2010-09-27 00:18:33

KAKO DA OBELEŽIMO 5. OKTOBAR?

Filip Mladenović RSS / 27.09.2010. u 01:18

MIMOHOD za 5. oktobar
MIMOHOD za 5. oktobar
Naredne sedmice je 10. godišnjica 5. oktobra! Kako obeležiti ovaj datum!?

Predlažem da se u utorak, 5. oktobra 2010. okupimo u 15h kod Terazijske česme, sa crnim florom oko ruke.

Potom predlažem da krenemo u mimohod do Trga Republike, pa preko Makedonske i Svetogorske do Takovske, pored zgrade RTS-a, pa zatim pored

 
2010-09-25 21:02:10

ренгел

Черевићан RSS / 25.09.2010. u 22:02

из дрангуларијумами присета

кажу ,ми смо у фамилији сви лепи, мање више. мене западе она прва алтернатива , док друга, наглашено,западе сестрими од стрица , Софији. зло од лепоте,што бабе говориле, недај Боже бити леп, јер кад прође , ето муке, довека.

 
2010-09-25 15:00:06

Floetry piknik

Ivana Knežević RSS / 25.09.2010. u 16:00

U začaranoj kuli na 13-tom spratu
jedanaest godina živi jedna princeza
Kula je začarana jer ni jedno mesto
sa koga se tako dobro vidi sve(t)
nije slobodno
Ona bi da ode iz te kule
i ne bi

 
2010-09-25 11:31:53

GROF

mikele9 RSS / 25.09.2010. u 12:31

26070773.jpg

Priča po sećanju

Đanija znam od svoje petnaeste godine, on je legenda Šest kaplara mada nas je ostalo malo živih a ove nove generacije klinaca pojma nemaju kako je to izgledalo pre više od četrdeset godina. Pokojni Doktor Rale, inače jedan od njegovih najboljih drugova i lični lekar, 1965 godine je Šest kaplara nazvao: Solo sity – majmunsko ostrvo. Đani je napravio tablu sa tim natpisom, prikucao je za letvu, a onda su je njih dvojica zabili u zemlju pored Dunava, blizu plaže koju smo napravili i na kojoj smo provodili celo leto. Osim zgrade CK i Izvršnog Veća sve do opštine Novi Beograd, bila je pustara ispresecana jezerima kako smo zvali ogromne bare prepune riba. I sa druge strane, tu gde je danas Sava Centar i Hajat, Geneksovi apatmani, sve je to bilo jedno veliko jezero. Gaga vaterpolista je ulazio u vodu i gacajući po mulju umeo je da između nogu stisne ogromnu šarančinu. Šest kaplara je zaista izgledalo kao ostrvo u toj peščanoj i vodenoj pustinji. Bili smo upućeni jedni na druge i družilo se nekoliko generacija. Danas razlika od četiri, pet godina ne predstavlja ništa ali onda kada sam ja imao petnaest, Đani, Sloba, Peca, Aca Pandur, Zoran Riđi, Žile...imali su po dvadeset godina. Čamuga, ja, Vlada, Ceca, Šomi... gledali smo u njih kao u bogove. Imitirajući ih počeli smo da pušimo, da igramo poker, bogami i da nategnemo po koje pivo. Doktor Rale i Đani su iz samiške u njihovom soliteru donosili po nekoliko gajbi piva, vezivali ih konopcima i spuštali u Dunav. Nikada nas nisu terali od sebe ali nam nisu davali da pijemo više od dve flaše.

 
2010-09-24 19:07:10

Pa mi be ako smo cigani nismo studenti

dirtyharry RSS / 24.09.2010. u 20:07

Predgovor

Bilo je to krajem prošlog veka, ili će pre biti početkom ovog. Jedno od onih leta u Nišu kada ti laganom šetnjom od studentskog doma na tehnici do grada pola đona na starkama ostane na asfaltu. Drugim rečima jedno od onih leta kada se mnogooooo dobro osećaš, redovno trčiš pored keja, voziš se u prepunom gradskom autobusu u kome su svi prozori zatvoreni (da promaja nekom ne razbije glavu, polomi ruku), ne stižeš da se istuširaš šest puta dnevno i mnogoooo se dobro osećaš.

 

SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jasmina)

 

Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)

 

Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.

 

 

 

SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Prvi slucaj)

 

Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)

 

Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.

 

 
2010-09-22 11:35:03

Oženio se snajom

Branislav Kovačević Cole RSS / 22.09.2010. u 12:35


Proteklih dvadesetak godina neizvesnog života, pa i opstanka, učinili su da se građani snalaze i dovijaju na razne načine - država ima važnija posla. Bitno je sačuvati teritorije, a da li će na njoj neko ostati, to ne opterećuje mudre glave - od naroda izabrane.

Prolaze meseci i dani, vuku se godine, poslednje zalihe su poodavno potrošene. Krcka se budućnost, a pitanje teritorija ostaje i dalje tema nad temama - labudova pesma nad pesmama. Čim se građani okupe, pa i u manjem broju, da skrenu pažnju države na bedu i siromaštvo, odmah se kao protivteža nametne pitanje Kosova.

Za to vreme dok se pitanje Kosova ne reši, ili je već rešeno, ali mi nismo obavešteni, prolaze vozovi - prolazi život.

Evropa samo što nije, još za koju godinicu, eventualno deceniju - ali brzo će i to proći. Nabujali patriotizam onih 90-tih, već je splasnuo, a građanima je poodavno svega dosta.

Ma kad je otišlo tele, neka ide i uže, opšta je konstatacija!

U međuvremenu građani su sve zabrinutiji za egzistenciju. Rešenje kao da nije na pomolu – ma ni blizu.

Zasedaju kućni saveti razmatraju situaciju, pokušavaju da planiraju.

 
2010-09-21 23:00:41

Smem li, Srbijo, da budem ono što jesam?

alexlambros RSS / 22.09.2010. u 00:00

gost autor: Viktor Vilotijević

Ovo što ćete sada pročitati jeste uznemirujuća priča o sedamnaestogodišnjem dečaku, koga nekada i nisam tako dobro poznavao, naročito tog 25.jula 2005. godine kada sam bio u mogućnosti da mu pomognem. Bio je veseo, detinjast, katkad ozbiljan, poletan, uspešan za svoje godine i druželjubiv. Takođe, bio je prokleta pederčina. Mali, naivni peder, željan novih iskustava, i dalje pubertetlija. Nisam umeo da mu objasnim da to što veruje tek tako nekom neznancu može jednom da ga košta i života, jer dečak je uživao u tome da flertuje sa nepoznatima i da se ljubi sa strancima. Priznao mi je kasnije da mu nije uvek bilo lepo i da ga nije uvek činilo srećnim, ali ga je na jedan specifičan način uzbuđivalo. To su te godine, valjda. U skorašnjem razgovoru, po ne znam koji put sam ga pitao: „Zar te nije bilo strah da ideš kod drugih ljudi ili da dovodiš te iste ljude kod sebe kući?". Rekao je da nije razmišljao o tome da mu mogu nauditi. Ja sam, poznajući ga danas nešto bolje, verovao u tu njegovu nestašnu ali i nevinu prirodu. Bio je glupi klinac, pederčić, u potrazi za sebi sličnima, kao neka životinja u potrazi za odbeglim čoporom. Tog 25.jula 2005. naučio je dosta toga. O životu, o sebi, o zemlji u kojoj je živeo i o tome koliko nije umeo da ceni ono što je imao... Ovde ću se zaustaviti i prekinuti da ga procenjujem, opisujem i prepričavam ono što će vam njegove reči same najbolje kasti. Pustiću ga da se vrati u vreme kada je imao 17, kada je išao u školu i kada je umesto kod svoje drugarice, jednog popodneva otišao da se nađe sa strancem, sa kojim se dopisivao dva meseca...

 
2010-09-21 09:10:12

Gde je granica mešanja u tuđe živote?

udruzenje_roditelj RSS / 21.09.2010. u 10:10

Čekala sam, danima, da neko potvrdi da je ovaj snimak u stvari neka montaža. Nije mi, prosto dolazilo do mozga, da neko TO radi iz – zabave?

 v32252.jpg

 

Na žalost, moja očekivanja su se pokazala kao neopravdana, jer policija proverava navode o mogućem zlostavljanju, a snimak

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana