Toliko bih voleo da u vama, blogeri i blogerke (borci i borkinje:)) ostane nešto posle ove priče, čisto zato što je to nešto proživljeno, to moje zlehudo jutro daje mi nekakav kredit da idem u didaktiku i naravoučenija u koja, by the way, ne verujem uopšte. Iz tuđeg iskustva se ne može učiti. Ljudi poput mene ne mogu, i kraj.
Postoje ljudi koji se teško rastaju sa nepotrebnim stvarima. Za mene su to na prvom mestu papiri - garancija za laptop koju znam da moram da čuvam ali mi nikada ne padne na pamet da proverim da li je istekla, izveštaji sa raznoraznih konferencija, flajeri za zlu ne trebalo u širokom luku od bućkuriša za doneti do vodoinstalatera, nađe se i poneka "poruka lične prirode" koja, da ne bude zabune, nije starija od naše ere novih komunikacija nego je silom prilika pisana rukom pa deluje kao čist artefakt romantizma.
Да сте мог оца чули како се представља, чули бисте да је он сељак човек. Он је за свој идеал поставио да буде домаћин. Прво кафа и ракица, па све остало. Ракија, наравно - домаћа, лично печена, од шљива из нашег воћњака.
Човек традиције и друштва. Једно време је био председник црквене општине, а пре тога члан управног одбора сеоског фудбалског клуба. И из једног и из другог је изашао када је схватио да ће људи преварити институцију у којој су ангажовани зарад - личне користи. Био је неко време и сеоски одборник у градској скупштини.
Emisija „Trenutak istine” emitovana preksinoć na TV Pink, u kojoj je voditeljka ovog kviza Tatjana Vojtehovski svoju gošću pitala „Da li ste ikada doživeli orgazam tokom seksualnog odnosa sa vašim ocem?”
...Kodeks RRA
1. Правни основ
Правни основ за доношење Кодекса понашања емитера налази
Gledasmo direktan prenos još jednog u nizu uspeha Srbije: otvaranje tehnološki nepotrebnog Avalskog Tornja. Tadić, Cvetković, patrijarh, muftija, lice koje tvrdi da je naslednik prestola Republike, Đilas, Šutanovac, Tijanić, generali, policajci...
U pet do 12 sam poslao svoj zavrsni seminarski rad da bih se samo desetak minuta kasnije vozio kolima do aerodroma. Kum me je odbacio malko ranije jer je morao poslom do susjedne Lujzijane. Putovanje od najveceg teksaskog grada na obalama meksickog zaliva pa do srpske prestonice na Dunavu traje 12 sati, naravno, put traje vise kad se doda presjedanje u jednom od evropskih gradova.
Svaki putnik gleda dvije stvari da ne zaboravi: pasos i novcanik. Putnici poput mene imaju i trecu, a to je bijeli stap. Zivimo u opasnim vremenima, ali samoobrana je sekundarna svhra mog stapa. "Slijepi
Moju baku po majci ubili su Nemci 1944. Jednog dana upala je patrola i pretresla kuću. Našli su joj sakriveno pismo od sina partizana, tada polaznika Oficirske škole u Drvaru, koje je stiglo partizanskom vezom. Pisma su se čitala i uništavala. Majka je pismo, jedini dodir sa dugo odsutnim sinom, sačuvala. Da nije, možda bi sačuvala glavu.
Baku su Nemci odveli u zatvor. Kad se nekoliko dana
Baš na dan kad je udario zemljotres, Japan je organizacijama paraplegičara u Banatu i Sremu kao i Centru za socijalni rad Paraćina donirao 77 493 €.
A pre toga (navodim Guglovim redom):
- 124 770 € komunalnim preduzećima iz Sokobanje i Vlasotinca;
- 31 771 € Osnovnoj školi Bratstvo u Novom Pazaru;
- 5,8 miliona € za rano otkrivanje raka dojke;
- 58 500 € Javnom preduzeću "Put" iz Krupnja za
Vojislav Stojković
Priču stare gospođe čuo sam u jednoj od onih dugih i izgubljenih noći krajem dvadesetog veka, dok su rakete krstarile nad Beogradom tražeći svoje ciljeve, a mi sedeli u memljivom skloništu.
Govorila je tiho, a prekidala je samo kad bi maramicom brisala suze. Svi smo je pažljivo slušali, čak su i deca prestala da plaču.
- Moj otac Šimon, iako poreklom Jevrejin, nije bio ni trgovac, ni zlatar, a ni zelenaš, bio je paor i čobanin.
1. Gradonačelniku Kragujevca
2. Ministru zdravlja
3. Načelniku porodilišta u Kragujevcu
Umesto detaljnog opisa mog porodjajnog putešestvija, trudiću se da budem koncizna, pogotovo što cenim da je vreme najvažnije u ova teška vremena, a ja ne bih da ometam.
Fuck you (Fuck you)
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch
(Lily Allen, Fuck You)
Malo je odluka koje donosim teško. Još je manje tekstova koje teško pišem. Oni su najčešće tu, neka količina nabacanih misli i ideja. Međutim, ovog puta pišem nešto što dolazi iz ličnog iskustva, iz nečega što bi jeftina poetika imenovala kao „dubina duše“. Imam potrebu da budem ogoljen.
Pre nego napišem ono što smatram važnim da podelim sa čitaocima, želim da navedem važnu motivaciju za bavljenje gej aktivizmom. Ako sam u prethodnim tekstovima istu pominjao, ne zamerite, suviše mi je važna da bih se ustručavo ponavljanja.