Uskoro bih mogao imati budućnost

Uskoro bih mogao odavde da se selim, sultan Selim I, nepopustljivi

Uskoro Turska, Ruska ili Pruska carevina, ne znam kome više želim

Uskoro bih mogao tek tako da ležim

Uskoro bih mogao da napipam svaku svoju kost

Uskoro bih mogao imati krmenadlu uz pire

Uskoro bi Pirove pobede mogle prestati nositi venac od lovora

Uskoro bismo se mogli izlečiti od govora

 
2021-04-08 19:56:32

Ništa nije onako kako izgleda

mikele9 RSS / 08.04.2021. u 20:56

Omaž Haruki Murakamiju

Pa, ne znam... Bile su reči koje su mu pale na pamet kad je seo i počeo da zuri u debeo neotvoreni žuti koverat koji je stavio na kuhinjski sto. To su bile reči koje je izgovorio kada ga je, posle izjave da ne želi više da živi sa njim, upitala da li mogu da ostanu prijatelji. Iako je pretpostavljao šta se nalazi u koverti, ipak je otvorio. Bila su to dokumenta za razvod braka i pismo od advokata njegove žene. Da i koverat sa markom i otkucanom adresom advokata. Ustao je, sipao viski u čašu i vratio se za sto. Preleteo je pogledom dokumenta

 
2021-04-12 23:41:38

JUGOSLAVIJATIKUM (4/11)

horheakimov RSS / 13.04.2021. u 00:41

druga strana


            Čuje ona govori iz razglednice, okreće brzo drugu stranu, prazna, neko je zaboravio da pošalje. Hteo je da evocira uspomene, bezuspešno. Jednom kada shvatiš istinu, nema nazad. Možeš samo da pobegneš na drugu stranu. Ide u grob, u oštar beton, nalik na onaj koji zapljuskuju talasi. Glačaju ga polagano da ne bocka kad se stane na nj, ali za to treba da prođu eoni.

 

 
2016-07-05 08:23:05

Ne samo o Magnusu Karlsenu

babmilos RSS / 05.07.2016. u 09:23

I neka Aron baci žreb za ta dva jarca, jedan žreb Gospodu a drugi žreb Azazelu. I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kog padne žreb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za greh. A jarca na kog padne žreb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. ……… I metnuvši Aron obe ruke svoje na glavu jarcu živom, neka ispovedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prestupe njihove u svim gresima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čoveku spremnom da ga istera u pustinju. I jarac će odneti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onog jarca u pustinju. (3 Moj. 16, 8-22)

Primetili ste, zar ne – niko više ne predaje šahovske partije. Moraš, majkoviću, da teraš do duvara, do golijeh kraljeva, do mata! Zlo&naopako. A za sve je kriv ovaj svetski šampion, Magnus Karlsen. On tako igra, nikako da ponudi remi ili dalekobilo preda. Ono što ne razumeju imitatori, žabopotkivači, jeste da Karlsen igra zato što traži najbolji potez. I u svakoj poziciji on traži najbolji potez. I kada ga nađe on ga odigra. I tako – ako partija traje 60 poteza a njegove bogami traju – Magnus ima obavezu da nađe 60 najboljih poteza. A kako on, tako i njegov protivnik. I u toj igri – igri nalaženja 60 najboljih poteza – Karlsen je šampion.

 
2016-07-11 15:01:44

Ništa se nije desilo

Nebojsa Krstic RSS / 11.07.2016. u 16:01

Pažljivom čitaocu mog "epa" o Idolima i ostalim dogodovštinama mog dosadašnjeg života, možda nije promakao detalj (a detalji čine i život i literaturu, kome to nije jasno treba da čita eseje o književnosti Vladimira Nabokova)...dakle, detalj sa pisaćom mašinom koju sam za popriličnu beznačajnu sumu kupio od jednog svog kolege, studenta medicine, u podrumu zgrade Dekanata, u prostoriji tada znanoj kao Kmarsmis, što je bilo jedna od socrealističkih skraćenica za organizaciju studenata članova Saveza komunista. Dakle, tu sam vam pisaću mašinu već pomenuo.

 
2022-01-13 21:11:09

KROJANSKI KONJ (1/3)

horheakimov RSS / 13.01.2022. u 22:11

EGIPATSKA KNJIGA POLUMRTVIH

 

Sam pravim svoju istoriju, pakao u koji sam pao

Nil u koji sam stao sa betonskim cipelama tradicije

i olovnim ordenjem mrtvih i zaboravljenih

nazdravljam bolesnim i isceđenim

gorko i ljuto, nikad nećemo prevazići žuč

 

 
2021-07-30 23:27:23

DISKONTINUITET SINHRONICITETA (7/11)

horheakimov RSS / 31.07.2021. u 00:27

 

zašto je kultura pogubna za pojedinca

 

kompleksi, agregati, sedam Snežana i patuljci


            Tek što sam završila Filozofiju i upisala master, jer ako nemaš master, kao da nisi ni studirala, bila sam se pomirila sa lošom srećom da će biti neophodno potražiti posao. Nisam imala prinudu za stalnim uposlenjem jer sam još uvek od roditelja, bolje reći majke, dobijala skromni mesečni džeparac. Ona je nekako s ponosom slala tu pomoć iako nije do kraja shvatala moju nauku, ali bilo joj je drago što, eto, makar je jedno dete uspelo u velikom gradu. Moje tri sestre se nisu preselile za mnom u Beograd, umalo ne napisah Moskvu, a i da jesu ništa se ne bi promenilo, i one su to znale. Dolazile bi ponekad s muževima, kako koja, na vikend šoping.

 

 

Hladan zimski vazduh košava je dodatno ledila tako da je Drago odmah po izlasku iz kabine uvukao dugački vrat u svoj železnički šinjel. Podigao je kragnu i vratio kapu na glavu, koju je skinuo dok se zbog svoje visine provlačio kroz vrata kabine.

Čuvaj se Drago, odjeknuo je glas kolege koji ga je napuštao preko garažnog koloseka. Vrata iza kojih se skupljalo staro društvo pustila su na kratko, dok je kolega ulazio, snop svetla i oblak toplote stare kaljave peći iz ugla zajedničke prostorije odmorišta, koji je vetar trenutno progutao. Drago je za sobom čuo snažan zveket zatvaranja metalnih vrata i treperenje stakla na njihovoj gornjoj polovini, žutog peskiranog stakla koje je propuštalo na beton zagasito svetlo iznutra. Okrenuo je glavu od svoje ne tako blistave prošlosti u potpuno izvesnu, blisku, košmarnu budućnost. I pored svesti kakav je danas dan i kakav će i sutra biti, nije mu padalo na pamet da se okrene ili predomisli. Trudio se da usredsredi svoje misli samo na jedno. Bila je to teretna kompozicija koju će prekosutra uveče povesti sa ranžirne stanice, gde već treba.
Ispred vrata ostao je da stoji starac sa plavom kariranom švercerskom torbom koja mu je visila sa štapa, ručno izdeljanog, prebačenog preko ramena. Stajao je tako da je samo torbu hvatala žuta prigušena svetlost koja je dopirala iza vrata. Gledao je za Dragom, slojevito obučen, ali samo u vunenim čarapama.

 
2016-09-08 17:10:21

Pismo Krste Nikolića Željku Mitroviću

Filip Mladenović RSS / 08.09.2016. u 18:10

Pismo-ogledalo (za)daha epohe
Pismo-ogledalo (za)daha epohe
Prošlo je više od 3 (tri) godine od pogibije maloletne devojke Andree Bojanić, koju je na pešačkom prelazu u Ustaničkoj ulici 18. jula 2013. godine usmrtio Aleksandar Mitrović vozeći BMW džip brzinom većom od 80 km na sat. Nesrećna devojka je letela 29 metara nakon udarca.

Sudjenje

 
2021-08-15 18:48:54

Žene i devojke Avganistana

zilikaka RSS / 15.08.2021. u 19:48

Moje misli danas su sa devojkama i ženama Avganistana.

autor: als

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana