Draga Jelka,
Biševo je po mom merilu, osećanju pusto ostrvo, u najlepšoj asocijaciji na te dve reči, iz ugla osobe koja ima potrebu da se skloni od mnoštva ljudi. Kada ovde sretneš čoveka, zaista se obraduješ.
Na Biševu je mir, divljina, bujna vegetacija raznih začina i trava, more na sve strane. Horizont u nedogled, koji u stvara utisak kao da te opasuje. Dovoljno daleeeko da se odrodiš od civilizacije. Noću su zvezde i sazvežđa na dohvat ruke.
17 godina. Najlepše letovanje u životu. Sve je najlepše u životu kad imaš 17 godina. Letovanje koje je u moj život na neobičan način upetljalo jednog drugara i nikako da se ispetljamo već 15 godina... može biti, zato što nam je mnogo lepo... Tek, ovo nije ljubavna priča.
Ovo je priča o onome što sam saznala malo i mnogo posle.
selidba je, pričaju, jedan od najvećih stresova, negde iza gubitna najbližih, a mrtva je trka je li za krhki nervni sustav grđe seliti se ili slomiti kičmu... nosiš svoje stvari kolima, kamionom, vozilom saniteta (kao ja iz gračanice) nosiš ih u rukama, bacaš usput sve što ti zaliči da je nepotrebno, postavljaš sebi suštinska pitanja o smislu života, misliš se šta li je to jedino bitno i prevashodno, onda shvatiš da nije ništa, sem da eventualno osvaneš živ posle svega, a ni to kad bolje razmisliš, onda se kao negde smestiš, sređuješ neki stan, hodaš po stanu, kao navikavaš
AleXandar Lambros
Dva puta godišnje, u jeku zime i u jeku leta (posebno tada) ja budem zadovoljan svojom profesijom. Ostatak vremena gunđam, uglavnom u sebi jer svako moje glasno izrečeno negodovanje naiđe na salvu nerazumevanja i rafalnu paljbu argumenata: „A šta bi ti? Da ti se ne zna radno vreme, da ne znaš šta je vikend i šta su praznici, da te svakakve budale maltretiraju i iživljavaju se i ucenjuju, da ti puca kičma i obavljaš pet poslova za platu od pola jednog?Ok, kontam. Budem, naravno, primoran da izrazim puno razumevanje i delimično slaganje - zaista se ne bih žalio da je plata tri puta veća nego što jeste (1.200 evra ukoliko ste srećni da imate pun fond časova). Ali, na moje zaprepašćenje tek ova izjava izazove erupciju negodovanja i komentara. Šta ja, za boga miloga, umišljam? I znam li ja uopšte šta sve ljudi rade i za koje pare?
Blog austrijskog naučnika Floriana Bibera (Florian Bieber), politikologa koji dobro poznaje Balkan, njegovu istoriju, jezik i sve njegove muke, izazvao je veliku buru ovih dana u balkanskim medijima, naročito srpskim. Naime, profesor Biber trenutno podučava buduće britanske diplomate na Univerzitetu u Kentu i nedavno je na svom blogu objavio komentare i odgovore svojih studenata o Balkanu i Jugoslaviji. Dojče vele je juče objavio priču o tom blogu, a dalje su
Draga mama ako dube mogo jabi da mi kupš...
(Draga mama, ako bude moglo, ja bih da mi kupiš...)
Kažu da je Leonardo bio genije. To niko ne spori. Kažu i da je bio disleksičan i da je ono njegovo pisanje „u ogledalu" posledica disleksije, a ne genijalnosti.
Znam da će mnogi osporavati tu činjenicu, ali ja ću se, eto, složiti.
Zato što imam dvoje disleksične dece.
I zato što sam kod mog Mudrice-Filozofa shvatila o čemu se radi kada mi je, u prvom razredu, sav srećan doneo iz škole DVE stranice nečega što je prepisao sa table, ispisane „Leonardo style" - u ogledalu.
Na moje pitanje - „Šta tu piše?", dete je, uz malo tuc i muc počelo da čita kao da je sve najnormalnije ispisano!
Dobro...
Krenem u istraživanje, potražim stručnu pomoć, proučim materiju i dođemo, jako brzo, do dijagnoze. Usput, naravno, Žmu sav srećan, konačno otrkije u svojoj četrdeset i nekoj da ono, što ga je mučilo celog života (čitaj: pisanje sa sve brkanjem slova i sporo čitanje), u stvari ima svoje ime i pogađa, otprilike 10% stanovništva. Na svetskom nivou.
Citiram:
„A! Pa ja ipak nisam bio lenj i glup u školi, samo sam disleksičan!"
Nego, zašto vam sve ovo pričam?
Notes pun događanja kojih se više ne sećam, imena koja više niko ne spominje(neka su obukla nova odela pa se drugačije izgovaraju), izveštaj komisije za praćenje i sprovođenje ZUR-a, prošlovekovni Programi i planovi rada, izveštaji sa značajnih sastanaka(u duplikatu) ; Sneška je sada u Australiji, Književni bilten Filozofskog fakulteta (decembar 1978.) pišu Franja Petrinović, Tomislav Djivuljski, Miroslav Lazić, Vojislav Knežević....novosadska “Polja“(decembar 1980. cena 20 dinara) prilozi Baktaia, Bibiča, Milan Matić piše o Političkom pluralizmu
Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je u Skupštini Srbije: „Nije vreme za veliki patriotizam, vreme je za velika dela”.
Nema sumnje da je predsednik mislio da nema velike koristi od busanja u patriotizam, da je vreme da se mnogo više uradi u interesu budućnosti Srbije i njenih građana. Svakako da bi jedno od tih velikih dela bilo upravo „lišavanje Srbije nacionalnih konflikata u koje je decenijama bila uronjena, ne samo sa susedima, već i sa velikim silama. „