2008-05-22 14:05:24

Vojvodina i ja (i ti)

gordanac RSS / 22.05.2008. u 15:05

Znam joj skoro svaki pedalj.

vojvodinagradovinn5sy6.jpgA nije mi to od politike, od mene i nje je - oduvek.

Sva ostala mesta po Srbiji obišla sam poslom i tako Srbiju upoznala, pedalj po pedalj, čoveka po čoveka, kroz jug i jugoistok, od Krive Feje i Prohora na granici, preko malih mesta uz Drinu do Prokuplja, Prijepolja i Priboja, od čudesnih pejzaža Gradišta i Kladova (o Lepenskom i da ne pričam :)), pa sve do najređe naseljenih, pustih delova oko Bora i Majdanpeka. Kroz mesta zapadne i moravske Srbije koja se zovu prekrasnim imenima, kao Svileuva između Koceljeve i Valjeva, ili Tvrdojevac u blizini Uba ili Nepričava, Zlakuse kod Užica,....ili mesta Blace koje ne umem da menjam po padežima, svugde sam svratila, samo u Negotin grad, Bosilegrad i Dimitrovgrad nikad nisam otišla, bogsvetinekaznazašto.....bivala sam u blizini, ali me put nikad nije u same gradove naveo.Biće prilike, sigurna sam.

Srbija je pejzažno potpuno različita na razdaljinama od po pedesetak kilometara, Srbija je sva jedna geografska protivrečnost i kad joj u sebe upiješ sav taj prostor, lakše i jednostavnije razumeš kako su ljudi koji tom prostoru pripadaju, koji su svojim naseljima ostavili otisak sopstvenog postojanja u prostoru - isti takvi. Razumno i duboko - protivrečni. Funkcionalno paradoksalni, rekla bih ja kraće, a morala bih objašnjavati dugo i široko naročito ušima u koje teško možeš zabosti priče o dobrim ljudima. ili o ljudima uopšte. A ponekad su baš i samo zato, zbog tog funkcionalnog paradoksa kojim žive - jednostavno neodoljivi, rekla bih još nakon svih svojih usputnih poznanstava, razgovora, susreta i stvorenih prijateljstava.

 
2008-05-09 21:27:48

Dan Velike Pobede - kompilacija

Unfuckable RSS / 09.05.2008. u 22:27

 

    iraq-vote.jpg

gosti : gordanac, MightyNora, JJBeba, man ray loves me, Gorstak, Jelena Milić, margos 

gordanac :
"..Dan kojim se obeležava pobeda nad fašizmom je dvostruki dan – i Dan vojne pobede, dan sloma fašističke industrije smrti i mržnje koja je opustošila Evropu, i Dan te iste Evrope. Dan kad su pobednici (po prvi put otkad se tako uspešno ubijamo po planeti), razumeli da su ljudi uvek sposobni da ništa ne nauče

 
2008-05-02 13:23:00

Băneasa

Avram Goldmann RSS / 02.05.2008. u 14:23

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
Toute mode est délicieuse qui répond à une nécessité, non à une bizarrerie. (Raymond Radiguet: Le Bal du comte d’Orgel)

Svaki razvoj, a naročito brzi, nagli, nepromišljeni, vremenom postane kompleksna igra lica i naličja, protivrečna pojava koja može da ostavi posledice koje traju godinama, decenijama, vekovima. Iz želje da se odgovori na legitimnu potrebu, da se pronađe izlaz iz neke vrste krize ili zastoja, gradovi znaju da se otrgnu i organskom i planiranom rastu, i da se upute u pravcu divljeg i nekontrolisanog. Proizvodi takvog rasta svedoče o tome koliko je tanka nit između fantastičnog i groznog, urbane utopije i distopije.

The 1977 Bucharest Earthquake occurred on Friday, 4 March 1977, 21:20 local time and was felt throughout the Balkans. It had a magnitude of 7.4 and its epicenter in Vrancea (in the Eastern Carpathians) at a depth of 94 kilometers.

The earthquake killed about 1,570 people and wounded more than 11,000. Among the victims was the Romanian actor Toma Caragiu. Nicolae Ceauşescu had to suspend his official trip to Nigeria.

About 35,000 buildings were damaged, and the total damage was estimated at more than two billion dollars. Most of the damage was concentrated in Romania's capital, Bucharest, where about 33 large buildings collapsed. Most of those buildings were built before World War II, and were not reinforced. Many of the historic buildings that collapsed were not rebuilt; instead, the land was cleared for the building of the Palace of the Parliament. (http://en.wikipedia.org/wiki/1977_Bucharest_earthquake)

Gotovo trideset godina kasnije Bukurešt postaje glavni grad jedne od zemalja Evropske unije, i šesti grad po naseljenosti administrativnog gradskog područja u toj istoj Uniji. Istovremeno, problem sa kojim se Bukurešt suočio posle Ceauşescuovog monumentalnog pretumbavanja centra grada bio je (i ostao) vrlo ozbiljan. Staro gradsko jezgro bilo je ili zamenjeno novim zgradama (Skupština, tj. Palatul Parlamentului, novogradnje u Bulevardul Unirii i nekoliko okolnih ulica), ili pušteno da propada. Mnoge zgrade u pešačkoj zoni oko Ulice Lipscani i danas imaju vidna oštećenja od zemljotresa, a niko ih nije pipnuo za sve ove godine.

 
2008-04-27 12:18:27

The Fight for Time and Degrees of Separation

Milan Novković RSS / 27.04.2008. u 13:18

NomadiCut220.jpgQ: Kako se ponovo uspostavlja simetrija razbijena postavljanjem patke na pozornicu? Pošto “…the duck provides a considerable distraction. It flaps, it potters, sometimes it makes a bid for freedom…”.

A: Tako što na scenu postavimo gluvog, slepog i nemog.

I na pitanje i na odgovor slučajno nabasam pitajući Googla šta ima da mi kaže na temu “three degrees of separation”. Što baš tri? Fascinira me bliskost raznih tema i verovatno sam nekom “maestralnom” podsvesnom aritmetikom podelio šest na dva, aksiomatizovao tako “originalnu” ideju pa onda poleteo da joj vredno udahnem “dušu”. 

 
2008-04-27 08:17:42

Duh vremena - Zeitgeist

Kazezoze RSS / 27.04.2008. u 09:17

"Kada se lepo upakovana gomila lazhi uspije da proda narodnim masama

polako i sistematski tokom nekoliko hiljada godina - onda se istina smatra

totalnom besmislicom, a onaj koji ju propoveda - totalnim ludakom."

                     ~ J.Dresden~

Angie je vec u jednom od svojih blogova postavila kao temu dokumentarni film Zeitgeist, a ja bih se samo zadrzhao na njenom prvom delu koji govori o religiji. Lutajuci po internetu uspeo sam da nadjem kompletan prevod prvog dela, pa sam odluchio da vam ga iskopiram.

 
2008-04-24 23:52:12

Deca, opet

Srđan Mitrović RSS / 25.04.2008. u 00:52

Moj prezimenjak Vuk mi je poslao veoma zanimljive dečije crteže, koje su deca napravila kao odgovor na pitanje "Šta je strašno?" Od ovih crteža je pre nekoliko godina nastao i kalendar.

n556896105_775948_9539.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

 
2008-04-22 12:23:13

Odgovori dece u beogradskim vrtićima...

Srđan Mitrović RSS / 22.04.2008. u 13:23

PL126~Kids-Kissing-Posters.jpgPosle posta Gordanac o samohranoj mami, na redu su njena deca :-)

ovo je iz mejla koji mi je ulepšao ovaj grozan dan. 

Znam da nije ništa originalno, ali funkcioniše :-) 

 

sta najradije jedes?
- volim sve a najvise pasulj sa dokolenicom.
- volim i slatko od sljivovice.
- meso od pileta sa drskicom.
- najsladje jedem kupusa od salate.
- sta drugo nego kuvano jaje na oko.
- najvolim da ne jedem. a kad moram kazem da nisam gladan, da me boli srce ili uvo i da imam krajnike u stomaku.
- volim dzigericu i druge unutrasnjice.

ko si ti?
- to me pitaju mama i tata kad me tuku, a ja im odgovaram da sam njihovo dete.
- mnogo sam fina devojcica i lepo pisem po cistom zidu
- ja sam deda jer se zovem kao on.

 
2008-04-21 08:56:21

premotavanje

snezana mihajlovic RSS / 21.04.2008. u 09:56

ramovi...ima ih raznih.

 
2008-04-07 15:27:37

Došli divlji i oterali pitome

Aleksandar Stosic RSS / 07.04.2008. u 16:27

sneg u Irskoj
sneg u Irskoj
dva sata kasnije
dva sata kasnije

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslednjih

 
2008-04-05 20:32:06

Moj Kraj - ili Početak

Unfuckable RSS / 05.04.2008. u 21:32

   Na ovaj tekst inspirisala me je kratka i lepa razmena sa blogerkom AlexDunja, na blogu kod Naše Nove VIP blogerke, legendarne angie.
Sasvim slučajno, dotakli smo se ....geografije, tačnije : geografije prošlosti - pričajući o Ateljeu 212.
To je Kraj u kom sam odrastao. Moji kvartovi....., i moje ekipe iz detinjstva .
   Kraj je imao jasno određene granice, kako i dolikuje : „gore“ – to je bila Skupština, savezna 4sure (sa sve D.Ćosićem u Palmotićevoj 1 i M.Djilasom u br.8), pa sve do Vlajkovićeve, kad smo malo poodrasli proširili

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana