2022-08-09 21:30:15

VIDEO REKORDER KOJI KIDA VRPCU (1/3)

horheakimov RSS / 09.08.2022. u 22:30

Sve što je okruživalo Iliju Sokolovića podsećalo je na izlet, na ekskurziju. Mesec dana ranije prijavio se kao dobrovoljac, jer je i većina drugova iz razreda išla. Država se raspadala, nije bilo termina za matursku ekskurziju i ovaj bi pohod sa hercegovačkih vrleti na Dubrovnik mogao biti nadoknada za propušteno. Jedino nije bilo ženskinja koje su mahom na maturskoj htele dati, kada se dobrano napiju. Istina i rakije je bilo manje, ali je bilo. Pa ipak bilo je tih priča o video rekorderima, televizorima, mini linijama koji se mogu nositi kući. Bilo je i zlata i novaca, doduše rezervisanih za neke veće zveri, novaca od kojih se mogla otvoriti videoteka u Trebinju ili čak kafana u Neumu. Stari mu je od kada zna za sebe obećavao da će ga voditi u Neum, na more. Devetnaest punih a još nije video more.

Sve što je okruživalo Miliju Orlovića bilo je more. Istina nikada nije izašao kroz Gibraltar kapiju iz Sredozemnog dvorišta, ali znao je imali razlike između Sicilije i Sardinije, Monaka i Marseja, Soluna i Tesalonikija…

 

 
2023-11-04 15:03:26

Slo24ultra - trka na 24 sata

ulicni-muzicar RSS / 04.11.2023. u 16:03

 

thumb300_slo24ultra-kolo-ozek_1658294456272.jpeg

Slo24ultra biciklistička je trka u Sloveniji, koja se održava

 
2023-05-11 21:53:47

ČAROBNI GOSPODIN DUBLIN I NJEGOVIH HILJADU LICA

horheakimov RSS / 11.05.2023. u 22:53

Gospodin Mulligan, član avio-kluba Krila neba, upravo je dovršio poslednje slovo na novoj ceduljici koja će od večeras stajati na ulaznim vratima njegovog stana. Živeo je sam. Zatvorio je i zaključao vrata, naslonio kišobran na dovratak i s obe ruke smestio ceduljicu na za to predviđeno mesto. Malo više se namučio nego prošli put. Uzeo je kišobran i krenuo u pozorište.

 

 
2023-05-25 11:44:25

SAMOINICIJATIVNO MARGINALIZOVANI NAZOVI KAMEO

horheakimov RSS / 25.05.2023. u 12:44

Ja sam marginalan lik.

Igrač iz razvojne lige, koji može da uspe samo usled tuđeg neuspeha. Samo ako mu se posreći tuđa nesreća. Prika koji dobija priliku tek kada se neko povredi ili se takmičenje završi i svi glavni igrači odu na odmor. Kada više nikome nije bitno. Na mom dresu piše LANJSKI.

 

 
2022-08-20 23:01:45

VIDEO REKORDER KOJI KIDA VRPCU (3/3)

horheakimov RSS / 21.08.2022. u 00:01
Sve je u sekundi krenulo zamirati. Tišina u najavi. Ponovo sam sa njim. Tu je a kao da nije tu. Kroz razvaljena vrata u dvorištu čulo se kako dečurlija iz Bosne napuštaju imanje. Šta li im je rekao Ilija Sokolović? Šta je bilo u garaži? Dobro je zapamtio to ime, Ilija Sokolović. Mogao je biti iz Sokolovića. Ili iz Sokolca? Njegova je mati poreklom sa Romanije. Prebirao je svašta po glavi Milija, kada ga je priveo svesti glas brkatog Bradića preko radio stanice:
- Novi ima li nešto dole? Da šaljem Tamića?
Počeo je trezveno da misli, Milija Orlović, kao da mu je narednik lupio dva šamara posle teškog pada u ringu. Sve i da je našao ključeve ko bi njemu dozvolio da odveze ovaj san iz garaže. Pravilo koje važi za video rekordere ovde bi bilo pregaženo kao i svako ko bi se našao na putu njegovom gaženju. Neki bitniji glavonja bi to odvezao kući a njega bi prvo veče hvalili a posle bi ga zajebavali svi od reda. Ionako je zbog svoje tunjavosti bio često na tapetu. Da dolaze da ga odvuku, pa vredelo bi i ljudstva i tehnike, verujem da bi i sam viceadmiral bio uvučen u to ali poštedeće ih muka, mislio je. Valja sprovoditi ratne operacije a ne šlep-službu. Mislio je Milija Orlović kako se do sada ni o koga nije ogrešio, metak nije ispalio, kamoli ubio nekoga, nije čak ni jedan video rekorder pripisao sebi, čak ni ako mu je sledovalo. 
 
 
 
2023-06-23 22:58:38

Bio jednom jedan hidrogliser

jednarecfonmoi RSS / 23.06.2023. u 23:58


U stvari bilo ih je vise, u Beogradu nekoliko komada i kaze mi jedan stari adadzija da su svi kretali u isto vreme te da je bilo impresivno gledati kako prakticno lete vodom,jedan za Novi Sad, jedan za Kladovo, Smederevo, Donji Milanovac. 
Bio je cudo za ono vreme osamdesetih a nista manje nije ni sad,koliko uopste ima hidroglisera u svakodnevnoj upotrebi diljem sveta. Pokrene se polako vodom, a onda se prednji deo jos dodatno uzdigne i tako dobije na snazi i aerodinamici. Ne koristi skoro uopste prozor kao orijentir nego je unutra masinerija slicna avionu.
I
 
Potamnele cigle, iskrzane i vlažne, bile su prva stvar koju sam video kad sam se probudio. Bile su uredno poređane jedna na pola druge i u krug oko mene. Malter koji je razdvajao redove pravio je puteve kojima su se kretali nekakvi insekti.
 
Gladan sam. Nervozan sam. Agresivan sam.
 
 
 
 
2023-11-07 20:07:29

KOANI ZA KOALE (I)

horheakimov RSS / 07.11.2023. u 21:07

Na samom početku prvog semestra, na jednom od uvodnih predavanja iz anatomije, Vanja je došao do iznenađujućeg otkrića. Radilo se o tome da je podbuli, sa ogromnim podvaljkom, docent, koji je odavno trebalo da se reši tog zvanja i pomeri se jednu stepenicu više u akademskoj hijerarhiji, uprkos tome što su svi, i stariji studenti i saradnici u nastavi i profesori, mislili da je užasno naporan i dosadan, počeo smrtno da ga vuče u san. Istog momenta kada bi ušao, čak i u prazan amfiteatar, Vanja je bivao s jedne strane mentalno smlaćen, sa druge opijen mirisom spavanja (konkretno to je bila mešavina mirisa mazuta koji je goreo u fakultetskoj kotlarnici, mirisa iznova i iznova prženog ulja iz menze koja se nalazila u zgradi i mirisa omekšivača za bebinu odeću koji je puštao uvek rašireni veš unuke jedne od pomoćnih radnica, koja je živela u rupi ispod kaskadne učionice još od ’81, čija je ćerka pobegla sa detetom od muža nasilnika). Kada bi se na opisanu olfaktornu omamu dodao audio-vizuelni docent i krenuo o kostima gornjih ekstremiteta, Vanja bi momentalno padao u san. Isprva ga je bilo sramota, povlačio bi se u redove koji su se bližili plafonu, uredno bi pred sebe otvarao anatomsku svesku i beležio makar naslov a onda bi preko istog pomoćnog udžbenika prekrstio ruke i glavu namestio tako da iz žablje perspektive odaje utisak kao da je svestan.

 

 
2023-11-15 19:58:25

Tri musketara

mikele9 RSS / 15.11.2023. u 20:58

Kada smo polagali prijemni ispit za Akademiju likovnih umetnosti, sedeli smo na prvom spratu Akademije u Rajićevoj, leđima okrenuti Kalemegdanu. Prvi s leva je bio Bob (Slobodan Roksandić), do njega Vecko (Veselin Drašković), zatim Zoki (Zoran Vuković), ja i do mene Đura (Radivoje Đurović). Predsednica komisije za prijem bila je Ljubica Cuca Sokić, pomoćnik joj je bio Dragan Lubarda. Tri dana smo radili ugljem akt, dva dana portret, takođe ugljem a poslednjeg dana smo radili šta smo hteli i znali akvarelom ili temperom. Model nam je bila Adela uz gospođa Ružu najpopularniji model.

 
2022-11-15 21:23:46

KRAJ KOLOVOZA (5/11)

horheakimov RSS / 15.11.2022. u 22:23

 

                                            ZVUCI TIŠINE

                                                      II 

 

Kroz hodnike zamka, oborene plafone i minijaturne prozore, tama, stara prijateljica, traži me, hoće da popričamo. Videla sam tvoj e-mail i odgovorila odmah. Pokupim te za pet minuta i idemo napolje ali imam conference call, tako da smo limitirani. Izašli smo na sunce. Menjam naočare, tvoje sunčane su ti još uvek okačene o kragnu. Silazimo ka jezeru gde su svi koji su došli autom parkirani. Uz brdo se muči biciklista koji ima ekstremno dugačku bradu i fluorescentne bisage. Poslednji put se obrijao kad je krenuo na ovaj cikloput, pre deset godina, kažem. Mogla bi brada da mu se upetlja u prednji točak, i da tako okonča, nastavljaš. Smejemo se do suza. Oko nas je tišina.

 

 

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana