2016-09-28 23:59:31

I’M NOT THE ZORAN ZOKI ZODIAC

horheakimov RSS / 29.09.2016. u 00:59

Na tribini povodom predstojećih izbora za gradonačelnika Beograda, neočekivani kandidat, general major profesor doktor Zoran Stanković okupljenim Pančevcima iznosio je strategiju pripajanja Pančeva  Beogradu na šta su reakcije prisutnih bile šizofreno podeljene. Pojavila se pretnja da će doći do sukoba pobornika i protivnika ove ideje a govornik je da bi smirio situaciju napravio nešto dužu pauzu u izlaganju i kada su svi, opomenuti tišinom sa govornice, zaćutali i okrenuli se prema njemu, kandidat je promenio glas i na tečnom engleskom sa srednjezapadnim akcentom rekao:

 
2011-05-03 12:10:45

PROTEST hon. saradnika RTS, 3. MAJ 2011.

Filip Mladenović RSS / 03.05.2011. u 13:10

STOP MOBINGU!
STOP MOBINGU!
Povodom 3. maja, svetskog Dana slobode medija, novinar Filip Mladenović, honorarni saradnik Beograda 202, protestovao je ispred RTS i Radio Beograda zbog diskriminacije honoraraca.

Već mesecima honorarnim saradnicima se smanjuju iznosi honorara. Takodje,  sve su veća kašnjenja u isplati honorara, što poprima razmere mobinga.

Pre

 
2013-01-08 08:26:38

Jedva Cekam Da Se Svrsi Ljeto...

Colin_bgd RSS / 08.01.2013. u 09:26

Od mojih mnogih passtime ljubavi i mrznji, mozda najizrazenija je neobjasnjiva zelja da se svake godine, uporno i iznova, penjem na visoke nadmorske visine sa kojih se posle zabrinjavajucom brzinom sjuravam nadole, i to na samo dve drvene, u moderno vreme i sarene daske, uz blagu pomoc dva metalna stapa. Naravno, treba se dobro i pravilno obuci i opremiti, treba revnosno odraditi domace zadatke, ali kada se jednom cak i polukompetentno iskristijanise od vrha do dna zicare, genetska mutacija je zavrsena i do kraja zivota ce se jednom (a katkad i dvaput) godisnje trositi perverzne kolicine para da bi se ponavljalo ovo iskustvo.

 
2018-07-23 21:55:24

IZOSTANAK ZDRAVOG RAZUMA

horheakimov RSS / 23.07.2018. u 22:55

Zvuk je nalikovao buci teretnog aviona koji je uzleteo i gubio se sa radara. Istina je bila da u ovoj zabiti nikada neće ni biti izgrađen aerodrom. Takođe, neki od meštana će skončati a nikada neće ni čuti ni videti metalnu pticu.

Put je krivudao kroz klisuru a noć je već izvirila iz njenih kamenih zidova. Nebo se još držalo na visini, odbijajući da zamrači svoje sivo plavetnilo, ali od tame još niko nije pobegao, dovoljno daleko.

 
2023-03-31 18:21:24

GPT-4

Spiridon RSS / 31.03.2023. u 19:21
 

Autobus na naftu boje hepatitisa, ce

uskoro odlazi za Surčin

ponekad se pokašto i kurčim, bre

i teatralan sam, veličanstveno

izgledam kao onaj Turčin

glavom i bradom otpučim komad Zida plača

nekada su reči bile ubojitije od mača

a danas su pitome kao kakva mačka

pišem pišom redove kojima ne treba ni tačka

 
2019-03-07 08:55:30

11 DANA (3/11)

horheakimov RSS / 07.03.2019. u 09:55

dan treći

            Spavala sam samo 5 sati. Probudila sam se čim je svanulo. Još u toku prepodneva osetila sam snažan nalet energije izazvan pojačanim lučenjem adrenalina. Mogla sam, čini mi se, da zaplešem i da ne stajem do zore. Međutim, uzbuđenje me je brzo napustilo. Do večeri sam primetila da mi se prsti na rukama i nogama ubrzano hlade i da ne mogu tako lako da ih ugrejem ni pored ćebeta i grejalice (istina je da je kasna jesen). Periferna cirkulacija je smanjena na minimum. Organizam je već shvatio da nešto nije u redu i povukao je krv iz manje bitnih delova ka vitalnim organima. Izgubila sam 0.7kg. Um se potpuno smirio. Nisam brinula velike brige. Kao da sam tek trećeg dana i psihički ušla u celu ovu priču.

 

 
2008-10-17 11:38:31

Sta sve mozes u 65oj

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron RSS / 17.10.2008. u 12:38

 

Juce na nekom predavanju sretnem Stephena Shaleta. Neki ovde ce se setiti (nadam se u tastini) moje price Hotspur. To je taj. Nisam ga videla od kada je definitivno otisao u penziju. Imao je medju-fazu kad je par dana nedeljno, posto su ga isutirali iz kancelarije da bi se novi Veliki Tata uselio, sedeo sa nama u kancelariji Research Fellows. Uvek je dolazio sa novom pricom. Neki put nam je citao pesme koje je napisao, a jednom prilikom, kad smo bili nasamo, procitao mi je ljubavno pismo koje je napisao

 
2014-04-16 18:23:38

Lepe misli iz susedne Hrvatske

Srđan Fuchs RSS / 16.04.2014. u 19:23

pre svega, izvinjavam se što štancam toliko tema jednu za drugom, ali naišao sam na ove prelepe misli od lepih ljudi, pa je mislim okej da budu ovekovečene, a i za ljude iz Rasejanja koji možda nemaju toliko vremena da prate našu štampu (i ono što mogu je, pretežno, odlika bede u kojoj naš nesrećni prostor prebiva - beda, no možda vodeća u zaslugama što na našim prostorima obitavaju i postoje ovakvi brilijanti duha).

 

Nisam Jugosloven. Srbinče sum, što bi rekli moji drugari Makosi, iz zezanja. Rođen sam u Srbiji, žena mi je Srpkinja i deca su mi Srpčad. Vaspitavan sam sa svešću o pripadnosti državi Srbiji i srpskom nacionalnom korpusu (ovo je išlo do te mere daleko da sam se pokačio sa rođenim dedom, kada sam odlazio u Izrael, oko toga što idem da služim pod drugom zastavom, u tuđoj zemlji). Poštovao sam Jugu kao neku uopštenu državu svih naroda, ali nije mi bila sada ne znam koliko prevashodno bitna. Bitnije mi je bilo to što sam svoj identitet shvatao kao srpski. Mi smo bili generacija koja je, nekako, bila najmlađa svesna u momentu kada se na Jugu sručila olovna zavesa. Nedavno sam pričao jednoj mladoj prijateljici iz Rijeke, Hrvatici, kako smo, tog dana kada je došlo do sukoba u Pakračkoj dolini - beše li avgust 1991.?; mi sedeli, celo društvo iz gimnazije, u stanu s pogledom na hercegnovsku uvalu. S mora je dolazilo, doslovce, crnilo i oluja se nadvila nad taj dan, nad vesti s crnogorskog državnog radija, nad Gdanjsk 80-e i Azru na gramofonu u pozadini, nad našu zemlju i na naše živote. Osećali smo da je taj mrak koji je s jugom došao tog dana - nalik na crna nevremena koje Riječani i Kvarner poznaju; na neodređen način došao da zauvek ostane u našim životima.

 
2010-06-10 08:05:00

Zivot blogerski

malasneki RSS / 10.06.2010. u 09:05
Nisam bila ni svesna koliko je od znacaja drugim ljudima ono sto ja pisem po internetu do juce. Naime, na jednom okupljanju koji nema skoro nikakve dodirne tacke sa blogom na ovom sajtu, prisao mi je covek i pitao me skoro bojazljivo, verovatno strahujuci da se ne obruka, da li ja pisem kao malasneki ovde. Prvo sam bila zbunjena, jer vec dugo nisam napisala nesto smisleno, a onda sam se setila da to ipak jesam ja, i bilo mi je drago. I pre mi se desavalo da me neko "prepozna" po blogu, ali nikada ovako direktno. Lepo je kad neko prepozna da pises od srca i da se to nekome i
 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana