmiji – Nag, otuda i ime rezervata, Nagzira. Kako bilo, zima je i zmije hiberniraju. Mada su dani topli...
Having slept quite well, I woke up one fine morning refreshed and in an excellent mood. People who know me will note that this is exceptional behavior and perhaps even cause for alarm.
My routine had all the usual morning hiccups associated with my as yet decaffeinated state: I dropped the spoon while making my coffee; I found a dark thread on my white bathrobe, which it seemed I had inadvertently put on inside out; the butter knife slipped from my hand mid-toast; reaching for it, I hit the bread and overturned it; I took a new piece of bread (and new knife) and re-booted. Thus reconfigured, I proceeded to my breakfast.
Na tri nacionalne televizije prikazuju se rijaliti programi; Farma, Parovi i Veliki Brat biju bitku za ‘duše' gledalaca. Ono što je gledamo je kondezovani život uživo, odnosno ponašanje pojedinaca sa neobičnim, i često problematičnim, biografijama (starlete ili nešto ‘više' od toga, ‘reciklirani' estradni ‘umetnici', vračare) u nameravano hipertenziranim okolnostima. Produkt svega toga je brutalizacija međuljudskih odnosa, koji dobijaju i bizarne forme. Možda neintenciozna poruka je da je u društvu u kom živimo takav model ponašanja legitiman. To, naravno, nije tačno,
porcelan
Kutije su pohranile ceo jedan život. Ostala je još grnčarija. Razmišlja da ne pakuje lomljive stvari, iako je ploče već spakovao. Kada sve nečujno popuca, ovde će slepci iz publike makar imati istinski audio.
Ta rupa postaje sve veca. Molim te pozovi Ljubu.
Tako to moja cura radi. Vidi problem, odmeri snage, iskoristi resurse.
Uzmem pozovem Ljubu.
Ljuba dolazi, pogleda rupu i odmahnu glavom. Ako se bude sirila pozovi me, ok?
Naravno. Sta drugo da kazem. Hocu, ukoliko ista primetim.
Prolazi su dani, nisam ni obracao paznju dok me Iva nije pozvala u predsoblje i rekla da je zid zinuo. Bio je govnjiv dan. Jedan od onih kisnih, pracen grmljavinom, gomilom posla i detetom koje trazi dodatnu paznju. U tudjim pesmama zidovi cute, u nasoj zinu, ne pustaju
Gost autor: Bryan Keith
Nice mountains, friendly people, almost no traffic, the lowest prices I've seen in Europe. Ukraine, manna for cycle tourists?
Svaka čast !! Uvek hrabro i na pobedu.
Majstore, srećno u nastavku karijere !
Utisci odležali dovoljno da izostanu psovke na račun raznih '' pojava ''.
ponedeljak, 23. maj 2011
Odlazim zadovoljan
Marko Nikolić više nije trener fudbalskog kluba Rad. Kao razlog naveo da su ispunjenji svi ciljevi, negirao da je u pitanju sukob sa finansijerom kluba Rankom Stojićem.
"Ostvarili smo sve ciljeve koji su bili pred nama. Napravili smo