...dobar vam dan!
Svetsko prvenstvo u fudbalu je više nego praznik, to mu nekako dođe kao medeni mesec :)
Planetarno najvažnija (sporedna) stvar
- uživajmo!
Na letnja podneva je vrućim trbuhom legalo leto, pritiskujući ih žegom. Njegova leđa su sezala sve do neba izbledelog, jedva primetno plavetnog, po čijoj je umornoj belini žarilo otopljeno oko pomamljenog sunca. U umornoj tišini podneva, koje je nečujno dahtalo jarom, svijala se sve niže i niže baba Kajina bašta. Okruživao ju je šimšir, koji je bilo dovoljno dotaći rukom, pa da odgovori vrućim i oporim mirisom. Iako mu je podne svuklo senku, šimšir je junački, prkoseći vrućini, držao tamne listiće sasvim otvorenim, sakrivajući njihovom gustinom, kao bogato nabranom suknjom, svoje dirljivo opevano »tanko drvo šimširovo«.
U jednom od uglova bašte, nad šimširovu ogrlicu se nadvijao, podnevnom vrućinom izmučeni, jorgovan. Srca njegovih listova su visila svilenim očajem, čekajući makar najmanji dašak vazduha da se zaljuljaju u pokušaju da sa sebe otresu žegu. Izmučen njome je bio i stari, veliki orah, uz čije stablo se stiskala baba Kaja, brižno žmirkajući na svoju baštu, koju je vrućim dlanom pritiskalo letnje podne. Pod njenim nogama je Dikino oko zaustavilo svoje puzajuće namere širenja, dok su njegove plave oči cvetova pokušavale da se zatvaranjem spasu od vrelog, letnjeg slepila.
Pošto sa malo šta dešava ovih dana na ovom blogu, da l' zbog leta i nadolazeće vrućine ili možda što su ljudi krenuli da rade po tri posla ne bi li isplaćali sve globe koje ih sustižu svaki dan, ja se ne dam. Svako je sigurno imao prilike da komunicira sa nekim strancem u zemlji ili inostranstvu. Kako se snalazimo i baratamo stranim jezikom je sigurno individualna stvar ali ne sumnjam da je svako zapeo negde kada je pokušao da prevede nešto sa
Kako sam obuzet ništavilom – ili priča o Ničem u sedam prizora
Trg je bio prazan i žut od žege, očišćen od prašine vrelim vetrovima, kao biblijska pustinja. Bruno Šulc, Prodavnice cimetove boje
Scena prva:
Bio je to jedan od onih dana koje je, samo da je moguće, najbolje preskočiti. Ili, ako se to ne može, makar prespavati. U svakom slučaju nikud ne izlaziti iz kuće. To su naprosto oni dani kad vam apsolutno ništa ne ide od ruke. Nakon nervozne i neprospavane noći, nešto iza podneva Ništa se izvuklo iz kreveta, umilo, očešljalo na razdeljak i besciljno krenulo da luta pustim ulicama Subotice. Inače, valja odmah reći, Ništa se već duže vremena u Subotici osećalo sasvim prirodno i dobro. Reklo bi se: kao kod svoje kuće. Ipak ovog junskog podneva 1984.godine nešto je bilo drugačije i posebno. Ništa je jednostavno u vazduhu, svuda okolo sebe, osećalo da će se danas dogoditi nešto istinski važno – jedino nije moglo ni da pretpostavi tačno šta. Prošlo je pored Galerije Likovni susret ali u nju nije ulazilo – pošto Ništa u Galeriji baš i ne bi bila neka posebna novost. Posebno ne za priču koju čitate. Onda je, koju ulicu dalje, sasvim neočekivano Ništa susrelo Tuđu bol. Zastali su, izmenili par kurtoaznih polurečenica i nastavili skupa.
Pronašla sam te na B92 blogu, samo što nisam pala u nesvest! Koliko je godina prošlo da smo se sreli, dvadestpet, ne, više, skoro trideset! Pročitala sam sve što si pisao i iskreno da ti kažem bila sam razočarana što me nisi makar spomenuo! Verovao ili ne, ja često pomislim na tebe i na one naše godine. U trenutku sam, možda je ludo i blesavo, odlučila da sama napišem nešto o tebi i sebi. Možda će ti zvučati zaslađeno, možda
Пише: Александар Петровић
Да ли сањарите? Да ли су вам блиски сањари, луталице, они којима је само срце веран пратилац?
Комад, под називом Сањарење, вероватно је најпознатије и најомиљеније дело Роберта Шумана (Robert Schumann, 1810-1856), великана музичког романтизма. То је
Znamo li šta je to sukob interesa? Definitivno NE. U Srbiji je to misaona imenica. Samo da se zna da sukob interesa (engl. conflict of interests) nije isto što i pohlepa ali su ove dve pojave tesno povezane a u dragoj nam Srbiji u preko 90% slučajeva sukoba interesa je rezultat pohlepe i to tolike da sukob interesa i ne postoji, jer se sve radi u svom interesu. Gde je tu sukob interesa? U Srbiji se to zove “ja tebi – ti meni”, “tante za kukuriku” itd. Ima dosta naziva.
Imam problem. Ne znam da li sam više sposobna da prepoznam i tačno odredim šta predstavljaju razne pojave koje me prate ili okružuju. Da li je nešto ironija, sarkazam, možda groteska? Učila sam mnogo o tome u školi. Naročito van nje. Dakle, umela sam da je prepoznam. Štaviše, smatrana sam za osobu kojoj ironija, makar u načinu izražavanja, nije strana. Ipak, sve mi se pomešalo. Pa mi se učini da je paradoks. Ili da sam Alisa u zemlji čuda. Ili da su te pojave “collateral damage” tranzicije u kojoj živim(o)? Ili da ne znam šta je demokratija, pa sam pogrešno glasala. Ili da sam imala pomračenje uma kada sam glasala. Ili da sam Jozef K. u dva Procesa.
Jer, kako se zove to, kada vam bivši režim sruši privatnu kuću, na vašem placu koji se igrom slučaja graniči sa jednom bolnicom, uz objašnjenje da je “drugarica poželela da se izgradi šetalište za bolesnike i još jedno bolničko krilo”? A vas pozovu komšije i kažu: “Upravo su vam srušili kuću, a plac sa Dedinja izmestili u Batajnicu” (umeju i komšije ironične da budu). I vi dođete i zateknete umesto vaše kuće i placa – krater. Kako se to zove? Okej, recimo da znam kako se to zove. Ali kako se zove to što nova vlast,