2022-10-19 21:49:56

KRAJ KOLOVOZA (2/11)

horheakimov RSS / 19.10.2022. u 22:49

 

                                      TIHI NAČIN

                                               II 

Koristim knjigu vrednu pomena, još uvek umotanu u šuškavi papir, poklon dobrodošlice prvi put kad si dolazila, da se zaštitim od najavljenog pljuska. Tvoja jakna je možda vodootporna ali ćeš kad dođemo u stan presvući pantalone. Učimo na greškama, najbolje na sopstvenim. Pratimo korake unazad, rekonstruišemo. 

Više se ne plašim da rane neće zarasti. Ako strah ipak krene da se pomalja, puštam snimke preleta preko mirnih vodenih površina ili malih izolovanih šuma u poljima, gde se jedino čuje zvuk vetra i vode, vetra i lišća. Memorišem te prizore i zvukove, sutra kada ne bude konekcije.

 

 

 
2022-11-23 15:21:42

BOMBONA ZA SERGEJA

Dragan Jakovljević. RSS / 23.11.2022. u 16:21

Субота је, позни новембар. Киша не престаје од јутра, а мени у кући понестало неких важних ситница.
 
2023-03-08 21:46:04

Prava, osmomartovska...

Filip Mladenović RSS / 08.03.2023. u 22:46

Jelena Marašković
Jelena Marašković
Nakon šetnje u borbenom društvu drugarica, dama i gospođa glavnim ulicama Beograda, tokom protestnog marša za radna prava žena i platu

 
2023-07-11 12:23:16

Lom - Stub života

selica_nena RSS / 11.07.2023. u 13:23

 

Poštovani čitaoci bloga, ova priča će biti zaključana za komentare. S razlogom. Sve moje priče su lični doživljaji ili doživljaji bliskih mi ljudi, s malo preterivanjai da bi bile zanimljivije.  Cilj im je da podele iskustvo, zabave ili zamisle čitaoce. Ne treba mi ni uputstvo za život, ni naknadna pamet. Eto, neka ih ovde, možda neko u njima prepozna i ponešto dobro.

One prve noći su me prebacili na krevet kao džak. Došla sestra, uključila infuziju, prekrila me nekim ogromnim plavim čaršafom i otišla. Ležim na leđima, pokušavam

 

Odslušao sam poruku na sekretarici: Čaj kod mene i čitanje poezije, toplo se obuci…

Nakon što sam namirio psa, dohvatio sam jednog Šilera s police i krenuo u posetu. Jesam se toplo obukao, iako je kalendarski još uvek bilo leto, ali septembar zna da bude varljiv. Došao sam u dogovoreno vreme. Zatekao sam odškrinuta vrata.

 

 

Isprva sam čvrsto verovala. Vremenom je vera oslabila u nadu. Nadala sam se da ću biti makar primećena. Nadala sam se jer sam po prirodi stvari stajala u sredini. Međutim, iako istovremeno i na kraju i na početku i u sredini grupe, nikome nisam pripadala. Svi oko mene su imali svoje partnere. Pozitivni negativne, a negativni pozitivne. Tako su se privlačili, pretpostavljam. Suprotnosti se privlače, to je opšte prihvaćen koncept. Moja je suprotnost bila  beskonačna, srazmerno daleka i nedodirljiva. Osuđena sam bila na usamljenost. Otuđena. Olako sam uzimana i oduzimana. Kada sam želela da doprinesem sabiranju rezultata moj se doprinos nikada nije primećivao u ukupnom zbiru. Iz revolta bih namerno oduzimala sebe iz svačije jednačine ne bi li poremetila očekivani rezultat, ali niko se nikada nije ni najmanje potresao zbog mog izostanka. Rezultat je ostao očekivan.

 

 

 
2022-04-27 19:31:42

Najzad ... promene na vidiku ...

Đorđe Bobić RSS / 27.04.2022. u 20:31

FRX8TSuXwAInm6L?format=jpg&name=900x900

 
2022-08-19 15:39:08

KONAČNO REŠENJE ....

Đorđe Bobić RSS / 19.08.2022. u 16:39

FaiM3IzacAIW0c3?format=jpg&name=small

 
2024-01-29 10:32:07

“Big Fiš” u pričama mog oca

Ivan Blagojevic RSS / 29.01.2024. u 11:32

Odlazak mog oca, Svetislava, prošlog vikenda u 91-oj godini pokrenuo je lavinu sećanja na njegove priče tokom mog odrastanja asocirajući me na pripovedanje Alberta Finija u filmu reditelja Tima Bartona, snimljenog po istoimenom romanu Danijela Volasa.
U pismenim sastavima svojoj učiteljici opisivao sam ga kao visokog čoveke (iako je bio srednjeg rasta), izuzetne snage

 

 

- шта уосталом може да изгуби онај ко је већ изгубљен у стварности која га окружује (г Писарев Ђ.)

 

има година како се овакав наш разговор баштенски одвијао јер нам плацеве кућне дели само метер висински шимшир ограде па се преко ње издиванимо онако у пролазу - баш се нервирам џигерица ми у мени дркти одједа (жали ми се комша Судија у пензији) кад слушам и гледам тв вести , Свет полудео начисто ,а ти - па ја и немам каде да у поменути екран пиљим радим по цели дан а и ноћна шихта ме апи почесто -па ко те тера да радиш оматорио си седи ко ја у поензији -па да се и ја једим и џигерицу тресем боље ми се бетонима бавити - па дообро како оћеш, а ја се баш једим.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana