ovo su misli kojima sam započela današnji dan:
"dabogda crkla ako još jednom izađem na ulicu posle 19h",
zatim
"ne probudila se dabogda ako još jednom sednem sama u restoran" (čuj, restoran - neka zovu oni to kako hoće, neka na vratima piše i dom kulture - ja mislim da je to ona stvar koja se zove mehana)
pa još
"ne videla više bela dana (dabogda) ako još jednom sednem u neku mehanu, ovde, u gračanici, sama, da jedem, i upustim se, povrh svega, u razgovor s nepoznatim" (nije greška - to jeste "razgovor s nepoznatim")
pa
Opet u Beoizlogu, u „Paleti“ pijem produženi s mlekom, doduše posle podne i pišem, prisećam se. Zašto baš danas, novembra 2008 godine, zašto baš o tome? Bilo bi besmisleno i traćenje vremena tražiti nekakav logičan razlog. Kako reče P. Mabij (ponavljam se!) : „Logika odana sluškinja, nudi lažna rešenja.“
Elem, Subota, 18. April 2007 godine, pre doručka
Poslednjih desetak martovskih dana stalno sam putovao do Novog Sada. Za tridesetak minuta putovanja upoznavao sam se sa novinama koje sam uočavao, prepoznavao mesta za koja me vežu lepe uspomene, a na kojima su izgrađene nove poslovne i stambene zgrade u betonu i staklu. Pomalo bezdušno za mene naviknutog na jednostavnost življenja, nenaviknutog na pompeznost, naglo menjanje stvari iako nemam ništa protiv novina ako imaju svrhu, upotrebnu vrednost u trgovačkom i etstskom smislu. Pa, čak i onda ako nemaju to, a drugima se sviđa, vide nešto što ja ne mogu.
Naročito me se dojmila Temerinska petlja, još uvek nedovršena, tera se samo pravo preko auto-puta, prilazni putevi još ne funkcionišu, sade zelenilo, ispod, auto-put u jadnom stanju, od krpljenja, iako se godinama obnavlja, dopunjava...
Potaknut neverovatnom količinom agresije i suštinskim nerazumevanjem i nedostatkom empatije u komentarima na Brajovićevom blogu, osećam se pozvanim da iznesem neka svoja fragmentarna razmišljanja:
1. Poslednjih mesec-dva bavim se inte
gracijom jednog izlečenog narkomana
Odavno već dugujem ovaj tekst. A i čim grane sunce ja počnem da razmišljam o odmoru. Za one koji nemaju pojma o čemu pričam, neka pogledaju prva dva dela tunižanske avanture.
Tunis, početak jednog divnog prijateljstva
Ovo je u neku ruku user’s manual za samostalni obilazak severnog dela Tunisa, tj. glavnog grada i njegovog bliskog okruženja – Kartagine i Sidi Bu Saida.
Rado pratim dogadjaje u Hrvatskoj. Rado gledam HRT Dnevnik, nekako mi se javlja da je to TVD najblizi nekim mojim profesionalnim standardima. Trenutno je u susednoj nam drzavi velika rasprava oko objavljivanja spiska branitelja Hrvatske
Zato sam zamolio jednog od najboljih novinara HRT-a, Josipa Sarica da nam bude gost i da nam pojasni u cemu je frka.
I evo texta. Josip Saric po drugi put medju nama
Registar branitelja oko kojeg se digla cijela
Ne znam više šta me je to juče ujutro podsetilo na Sesame Street. Otišla sam na YouTube, pronašla neke pesme sa ploče The Muppet Alphabet Album (1971), okačila ih na FB i od tog trenutka u svakoj petominutnoj pauzi ja otvaram te fajlove, smejem se i pevam na sav glas. Drugarica koja je ranih sedamdesetih uz mene napamet naučila ovu ploču - from A to Z - od juče, kaže, radi isto što i ja. Peva li peva, a ćerke je gledaju kao da je, ahm, podetinjila. :)
Uživajte. I sećajte se, slobodno! :)
A to „lagano" podrazumeva vrlo bliske susrete s vatrom zbog propalih aluminijumskih instalacija; bubašvabama