Jutros, oko 11 po srpskom vremenu, malo izvan Moskve, rodila se:
Jelica Olga Lilit Evdokija Grigorijevna, 2kg 050 gr
desetak minuta kasnije Vuk Bogdan Lav Ognjen Viktor Grigorijevič, 1kg 980 gr
i posle par minuta i Ružica Ljudmila Stefana Anđelija Grigorijevna, 1kg 920gr
Svi imaju ocenu 9/10 na rođenju.
Djina je OK, uskoro će dobiti i lap top na nelimitirano korišćenje pa će Vam se svima i sama javiti. Ovo je na njen izričit zahtev samo obaveštenje.
Djina Vas sve puno pozdravlja i čestita Vam Novu Godinu i Božić.
EDIT:
Badnji je dan, badnje veče pred Božić.
Legende o Božićnim običajima, mitovi o razlozima sečenja badnjaka (hrast cer čije žućkasto, suvo lišće ostaje na granama i prelep je prizor kad je šuma pod snegom), njegovo unošenje u kuće ili paljenje, ritualno, priče su koje žive od davnih dana do danas.
O badnjaku se mogu naći razni podaci:
Badnjak kod Srba
Badnjak se seče pre izlaska sunca. Domaćin sa sinovima ili unucima (obavezno neko mlad) ide u šumu da seče badnjak. Skoro uvek je u pitanju mladi hrast ili cer (veoma retko, ako je takav predeo, jela ili bor). Bira se mlado i pravo stablo, veličine tolike da ga domaćin na ramenu može doneti kući. Pre nego što ga poseče, domaćin mu se obraća "Dobro jutro badnjače i čestit ti Božić". On predstavlja živu osobu i domaćin mu se tako i obraća. U nekim krajevima domaćin prvo prinosi darove badnjaku, vino ili med, pa potom pristupa seči. Prvi udar sekirom je sa istoka. Badnjak treba iseći iz tri puta. Ponegde se treći udarac zadaje sa zapada da bi badnjak pao ka istoku i dočekuje se na rame. Negde se pak pušta da padne nepresečen u potpunosti. Tada se lomljenjem, uvrtanjem i sukanjem odvoji od korena a taj lomljeni deo se zove brada. Iver koji izleće od badnjaka ima posebno značenje. Ponegde pokušavaju da ga hvataju u vazduhu dok izleće. Iver se koristi u mnoge svrhe. Ponegde ga stavljaju među karlice "da bi kajmak bio debeo kao iver" ili među košnice da budu zaštićene od zla ili u vodu koju potom smatraju lekovitom.
Priča jedne devojčice.
Bez šibica.
Sa plavim očima.
Koju je možda sanjala.
A možda nije izmislila.
You are the bows from which your children
as living arrows are sent forth.
The archer sees the mark upon the path of the infinite,
and He bends you with His might
that His arrows may go swift and far.
Let your bending in the archer's hand be for gladness;
For even as He loves the arrow that flies,
so He loves also the bow that is stable.
Gost autor “LJUBOTEN»
Dževdet i Marko – noć kada je prijateljstvo napustilo Orahovac
”Dževdet i Marko su bili susedi kako se samo može zamilsiti. Ni jednom, ni drugom nikada im nije bilo važno što je jedan Albanac, a drugi Srbin – njihovo dugogodišnje prijateljstvo bilo je daleko pametnije od toga. Uostalom, obojica su se služili i srpskim i albanskim jezikom...”
Ovako je izgledao početak teksta koji sam objavio septembra 2000.
gost autor: Pat Condell
prevod: AleXandar Lambros
Ako ste od onih što kritikuju religiju svako malo neko će vam se s neodobravanjem obratiti - „Ok, ne veruješ u boga ali bi mogao da pokažeš malo više poštovanja za one koji veruju." I možda ćete se zamisliti - „Hm, možda su u pravu. Ne može da škodi da pokažem malo više poštovanja, na kraju krajeva, niko ne voli da mu se bez uvijanja kaže da mu je religija najobičnija nebuloza koja generiše zlo u svetu. Da je ono što oni zovu verom najobičniji strah zaodenut u vrlinu i da su njihova detinjasta verovanja ludačka košulja čovečanstva." To je stvarno udarac. Dakle, da, možda bih mogao da pokažem malo više poštovanja.Kraj 2010. koju smo nekako preživeli (na čemu nam čestitam), i početak 2011. (koju se nadam da ćemo nekako preživeti, iako će biti teško) obeležile su crtice koje govore o Srbiji , zemlji kompetentnih, skromnih i pažljivih ljudi sa promišljenim rukovodiocima.
Prošle godine beše Severina i "jedna jako uspešna godina" a sad me banalos' sterilnih rasprava na "ljevici, desnici, centralnom" (komitetu) al to ne spada u citat, učinila praznom i nemam onih slika što sam ih imala na Kosovu da vidim (pardom na Kosmetu i Metohiji) tako da mislim da je uzbudljivije bilo čekati sama Novu uz gromoglasne detonacije svakojakih eksplozivnih naprava te rafala kalašnjikovskih - nego ić' na beogradske žurove. No, nek se to upiše pod još ne zalečeni PTSP ili kako ga već zovu stručnjaci.
Evo kako je stvar išla. Sin na Iku Floridu, izvesni Saša
Bice ovo teska godina, kaze moja vaga.
Nema sumnje, kaze moja benzinska pumpa.
Meni kazes?, gundja registar kasa.
Sta se bunite, cujem presu iz Kovnice, ja crkavam od posla, i ko ce mi reci hvala? U ovoj drzavi, samo ja radim i prebacujem plan.
Lako je Tebi, Ti bar imas osecaj da nesto radis, a ja se osecam tako prazno, tiho zuji frizider.
Ne hulite na Boga, vi ste bar unutra, ja trunem, ovako star, na ovoj zimi, na ulici, kaze auto.
Cuti, bre , matori, vidis da si prolup`o! cvrkuce mobilni. Sta bi bilo kad te ne