VOŽDOVAC PAO ─ ILI: DEMOKRATIJA KOJA NIJE ZASNOVANA NA SISTEMU VREDNOSTI JESTE SAMO OBMANA I PRIVID…
Dakle prođe i taj Voždovac. Suočeni s rezultatima izbora oni koji su nas mesecima maltretirali jednim lokalnim izborima uglavnom su se ućutali ─ kao da čitav naš život, evropska budućnost, opstanak vlade, države i partije, etc…, do pre samo nedelju-dve nisu zavisili upravo od Voždovca. Poput deteta što pred nailaskom problema koji ne zna da reši jednostavno zažmuri ─ samoproglašena demokatska elita ove zemlje po ko zna koji put pokušava da, izbegavanjem suočenja sa realnošću, problem prolongira ─ sve do trenutka kada preventivno delovanje više neće biti moguće. E sad, da su na Voždovcu poraženi samo DS, LDP i G17+ stvar bi bila prilično jednostavna, to jest mogla bi da se tumači kao unutarpartijski problem ovih stranaka ─ međutim, posledično gledano, stvar je mnogo ozbiljnija i suštinski se tiče budućnosti prilično izblamirane demokratske ideje u ovoj zemlji. Ideje koja trenutno stanuje u onom osećanju kolektivne poniženosti i frustriranosti koje je većinu građana koji su na svim prethodnim izborima glasali protiv SRS-a ovaj put ─ najpre u Zemunu a potom i na Voždovcu ─ nateralo da na dan izbora ostanu kod kuće.
Zato bi se ─ umesto patetike i “izražavanja žaljenja” što građani nisu shvatili značaj izbora ─ pomenuta gospoda konačno morala pozabaviti vlastitim greškama i nečinjenjima kao direktnim uzrocima navedenog. U suprotnom ─ osećanje kolektivne frustriranosti i izneverenih ideala demokratske (druge, treće, kojegod) Srbije, sad već sasvim kratkoročno gledano, rezultiraće izvesnim otvaranjem puta u totalitarizam i(li) populizam, svejedno. Taj put u Srbiji kakva danas jeste prilično je izvestan. Kolateralni korisnici opšteg posrnuća stranaka koje čine aktuelnu vladu i njihovih kohabitanata, svakako će biti razni Nikolići, Vučići, Ilići, Koštunice i ostali Šormazi ─ međutim, pošto od njih ništa ne očekujemo i pošto u njih ništa nismo ulagali oni, prirodno, uopšte ne treba da nas zanimaju. Kao pristojni ljudi ─ njima ćemo na kraju, pre ili kasnije, nevoljno čestitati. Oni kojima treba da ispostavimo račune na drugoj su strani.
"Baby friendly, jel to ono kad je beba stalno s tobom, niko da ti pomogne i pokaže bilo šta, mučiš se a tek si se porodila? Ne bih ja to, hvala" ...
pritisnu ponekad odasvud.
advertajzeri,
horski pevači,
krupni lovci,
sitni prevaranti
svadjalice…mutivode
i ostali.
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
Neustrašivi Ikar, kog je Komšija od milja prozvao - Varvarin, kompletirajući tako njegovu surovu pojavu i osvajačke nagone, od prvog dana uključivanja u naše brojno pleme, pokazivao je sve osobine čistokrvnog varvarina. Ignorišući stereotipe da varvari moraju da budu visoki i mišićno razbacani.
Kažu ko nije lep do dvadesete, pametan do tridesete, bogat do četrdesete male su šanse da će ikada da bude lep, pametan i/ili bogat. Dodao bih i "Ko nije Jevropejac do desete godine male su mu šanse da to naknadno postane".
Sve i da ne pratim dešavanja putem malih prijemnika TV ekrana a pratim, sve i da ne čitam novine a, Boga mi, čitam, pa čak i da se ne družim ni sa kim a puno se družim, za ukidanje viza bih saznao, ako ni od kuda drugde, sa bilborda. Čak i da ne gledam bilborde, a ne gledam, moj sin Jovica mi je skrenuo pažnju na jedan od njih.
"Tata kakav je to pevac koji nam je sredio krizu?"
"Molim? Kakav pevac."
"Pa eno ti na bilbordu. Kažu da su eldepevci iščupali vizu...."
"Ma sine to su bajke za malu decu."
Ako se po jutru poznaje dan, a jutro počinje kada pevac to naredi, izgleda da samo što nam nije svanulo. Vreme je za buđenje iz više decenijskog sna i odlazak u Jevropu. Tržni centri, muzeji, bioskopi i kazina držte se dobro stižu Srbi, potorošačka velesila.
Ma nemojte! Mislim, mozda moze Uspavana Lepotica (koja dobar deo zivota provede uspavana), Snezana (sto je u zivotu videla samo zlu macehu i 7 patuljka) i njima slicne sto zive samo dok cekaju princeve na belom konju, pa posle nestanu " do kraja zivota". A sta da radimo mi, sto manje spavamo, upoznajemo razne ljude, prvi put se zaljubljujemo u skoli, gde su beli konji u deficitu, o princevima i da ne govorimo, pa posle treba da prodje bar jos 50 godina pre kraja zivota?
Trebalo bi opomenuti one sto pevaju i pisu ovaj naslov. Devojcice bi mogle da dodju na ideju da je sve propalo ako
Sećam se, kao da je juče bilo, a bilo je to poodavno. Mislim da sam bio pri kraju drugog razreda gimnazije prirodno-matematičkog smera. Dakle, kažem ja mom ocu, sada već odavno pokojnom, Bog da mu dušu prosti, da mislim da je došlo vreme da počnem da se brijem. Što na bradi, što na brkovima u mojoj sedamnaestoj godini imao sam po 16 dlaka u 8 redi, al hebiga hteo sam da se brijem, da budem odrastao, muškarčina, šta li. Smiren i ćutljiv, kakav je uvek bio i kakavog ga se sećam, otac mi ne odgovora ništa.
Kada je blagi bog delio toplinu, empatiju i mentalnu živahnost, očigledno je da je jako pazio ko će mu sedeti u prvim redovima. Tako su se Tamo našle i neke, meni veoma drage Face :
Vlasta, Bili Piton, Skyspoter, Jelena Gall, maksa, vishnja, darkonduty, Jack Bauer, Margitina Mama, omega (i, zamalo - Srki Pajić) priznaćete da predstavljaju jako dobro društvo.