Rekli su mi kako novinari tvrde da „dobra vest, nije vest". E pa ja verujem da nam dobre vesti pokazuju pravac kojima se naša društva menjaju na bolje. Zato sam rešio da jednu takvu vest podelim sa vama: srpsko zdravstvo uštedelo je 25 miliona evra na startu 2014. godine. A nadamo se da će narednih godina te uštede biti mnogo veće.
U suštini, to je ostvareno samo zato što su ministarka zdravlja i direktor Fonda za zdravstveno osiguranje doneli hrabru i revolucionarnu odluku da promene način nabavke lekova. Objasniću kako.
Donedavno je Srbija imala model po kome su svaka bolnica, dom zdravlja i apoteka pojedinačno nabavljali lekove. Oni su sami birali od kog dobavljača će kupovati i koju marku leka za neku bolest.
Zaista, dosta je sa tim skepticizmom ... kritika vlasti i njenog delanja je neophodna ali ovde se preteruje sa tim načinom i to može te predane i posvećene boljitku delatnike da obeshrabri ... narod se predaje tom nekorisnom gunđanju i o tome da ovde hara depresija a pod pritiskom onih što im ništa ne valja i koji ne vide dalje od svog nosa. Zanemaruje narod uspehe i korake ka svetlu koje je svakako na kraju ovog našeg tunela ...
... eto, neki dan viđena je novost ishodovana naporom delatnika sa polja i ravnica i ponekog brda, naravno inspirisani naprednim duhom i treba pokazati ovakav, bar jedan od uspeha, dobro neka je samo u poljoprivredi a promovisan pod sloganom INOVACIJAMA PROTIv TRADICIONALIZMA ... i onda ... sve ispočetka ...
Zove me dok spavam. To mrzim.
Nikada mi neće biti jasno zašto svaki put ustanem i bez razmišljanja odem do njega. Otvaram oči i skačem sa kreveta, gegam se do kuhinje i pozdravljam ga klimanjem glave. Gazda ćuti. Sedam i doručkujem. Jedem brzo. Nisam siguran u čemu je štos. Zašto ćuti a pozvao me je. Maltene se prodrao da ustanem. Ipak - on je glavni. Izvukao me je sa ulice, dao mi da kuntam kod njega i hrani me. To mora da se poštuje.
Progovorio je posle par minuta, rekao je - idemo. Jebiga, idemo - mislim se. Ne bih izlazio iz sobe ali idemo, jebiga. Spavao bih još dva dana sigurno. Spavao, jeo, pišao i srao. Samo to. Dva dana, minimum. Ali poslovi se moraju odrađivati i tog dela sam svestan.
Društvo, sve najbolje u novoj godini žele Vam burazeri Kolin, Nastić, Šotić, Stošić i Tulić
Večeras, u 21:00 u Zemunu, u ateljeu ZMUC, Njegoševa 53, odmah iza kafane Šaran, počinje tematska žurka Feelin' Alright, tj Srećna Nova 1975!
DJ je Orge, striperi su Debeli Biciklisti,ulaz je slobodan i za momke, ne samo za devojke, svi ste dobrodošli, kostimiranje je dobrodošlo, nije obavezno.
ZMUC ćete prepoznati po neobičnim skulpturama ispred i "dostojanstvenim kloš hipi pankerkama" okolo i unutra.
Kome nije jasno evo objašnjenja mog druga Denića:
"Za sve one koji računaju vreme po gregorijanskom kalendaru u subotu, 27.12.2014 proslavljamo
Kažu da je razlika između lošeg i dobrog advokata da loš slučaj može da razvuče na nekoliko godina dok dobar može da ga razvuče još duže.
Verujem da bi mnogi od vas ovaj poznati vic primenili na čitavo srpsko pravosuđe. Ali, mada stanje nije ružičasto, ima nekog svetla na kraju tunela.
Na ovaj zaključak upućuje izveštaj nazvan Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji, koji su nedavno uradile i objavile moje kolege.
Izveštaj je pokazao da verovanje kako Srbija nema