2012-08-14 15:56:26

DVORAC OD PESKA

aleksandarkarisik RSS / 14.08.2012. u 16:56

Letnji dan, Jonsko more, rano popodne. Tandrčak je zaspala, leži u hladu, spava snom na kojem joj prosto zavidite. Dečija, nevina posla... Jedinstvena i ja smo je smestili u najdeblji mogući hlad, opušteno - užurbano se spremamo da iskoristimo vreme dok i pundravci spavaju zajedno sa Tandrčkom, da pročitamo koji redak. „Books and summertime go together." Ne znam zašto ne i ostala godišnja doba, ali lepo zvuči kada se leti kaže. Čitanje ne prolazi bez pauzi za milovanja usnule kćeri nežnim pogledima i razmena osmeha kada se roditeljski pogledi susretnu. Uživam u lenjosti tela i budnosti duha. Iz taverne zadužene za našu plažu diskretno dopire 

 

2-10. maj

Dan prvi

DSCF8450.JPGNapuštamo Poti rano ujutru. Vozimo prema Zugurdiju, poslednjem gradu na našoj ruti, posle kojeg se, sudeći prema mapi, možemo nadati samo selima. A ko zna šta u njima ima, odnosno nema. Zato je bolje da se mi oprskrbimo hranom za dva-tri dana, a dotle ćemo, valjda, dopedalati do Mestije, prestonice Svanetija.

 
2016-05-06 22:35:24

A dobar naslov? Hmm...

selica_nena RSS / 06.05.2016. u 23:35

Ej, s mukom smo tu kuću pravili. Znaš kad radiš nešto što ti se ne mili, pa sve ide naopako. Mića pogodio gradnju s nekim majstorima Crnotravcima, kaže nema boljih, al’ stalno nezadovoljan. Ma znaš kako to ispadne kad nisi tu da nadgledaš, a on pedanterija, ne može da podnese fušeraj. Jednom ih nater’o da ruše pregradni zid, kaže iskrivili ga. I neka je, samo mene znoj obliva kad pomislim kol’ko je para stucano u ništa.Tim majstorima nisam  kuvala, a k’o da jesam, tol’ko mi bilo teško. Išli deca i ja da pomažemo i da uštedimo neku dnevnicu što bi plaćali fizikalcima i šta da ti kažem? Naradimo se k’o sezonci, iskilavismo se od posla, a on i dalje nezadovoljan. Opet se uvalismo u kredite, rasprodasmo ono njiva što je ostalo posle svekrve, ali ta kuća k’o rupa bez dna. Završetak ni na vidiku, a mi više nemamo šta da prodamo, nemamo gde ni da se zadužimo. Stadoše radovi, a moj Mića sačuvaj bože. Ne spava, ne jede, samo puši i uzdiše. Vidi i on da se zeznuo, ali ne zna kako da se uzvuče.

 
2010-02-07 14:54:45

O tuđem i još ponečem

Dragan Jakovljević. RSS / 07.02.2010. u 15:54

Setih se jedne priče o devojci sa malim narandžastim koferom, šćućurenoj u staničnoj čekaonici, koja je polako gubila nadu da će voz koji je čekala uopšte krenuti toga dana. Zamolila je čoveka koji je sedeo blizu nje da joj pričuva mesto, kako bi u obližnjem kiosku kupila kutiju biskvita. Već je osećala prve znake gladi. Saputnik joj ljubazno izađe u susret i ona se ubrzo

 
2012-10-01 11:34:43

Iz ugla jednog Francuza

WBinSerbia RSS / 01.10.2012. u 12:34

 

Posmatrajući kao Francuz sadašnju ekonomsku situaciju u Srbiji, setio sam se francuske istorije iz 1917. godine, najgoreg trenutka Prvog svetskog rata. Situacija je bila dramatična, činilo se da ništa što elita učini ne popravlja stvari, stanovništvo nije videlo svetlo na kraju tunela. Kako se Francuska izvukla iz tih nezgoda?

Iz teških izazova izrodilo se „sveto jedinstvo" (L'union sacrée) - sloga svih delova društva oko ključnih ciljeva i dogovor da će svako morati nešto da žrtvuje i da će male (a ponekad i velike) političke razlike morati da

 
2022-05-07 15:45:40

STRAH OD VODE

horheakimov RSS / 07.05.2022. u 16:45

Mlada majka leži u krevetu. Budna je. Beba je na dah od nje, može je čuti kako diše. Leđima dodiruje leđa svog nevenčanog supruga, oca deteta, još uvek tinejdžera. On diše bučno, kroz široke nozdrve ali njegove zvuke izvlači odškrinut prozor kroz koji mu pun mesec obasjava lice. Majka gleda u svoju sedam dana staru bebu i predoseća da će se uskoro probuditi. Senke breze na zidu sobe ispred nje stvaraju ruke, stvaraju male ljude, stvaraju Breznika, biće kojim je plašena kada je bila dete… U susednoj prostoriji čuje se tango. Komšija tokom nedelje ustaje u četiri posle ponoći. Radni dan započinje argentinskom muzikom. Provodi ga u tramvaju.

Beba se budi uplakana. Majka ustaje, seda na ivicu kreveta, otkopčava spavaćicu. Dugmići su poređani u dva reda od sredine, udaljeni za širinu šake. Noge joj vise sa kreveta ali ne dodiruju pod koji je potopljen celom svojom površinom, neprimetnom, tek prst dva dubokom vodom.

 

 
2015-05-05 13:11:42

Kratki kurs za putovanja biciklom :)

Snezana Radojicic RSS / 05.05.2015. u 14:11

 

Kako sam u jeku kampanje (kao političari, bože me sačuvaj) u kojoj prikupljam sredstva za štampanje Kamperskog priručnika sa mini-kuvarom i Vodiča za putovanja biciklom, to su me pitali da za 24h sastavim nešto kao "Putovanje biciklom u deset koraka". Iako se grozim članaka i priručnika tog tipa (10 koraka do uspeha, 50 must see mesta na planeti, 100 stvari koje treba da uradite pre nego što umrete...), pristala sam računajući da je to dobra prilika za privlačenje potencijalnih čitalaca koji bi iste, tj. priručnike, mogli da kupe u pretprodaji čime bi pomogli da ovi budu i kvalitetniji, odštampani na boljem papiru, sa više ilustracija...

Tekst je danas izašao, malo skraćen i lepo upakovan, a ovde prenosim onu malo dužu verziju. Detaljnije o cikloputovanjim i kampovanju može se naći u sekciji Korisno na mom sajtu, a najdetaljnije će biti u knjigama koje izlaze početkom juna.  

 
2012-01-30 14:02:03

Svaka majica prica svoju pricu

malasneki RSS / 30.01.2012. u 15:02

Juce sam slagala ormar. Moram da priznam da to nije nesto sto bas cesto radim, vise sam sklona principu: otvori-izvuci sto ti treba-ostavi sto imas-zatvori.

Medjutim, kad sve vec ode predaleko, osmelim se na operaciju "zavedi reda u ormaru". Ipak, ono o cemu zelim da vam pisem nije koliko cesto slazete ormar vec sasvim nesto drugo. Naime, dok sam slagala komad po komad odece, kroz glavu su mi prolazile misli. Ma kakve misli, cele price. Svaki komad je imao neku svoju istoriju. Kad i gde sam to kupila, ili sam ga dobila, pa od koga sam dobila, kojim povodom i tako redom. Setim se prilika u kojima sam nesto nosila, i svega sto se tada desilo.

 
2010-10-14 13:13:18

Немогућа прича

mikele9 RSS / 14.10.2010. u 14:13

 

druid-solstice.jpg

Никад у нашем племену није било периода мира и благостања дужег од тридесет година. Колико ја памтим a памтим добро предања и каже, тридесет година је је било само једном! Ако бисмо успевали да саставимо девет, десет година без трзавица, проливања

 
2015-02-18 08:39:57

Znam šta će mi se desiti za deset godina

FINAL ROUND ART RSS / 18.02.2015. u 09:39

S vremena na vreme izmaltretiram astrologe

svojim datumom i tačnim vremenom rođenja.

Te bube me obično hvataju

kada život sedne kraj mene

na moj plavi kauč i tera me da samo pravim sendviče

i škrabam reči bez ikakvog smisla

kada pomislim da je kraj

jer me mrzi da sečem nokte na nogama ili da se javim na telefon

ili da podignem roletne da to žuto sranje probije žute oblake

i crni vazduh uđe u sobu i predsoblje.

Tada ih pronalazim i zapitkujem.

 

Uvek im je lepo slušati glasove

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana