Oko 10.000 porodica večeras i noćas napušta Srbiju. U mnogim gradovima i varošicama su se pred zgradama ili svojim dvorištima tokom večeri mogle videti žene, muškarci i deca kako iznose putne torbe, pakuju stvari u gepeke automobila... i polako kreću ka izlaznim putevima, železničkim i autobuskim stanicama...
Dok on nije došao u naše odelenje, ja sam bila najbolja učenica. Nije mi bilo lako, bila sam kako se onda govorilo, dete iz radničke porodice. Mama mi je bila domaćica a tata je radio kao radnik u Fabrici kablova. Imala sam još dve sestre i tri brata a živeli smo sa nekoliko porodica u baraci koja je ostala posle izgradnje jedne stambene zgrade. Nas toliko u tri malene prostorije, bože kad se setim, nisi mogao da se okreneš a da se ne sudariš sa
Narednih sat vremena gledao sam apsolutno sve vrste pederskih pornića koje postoje. Gledao sam crne, plave, riđe... feminizirane kao devojčice i dlakave nabildovane u svim kombinacijama i pozama. Brkate, emo, bildere, tinejdžere, ćelave... Ovaj njemu puši, onaj drugi ga guzi... sve poze koje mogu da se smisle...
Saša Čordić 27-godišnji policajac raspoređen u interventnoj jedinici je jednom rečenicom učinio više za MUP Srbije nego cela služba marketinga Ministarstve i svi mogući piarovi.
U noći nakon vandalskog pira na ulicama našeg glavnog grada pojavio se na sajtu youtube.com snimak grupe policajaca u akciji koji pokušavaju da potisnu rušilački raspoložene demonstrante. U jednom trenutku oklopljeni policajac sa šlemom, štitom i svim mogućim štitnicima prilazi demonstrantu koji je sedi na trotoaru (suzavac ili neka ćuška nagađam) izjavljuje,
Fudbalska reprezentacija Srbije večeras igra protiv Italije. Na njihovom terenu. Kakav je plan? Bod, tri boda, ili što časniji poraz? Ili plana nema, u smislu - igraćemo, pa šta bude? Ili je to sada već jedna razvijena faza dezorganizovanosti, u kojoj je smešno govoriti o planu. Otkako su Karadžić, Đorić, D. Savić i ostali krenuli da smenjuju Radomira Antića, nivo igre našeg tima se srozava, kao neminovna posledica srozavanja atmosfere u reprezentaciji. I srozavanja njenog ugleda. Više se govori o poslovnim klanovima i ljudima iz fudbalske senke, a manje o igri, igračima...
Kada je povorka ponosa stigla do SKC-a, učesnici su počeli da uzvikuju "uspeli smo! uspeli smo!", kao da ni sami nisu verovali da će povorka proći svojom trasom bez ometanja. Deset godina se čekalo na ovu šetnju. Taj prizor je u meni probudio čitavo jedno more osećanja, sreću, nevericu, pa opet sreću, pa anksioznost, pa neku vrstu ushićenosti, skoro
autor teksta: dr Davor Džalto
Nije neophodno objašnjavati značaj ove teme kao ni potrebu da se o njoj razgovara, u kontekstu najskorijih dešavanja. Više puta su se u poslednje vreme mogli čuti komentari o „tradicionalnim” i „hrišćanskim” vrednostima i neophodnosti da se one brane kada su ugrožene, pa makar i nasilnim sredstvima. Ovo pitanje zaslužuje posebnu pažnju, jer se isuviše često dešava da se hrišćanske, pravoslavne vrednosti zloupotrebljavaju i da se pozivanjem na njih legitimišu sasvim nehrišćanski ciljevi.
Odbojkaši Srbije su osvojili ZLATNU bronzanu medalju na SP u Italiji pobedivši domaćina.
Juče smo više nego nesrećno ostali bez finala koje smo zaslužili (ali i Kubanci su, to je sport) i koje bi bilo najlepši način da se od reprezentativnog dresa oprosti jedna od najvećih legendi ovog sporta - naš kapiten Nikola Grbić.
Ovo je na neki način i priča o njemu, jer je on nezamenjivi deo reprezentacije koja je već deceniju i po u samom svetskom vrhu.
A kako je sve počelo...