Drage i dragi saradnici, saradnice, članovi, članice, prijateljice i prijatelji, drugari i drugarice, simpatizeri i simpatizerke
Udruženje RODITELJ je konačno, nakon skoro pet godina vrednog rada, obezbedilo kancelarije!
Prostor se nalazi u centru Zemuna, TC Zemunikum, lokal 44, (ulaz iz Glavne i sa Magistratskog Trga). Ali, kancelarije su nam za sada prazne. Na žalost, naša sredstva nisu dovoljna da kupimo i sve što je potrebno da bi ta kancelarija bila adekvatno opremljena. Zato, ako želite da dođete da popijemo kafu,
Kad sam stigla do raskrsnice College & Yonge ulica zaključila sam da imam vremena i mogu i do kuće da hodam, sada već veteran dugostaznih štenji po gradu. Yonge ispod Bloor-a se puno razlikuje od onog dela iznad.
Ruža, baba Ruža, tako smo je brat i ja zvali od detinjstva, pravo ime joj je bilo Ružica, bila je maćeha moje majke. Za razliku od Ljubice, Ruža nas je mazila i bila čak preterano pažljiva i brižna prema nama. Radmila, moja majka i baba Ruža su skoro svaki dan bile jedna kod druge, stanovali smo blizu, ali štono se veli, iz aviona bi i ravnodušan posmatrač mogao primetiti da njih dve imaju međusobno rpu nerazrešenih računa! Nisu mogle
...kaže Cane Trifunović, voćar iz Bukovice. Već dve decenije od svojih šljivika živi, dobio je i brojna priznanja za proizvodnju šljive i rakije. Kroz suze govori da "nema ništa, i ovo malo što je ostalo će za dva tri dana da opadne i satruli".
Trifunović i njegova porodica imaju desetak hektara pod šljivom.
"Čemu? Sve sam uložio, voćnjak me koštao milion i po. Osigurao sam, na svu sreću, ali šta dalje? Ovo je tuga, ranke moje više nema. Ova šljiva je retka, malo ko je gaji. Imao sam najbolji prinos u Srbiji. Imaju rakete da ispaluju na
Sećam se da je leto bilo sunčano, toplo, svečano, druželjubivo, da je imalo svoj početak i kraj, znalo se, dolaskom leta upadali smo u kratke pantalone i šorceve, bez majica, bosi, i nismo ih skidali do poslaka u školu. Temperature su bile umerene, i ne sećam se da je neko izgoreo od Sunca, svi smo bili lepo preplanuli, istrbljeni, prašnjavi i ošišani do glave. Ipak, popodne se moralo odspavati dva sata, tako da od 2 do 4 napolju nije bilo dece. Nije bilo dugotrajnih kiša, samo po koji pljusak bi pokupio prašinu i osvežio glave za nove dečje letnje bitke, hajdučije po obližnjim njivama i voćnjacima. O letovanju nismo razmišljali. More se spominjalo, tu i tamo. Nismo imali predstavu gde se tačno more nalazi, šta se tamo radi, zašto se putuje danima i noćima da se pocrni, kao da nije svejedno to isto uraditi uz Kanal DTD ili Jegričku.
Mogu li se, u Beogradu i Srbiji, na prste jedne ruke nabrojati ljudi, poput Bogdana Bogdanovića, antifašiste, profesora, umetnika, humaniste, gradonačelnika Beograda... Pa ipak jedva da se našlo mesta za vest da je u toj i toj godini, preminuo u Beču. Možda zato što je bio redak, možda zato što je u II svetskom ratu, kao antifašista bio na strani partizana, možda zato što je bio humanista, možda zato što je bio kreativan, možda zato što su ga studenti voleli, možda zato što je bio gradonačelnik Beograda - kao rođeni Beograđanin, možda zato što se suprotstavio SANU i dao ostavku na članstvo, možda zato što se suprotstavio velikom Slobi, možda zato što ga je svet priznavao i uvažavao, možda zato što je radio i stvarao do poslednjeg trenutka...
Ili je sve tako jer su ga iz Srbije oterali oni koji su, svojevremeno, na vratima njegovog stana u Beogradu ispisivali crvenim slovima “Ustašo”. Hoće li mu neko, bar danas, reći : “Izvini Bogdane i hvala ti na svemu”
Biografija (B92)
U Zagrebu je juče održana Parada ponosa zbog koje cela zemlja može biti ponosna. Sve je proteklo bez incidenata, u mirnoj i tolerantnoj atmosferi, uprkos činjenici da je jedna minorna desničarska stranka u vreme trajanja parade održala svoj protestni skup. Hrvatska je pokazala da se i na Balkanu mogu poštovati ljudska prava, da se može ići u korak sa civilizovanim svetom.
Sasvim suprotno, Srbija je prošle jeseni, uoči beogradske Parade ponosa, koja je kasnije odložena, u svet poslala poruku da nije bezbedna zemlja, da je nasilje na njenim ulicama pod zaštitom
To nepriznavanje samo po sebi i ne bi bilo neki preveliki problem kada bi se dotični zakatančio među svoja četiri zida dok