2. Tužilaštvo Republike Srbije podiglo je 17. septembra 2010. godine optužnicu protiv Bogoljuba i Sretena Karića, kao i protiv još 13 osumnjičenih osoba. Braća Karić i njihovi saučesnici terete se da su od 1998. do 2005. godine s računa
Ogromna prostranstva kosmosa u večnoj tami i svetlošću udaljenih galaksija nasuprot bojama planete Zemlje. Putuju sa nama kroz vreme od kad je sveta i veka. Oko nas su svuda, ali koliko razmišljamo o njima? Kaleidoskop, davno zaboravljena igračka.
Ljubičasto, boja vidovidosti, mešavina crvene iskonske snage, krvi i nebesko plavog, boja u koju je obučen Isus Krist za vreme muka (na srednjovekovnim slikama) kao simbol poistovećenja Oca i Sina (zemaljsko i nebesko), boja umerenosti, ravnoteže
Nema tu šta još da se kaziva ... samo, tek tako, javilo se ... a glupa olovka beleži i obelodanjuje ... mada, onaj sa leve strane nije bio tako dobar sa marketingom a vidi gde je stigao ... dobro, da se pričeka sa uvidom oko onog sa desne ... za ono ispočetka ...
Poslednjih godina, u moru različitih fitnes programa, metoda, koncepata, načina vežbanja, veoma često čujemo termin funkcionalni trening. Bez ulaženja u detalje i objašnjenja šta zapravo predstavlja, nudi sekao najbolja opcija za svakog, kao vid treninga koji treba upražnjavati, kao osnovni, najvažniji, ultimativni pristup vežbanju.
"Čoveku su potrebna četiri zagrljaja dnevno da bi preživeo.
Osam zagrljaja dnevno da bi se održao.
A dvanaest zagrljaja na dan da bi napredovao."
Virdžinija Satir
Ne, ne želim da se bavim problemom humanitarne drame kroz koju prolaze lokalne zajednice, počev od ostrva Kosa, pa do Đevđelije, Preševa, Beograda, Subotice, i sve do mađarske bodljikave žice, i šta će biti sa ovim nesrećnim ljudima. Činjenica je da se taj nemir sada prelio na naše prostore, i šta će biti sa tim ljudima posle leta, to niko ne zna. Novi Sad još nije dotakla ova realnost, tako da je nismo svesni izbliza, još uvek ne. Hteo sam o drugom problemu: o neadaptiranim, o neasimilovanim, ili asimilovanim ali na svoj, bahati, sociopatski način, izbeglicama iz naših unutrašnjih, postjugoslovenskih migracija.
gost autor: Out of Beirut
Предавње које је у својој првој половини било занимљиво, у другом делу се наставило мета-коментарима, уз понављања истих поенти. Ја сам с инстинктом вука зарио церебралне зубе у говор да извучем све што се може извући.
Blato i glib u koje smo se (ili su nas) uvaljali, pa ni makac zbog poplava gluposti, neznanja i primitivizma, primoravaju nas najpre da ustanemo u što većem broju, a onda na načinimo prvi korak. Bolje reći, tri koraka ka normalnoj i slobodnoj Srbiji:
1. korak - Donošenje i primena Zakona o otvaranju tajnih dosijea i Zakona o lustraciji.
Novi zakon o lustraciji bio bi dopuna starog zakona, važećeg od 2003. do 2013. godine, ali na našu nesreću nikada primenjenog.
Dakle, novi zakon bi „pokrio" i proteklih 13 godina, period u kome je
... nego ako ga i ima koji problem taj život uopšte rešava?! - parafraza neke tamo, nekad tamo izjave Ludviga V.
Pale mi na pamet ove reči kako su mi se ovih dana izmigoljili iz zagrljaja poplaveli, dragi ljudi iz okoline kojima sam ovih nedelja objašnjavao čudo moderne civilizacije gde toliko ljudi ajd što vuku na humanities and arts, nego ih uopšte ne interesuju nauka i tehnika. A čudo utoliko što smo evolutivno radoznali i, iskreno, ne razumem kako uopšte možemo da spavamo dok ne saznamo šta se "kuva" u proizvoljno izabranom kubnom milimetru "praznog" prostora ispred nas.
I zevzek zvani "retko-popunjeno-a-površno-znanje" mi baci u lice Ludviga pre nego što sam dobio i zasluženu šansu da razmislim da li sada želim da pišem blog, ili da dopunim to znanje istraživanjem sa čim se još sve atom hroma u prirodnom "vitaminu" B12 može zameniti, povrh cijanida i nekih potencijalno neuro-degenerativnih compounds, u "ultra-čistim" vitaminskim dodacima što skupo prodaju naj-firme svima koji drže do zdravlja (i mene bilo uhvatilo pre nekih 27 godina, kako sam došao u UK, i držalo par meseci, pa sad ponekad samo prelistam gradivo).
Пространи трг око бисте радничког вође још увек је био заковитлана црна рупа. Пунио се и празнио у напетој вреви, вртешка возила је отицала кроз шест прстију положених на њега. Није било продаваца вечерњих новина и узвикивања наслова, велики сат више није висио на средини заклаћен на ветру; са бронзаног чела вође сливала се опора туга новог миленијума и са бркова капала на трг.