»Dobri ljudi umiru prerano, a skotovi žive i po trista godina«, rekao je jedared u Ljubljani, na novinarskoj konferenciji »Profesionalca« povodom, Duško Kovačević.
Umro je Cole. Nema ga više. Smrt dobrog i bliskog čoveka je trenutak kada čak i ja ostajem bez reči. Tada mi se svaka od brižljivo izabranih čini suviše patetičnom ili neubedljivom i bledom, a pokušaji rečenica od njih sklopljeni ostaju nedovršeni do te mere da im ni tri tačke ne pomažu.
Kada se sprovedu sve preporučene mere za zaštitu računarskih sistema, mreža i informacionih sistema od napada, upada i prodora, tj. narušavanja bezbednosti, potrebno je uraditi analizu i proveru kvaliteta i uspešnosti zaštite. Razvijeni su načini testiranja koji bi trebalo da, u zadovoljavajućoj meri, pokažu koliko je zaštita pouzdana i efikasna. Međutim, oni koji napadaju mrežu su nepredvidivi i stalno smišljaju nove načine i metode da ostvare svoje ciljeve. Prednost napadača je u tome što imaju više vremena, mogu da biraju trenutak, način i sredstva za napad, tj. imaju prednost faktora iznenađenja. Mogu da napadnu kada žele, mesto koje odaberu i na način koji odaberu. Odbrana, međutim, mora biti spremna i aktivna u svako vreme i na svakom mestu. U protivnom, sistem će verovatno biti ozbiljno ugrožen. Da bi zaštitili računarsku sistem, mrežu i informacioni sistem klijenti često angažuju hakere koji po dogovoru napadaju svojim metodama i tehnikama, proveravajući na taj način nivo bezbednosti, uz obavezu da svoja saznanja drže u tajnosti, da ih ne zloupotrebe i da ih isporuče samo organizaciji koja ih je angažovala i isključivo u svrhu unapređenja sigurnosti.
Zaokupljeni Oslom, Jeremićem, vođenjem vlade preko novine "Blic", događaji u Hrvatskoj nam nekako promiču. Da li zbog besparice, ili zbog nemanja uredničkog osećaja za " feeiling", ni jedna ozbiljna srpska TV nema izveštača u Zagrebu.
Zamolio sam jednog od vrhunskih novinara HRT-a, Josipa Šarića da bude gost na Blogu i objasni nam tajne uspona i pada Dr. Ive Sanadera, i šta to znači za Hrvatsku koja je pred vratima EU.
I evo njegovog tumačenja
Moj gost danas: Mary Murphy
In the capital city of a country that boasts an average wage of €386, I was gobsmacked to see the monetary reverence with which musicians are treated. Okay, I’m the first to acknowledge that tonight may have been far from typical so I checked and while tonight was indeed a little fláithiúilach (generous) by any standards, it wasn’t that far removed from the norm when Serbians might drop up to €50 in tips for musicians.
Najbolja drugarica i ja razmišljamo o tome da se tatuviramo. Molim da se ovaj glagol ne smatra pogrešnim i da ga lektori ostave na miru, jer je hibrid zasnovan na izvornoj reči »tatu«, nad kojom tapiju imaju Samuanci. Samua se traži bar tri dana na globusu, čak iako je isti u formi stone lampe. Inače, već godinama se ne može naći globus koji se ne uključuje u struju i ne svetli. Zbog toga će mnoga deca nakon učenja geografije na njima dobiti potpuno pogrešnu predstavu, ne samo o našoj planeti, već i svemiru. Zaprepastiće se kad shvate da Majka Zemlja ne pali na dugme i ne menja joj se sijalica, a još veći šok ih čeka kad shvate da u vasioni nema utičnica.
Tokom novogodišnjih dana lik simpatičnog dekice sa belom bradom i crvenom odećom pojavljuje se na razglednicama, ukrasima, izlozima, po internetu... Čini se da i dalje vlada nedoumica o njegovom poreklu. Možda će za jedan broj čitalaca biti interesantno podsećanje na to kako je nastao i odakle njegovo ime.
Imala sam 7 godina kad sam za rođendan dobila jednu slikovnicu sa bajkama. Ne znam koliko ih je bilo unutra ali jednu pamtim i danas. Radilo se o siromašnom poštenom mladiću koga je odgojila majka sa puno odricanja. On je bio vredan i poslušan, i u tom životu teške realnosti došlo mu je vreme da se ženi. Na sledećem imanju živele su tri sestre, sve neudate.
"The notion that I am me, feels like a pebble in my shoe" - Nobodyhere
Opet blog o umrežavanju , lepljivoj paučini iz koje se nija lako iskobeljati.
Ni ne pokušavam da se iskobeljam, naravno, nego mi od ne-tako-davnog talasanja na rubu mreže, preko sadašnjeg Wikileaks talasanja, pa još nekoliko sitnica, sve više jedno drugo umrežavanje privlači pažnju.
Mnogi su čuli - u elektronici umeju da se kreću ne samo elektroni (teče struja), nego i šupljine. To je prividno, naravno, iluzija, pošto u šupljinu ulete neki od susednih elektrona pa je tad šupljina tamo gde je bio taj nekad susedni elektron i nama se čini da se šupljina kreće.
Prostiji primer -zamislimo livadu i na njoj urednu 100x100 matricu, tj 10,000 ćelija u kojima mogu da stoje ljudi, pa onda samo 9,999 ljudi tako da nam je jedna ćelija uvek prazna. Ako se u praznu ćeliju uvek i brzo pomeri neka osoba iz susedne ćelije ima se utisak da se praznina kreće, ne ljudi.
Tako, čini nam se da je šupljina opipljiva. U elektronici šupljine rade posao, rade u društvu, rade ko zna gde.
Mene je ćaća napravio u jendeku, u sred bela dana, vraćajući se sa vršidbe da svi vide kako se pravi muško s’ pola snage. Onako s’ nogu zajapuren pevao je nešto o sinjim galebovima, barkama, Americi…uvek se seti te pesme kad nešto važno radi menjajući joj reči u zavisnosti od vrste posla i mesta gde se nalazi. Kažu da je mene pravio više puta i da me ima svgude po srezu i šire. On se, baš, ne seća toga jer sve radi u zanosu, nenamenski, od srca, da ima s’ skim da pije i lumpuje, ide na pecanje i u miru površine bare vidi ceo svet i sinje
Ali,