Bio je to jedan od onih košmara u kojima neprekidno bežim.
Sve je počelo u bašti letnjikovca u Bohemiji, u gaju iza jezera, gde sam još kao dečak pronašao ptiče ispalo iz gnezda. Tako je jadno cijukalo da sam ga zgazio jahaćom čizmom. Izleteo sam iz šumarka gonjen stotinama, ako ne i hiljadama ptica koje sam kasnije ubio u lovu. Bežao sam preko polja, gonjen tim odvratnim krečavim zvucima i osećao sam da sam sve brži i jači.
Na tribini povodom predstojećih izbora za gradonačelnika Beograda, neočekivani kandidat, general major profesor doktor Zoran Stanković okupljenim Pančevcima iznosio je strategiju pripajanja Pančeva Beogradu na šta su reakcije prisutnih bile šizofreno podeljene. Pojavila se pretnja da će doći do sukoba pobornika i protivnika ove ideje a govornik je da bi smirio situaciju napravio nešto dužu pauzu u izlaganju i kada su svi, opomenuti tišinom sa govornice, zaćutali i okrenuli se prema njemu, kandidat je promenio glas i na tečnom engleskom sa srednjezapadnim akcentom rekao:
Metaphors and symbols are absolutely fundamental to, and ever present in, our collective reality and we must be mindful of them.
Prestala sam da čitam sve vesti redom. Samo one koje mi naslovom izgledaju važne. Učinilo mi se da će ovde ova vest biti vidljivija, a pomoć veća.
Razlika između
Ovo je pismo moje koleginice s posla, Ivane Stevanović. Ona i njena porodica se očajnički bore za zdravlje mlađeg sina. Pročitajte, pomozite ako možete. Pošto nema puno toga da se doda njenim rečima, zaključaću za komentare.
Hvala vam svima unapred! I pozitivne misli se računaju!
Miloradkakmar je kolega iz potpalublja čije tekstove redovno čitam.
On dosta toga kaže i kada ćuti.