Dragi Papa!
Ne bih Vas gnjavila da nisam dobila otkaz. Bilo je ovako. U petak u 21.30 zazvonio mi je mobitel. Urednik Nacionala. ?! Smrzla sam se. Znala sam što me čeka ali zašto ovaj put? Nije bio precizan,
Vedrana Rudan piše otvoreno pismo papi Benediktu XVI:
To je već sušna sezona. Doduše, još se tu i tamo nazire pomalo zeleniša, ali Kalahari se pretvara u ono što smo učili u školi - drugu najveću pustinju na svetu. Pesak, palme i tako to.
Naravno, kad se preselite u novi grad, neumitno sledi upoznavanje s istim. Pronalaženje prodavnica, doktora i, razume se, upis dece u novu školu.
„Nema problema", rekao je moj šef, JH, „Možeš da ih upišeš u istu školu u kojoj je moja ćerka. To ti je tu, s druge strane reke."
Na ovom mestu, je li, dolazimo do onog čuvenog nesporazumevanja koje se uvek pojavi kad se negde doselite i komunicirate sa „domorocima", t.j. osobama koje tu već neko vreme žive.
„Tu, blizu", obično se nalazi kojih par do desetinu kilometara od tačke na kojoj ste u tom trenutku, a toponimi, koji su poznavaocima potpuno uobičajeni, za vas su, naravno, totalna nepoznanica.
Kao što je, u ovom slučaju, bila gorepomenuta reka.
Penjem se vijugavim putem duž zapadnog obronka Mučnja ka selu Močioci. Iako je ovo mesto na dosta većoj nadmorskoj visini od Katića, imam utisak da sam se nakon celog sata pedalanja volšebno obrela u nekoj kotlini, udobno ušuškanoj
Umetnici ne idu u penziju. Ne treba ovu rečenicu shvatiti bukvalno. Navrše i oni 65 godina života za muškarce, odnosno 60 godina života za žene i najmanje 15 godina staža osiguranja, ili najmanje 53 godine života i 40 godina staža osiguranja ako je u pitanju muškarac ili 35 ako se radi o ženi, ili 45 godina staža osiguranja. Pa im stigne ček ili uplata na račun il’ donese poštar… Ali umetnici ne prestaju da rade. Prisećam se samo nekih, onih koji uprkos poodmaklim godinama možda baš u ovom trenutku crtaju, slikaju, vajaju – Sava Sandić, Nikola Koka Janković… Saznadoh upravo da su Milan Besarabić i Mira Sandić umetnici koje sam ovde spomenuo, završili svoje živote. Posluži blog i da do mene stignu tužne vesti. Sve četvoro, Milana, Miru i Savu, i Koku sam upoznao, i o svakom tom za mene velikom događaju bi se mogla napisati priča lepša i zanimljivija od ove koja će uslediti. Ipak, biram da svoje literarne namere potisnem i iz ovog trenutka i sa ovog mesta, i obznanim vest koja, citiraću mog prvog domaćina ovdašnjeg: „iz sasvim posebnog ugla slika kako kod nas funkcionišu stvari”.
Ali, nisam samo to htela da vam kazem. Elem, kada sam odlucila da odvedem psa u Hrvatsku i prosla
Vreme je... čudno. I kao pojam, i kao pojava. Ono je avatar onog našeg nedomislenog i ujedno najšireg spektra stvarnosti.
Prisećam se proleća koje upravo teče. Proleća koje to nije. Zato ga se i prisećam, kao da je nešto bivše, iako još uvek traje. Siv, poluvlažan i težak jorgan gotovo svih dana je navučen odozgo, kroz poluloptastu ravan gde je trebalo da se nalazi ona prefinjena, tanka, plavičasta posteljica večnosti. Pod tim teškim sivim plaštom dani su se nekako nezdravo sjedinili i sabili u utisak da su se samo prividno izdešavali, i, posledično, u utisak da
Da li se virtuelni rat može pretvoriti u pravi? Drugim rečima: da li sajber napadi u računarskom svetu mogu da dovedu do rata u stvarnom svetu tj. do upotrebe pravog oružja i pravog rata i gde je granica? U budućnosti se to lako može desiti. Sjedinjene Američke Države razmišljaju o tome da sajber (računarske) napade na njenu infrastrukturu, računarske i informacione sisteme i mreže, smatraju aktom rata, a Pentagon zagovara mogućnost da koristi oružane snage kao odgovor na računarske napade. Ovim se otvaraju brojne ozbiljne dileme, pravne, tehničke, ali pre svega moralne - moglo bi se reći: otvara se Pandorina kutija i teško je pretpostaviti do čega to može dovesti.
Krenula tako jedna Ciklo-Crvenkapa u posetu rodnim mestima svojih roditelja, a sve sama, na dva točka, kroz šume i preko planina. Na vuka nije naišla, samo na dobre ljude koji su joj pomogli da se posle šest dana živa i zdrava dokotrlja svojoj kući.
*
Tog leta po glavi mi se uporno motala ideja o samostalnoj turi na biciklu. Povod koji sam pronašla – da posetim mesta rođenja mojih roditelja – za moje bližnje je bio samo dobar pokušaj izgovora u koji ni sekundu nisu poverovali. „Uhvatili su te pundravci pa tražiš opravdanje“, razotkrili