Blog :: Dejan Jović

Nakon 1989. živimo u bankokraciji

Dejan Jović — Sun, 08 Nov 2009 14:00:35 GMT

Jučerašnji Novi list (iz Rijeke) objavio je - povodom 20. godišnjice pada Berlinskog zida - intervju sa mnom (autor: Tihomir Ponoš). Prenosim ga ovdje - bez uvodnog teksta, dakle samo pitanja i odgovore. Naslov je "Nakon 1989. živimo u bankokraciji". Prije 20 godina Europom je prohujala slobodarska ideja liberalne demokracije, a tri godine kasnije Fukuyama je objavio svoju ideju kraja povijesti upravo u liberalnoj demokraciji. Na neki je način liberalna demokracija doista trijumfirala, jer nikad toliko ljudi barem formalno nije živjelo u njoj. Istodobno, čini se da je koncept demokracije u ozbiljnoj krizi i da je porast nepovjerenje u sistem odnosno kriza njegove legitimacije, duboka. Kao i sve velike ideologije, i liberalizam je mnogo toga obećao ali je mnogo manje ostvario. No, u njegovu slučaju postoji i nešto što bi se moglo nazvati liberalnim paradoksom. Naime, s jedne strane, liberalizam je ideologija koja u svom središtu ima ideju slobode pojedinca, a s druge - naročito nakon 1989.- on takođ

Pogledi na Srbiju poslije rata: Desimir Tošić i ostali

Dejan Jović — Thu, 16 Apr 2009 13:00:30 GMT

(Dnevničke bilješke, 11. dio)26. lipnja 1999 (subota)Došao Perica. Ručak u Robinson Room, na drugom katu LSE-a. Udebljao se otkako je počeo rat. Kaže da Milošević sigurno pada, i to na ulici. Kad ga pitam za ulogu vojske u tom mogućem prevratu - dakle, ponavljajući Ayelova predviđanja - on kaže da je vojska potpuno nebitna i ponižena institucija. Nisam siguran. Da je Vuk Drašković trenutno najpopularniji među političarima, i da vjerojatno dolazi na vlast nakon Miloševića. Da će uskoro početi javni protesti - opozicija ih je već najavila za 28. lipnja. Rezervisti iz Kraljeva su već jučer blokirali neke ceste, nakon što je policija došla u grad da bi uništila ili uzela (nisam dobro razumio) neku snimku nereda tamo za vrijeme rata. Perica vjeruje da će se protesti povećavati kako se bude približavala zima - ne samo zbog uspomene na one nemire iz 1996-1997, nego i zato što za tri mjeseca Srbija više neće imati ničega. Sankcije će ostati sve dok Milošević bude na vlasti, a infrastuktura je toliko uništena da je pi

Interview: Anthony Giddens, 10. juna 1999. (II. dio)

Dejan Jović — Tue, 14 Apr 2009 09:00:05 GMT

(Drugi dio intervjua s Anthonyem Giddensom. Razgovarao Dejan Jović, 10. juna 1999.)Etnički nacionalisti tvrde da su višenacionalne države nužno nestabilne i nedemokratske. Mislite li da je to točno?U onom smislu u kome je ovo pitanje postavljeno, ja vjerujem da su sve države na svijetu danas višenacionalne ili - da budemo precizniji - multikulturalne. Ja se svim srcem protivim beskrajnim fragmentacijama u male, zatvorene i nacionalističke državice. Pogledajmo, na primjer, Ujedinjeno Kraljevstvo, za kojeg bih ja volio da opstane kao jedna država. Imamo dva izbora: jedno je da krenemo putem fragmentacije, da se Škotska recimo odvoji u samostalnu državu. Ali, već postoji partija koja traži autonomiju pokrajine Highlands unutar takve Škotske. I tako dalje. Nema kraja takvim podjelama. Na drugoj strani, imamo put stvaranja kozmopolitske nacije unutar Ujedinjenog Kraljevstva i šire od toga - unutar Evrope i na globalnoj razi

Interview: Anthony Giddens, 10. juna 1999. (I. dio)

Dejan Jović — Mon, 13 Apr 2009 11:00:46 GMT

Intervju: Anthony Giddens, direktor London School of EconomicsRazgovarao: Dejan Jović , 10. juna 1999. Pitanje: Nedavno ste rekli da je 1999. značajna godina jer je desetogodišnjica 1989. Kako biste danas ocijenili značenje 1989?Odgovor: Rekao bih da je 1989 imala fundamentalno značenje za odnose u svijetu. Mislim da je moramo smjestiti u okvir širih strukturalnih razloga koji su doveli do takvih promjena prije deset godina. Moram reći da nisam odmah bio svjestan tih razloga, kad se sve to dogodilo. Sjećam se da sam razgovarao s Ernestom Gellnerom u Pragu godinu-dvije nakon 1989 i da mi je i on tad potvrdio da je očekivao da socijalizam u istočnoj Evropi traje još najmanje stotinu godinu. Nitko od ljudi iz društvenih znanosti to nije predvidio, i mi zapravo već deset godina pokušavamo nekako objasniti što se i zašto se to dogodilo. Meni se čini da je to bila posljedica opće transformacije svjetske ekonomije i utjecaj

4. - 21. juna 1999.

Dejan Jović — Sun, 12 Apr 2009 08:00:37 GMT

(Dnevničke bilješke, 10. nastavak) 4. lipnja 1999 (petak)Popodne, Dejanovo predavanje o Vanetu. Historijska distanca (hindsight) ne mora uvijek biti nužna, niti produktivna. Dao je odličan primjer: zbog kasnijih događaja, ljudi su zaboravili da je, recimo, 1941. Vane Ivanović bio značajnija ličnost - a i poznatija - i od Draže Mihailovića i od Josipa Broza. Pa ipak, gledano iz današnje historijske perspektive, stvar izgleda potpuno drukčije od onog kako je bilo. U medijima, komentari o „Miloševićevoj kapitulaciji". Većina se slaže da je to potpuni poraz Miloševića, jer je morao prihvatiti povlačenje s Kosova, strane trupe u svojoj zemlji, a nije dobio čak ni odustajanje od daljnjeg progona pred Haškim sudom. The Guardian piše da bi Milošević mogao završiti kao i njegovi roditelji: samoubojstvom. Jonnathan Ayel (direktor RUSI-ja, Royal United Services Institute) na radiju govori o „novom Ceausescuu". Glavni mehanizam koji je Miloševića održavao na vlasti - Kosovo, vojska i tajna policija - uništeni

29. maja - 3. juna 1999. (Tuđmanov intervju)

Dejan Jović — Fri, 10 Apr 2009 11:00:21 GMT

(Dnevničke bilješke, 9. dio)29/30. maj 1999 (subota)Večernji razgovor s B. Kaže da se u Hrvatskoj ide u smjeru izjednačavanja „komunista" i „fašista", i na tim temeljima da se gradi politika za vrijeme nakon Tuđmana. Kaže da je „sve spremno za desnu diktaturu: policija ne reagira na tučnjave, desnica je preuzela vodstvo HDZ-a i čeka da Franjo umre, a ljevica (Tomac i Račan) ne postoji. Pratim rasprave na nogometnom sajtu „nogomet.com". Uvjereni su da se rezultati namještaju, i da se favorizira „Dinamo" - koji se sad zove „Croatia". Rijeka - koja igra dobro ove godine - ne smije biti prvak. Po prvi puta se tu mogu naći i komentari - „ova država nije bolja od stare". No, glavni razlog tome su - „komunisti: Tudjman i Canjuga". Miljenko Jergović je nedavno o tom objašnjenju napisao dobar tekst u zadnjem „Feralu". Objašnjenje po kome je svo zlo izjednačeno s „komunizmom" i „komunistima" je zapravo potpuno tuđmanovsko. Rušeći Tuđmana, dakle, ruši se „komunizam"

11-27. maja 1999.

Dejan Jović — Wed, 08 Apr 2009 11:00:02 GMT

(Dnevničke bilješke, 8. dio)11. maja 1999 (utorak)U Kini traju velike anti-američke demonstracije zbog bombardiranja ambasade u Beogradu. Mlađi ljudi, uglavnom studenti, nose fotografije s likom Billa Clintona i natpisom: „Clinton - Hitler" i mete, kakve nose ovih dana i oni koji demonstriraju u Jugoslaviji. Kina je jutros izjavila da neće sudjelovati ni u kakvim mirovnim pregovorima u Ujedinjenim narodima, sve dok NATO napadi na Jugoslaviju ne prestanu. Njen prijedlog rezolucije, kojom bi se osudio NATO zbog napada na kinesku ambasadu u Beogradu, međutim, nije prihvaćen. UN je potpuno paraliziran. U Zagrebu, na Trgu žrtava fašizma (koji se sada zove: Trg hrvatskih velikana), u nedjelju došlo do napada Schwarzovih neoustaša na neo-antifašiste koji su se okupili da proslave 9. maj. Obilježavanje se događa otkako je trg preimenovan. I sam sam sudjelovao, kad sam živio u Zagrebu, i uvijek je bilo napeto i opasno. I., koja je bila tamo, kaže da je bilo vrlo ružno. Ti tipovi su bacili suzavac, jaja i kameni

1 - 8. maja 1999.

Dejan Jović — Mon, 06 Apr 2009 08:00:24 GMT

(Dnevničke bilješke, 7. dio)1. maja 1999. (subota)Poslao sam Viktoru tekst o Havelu, a onda sam počeo pisati otvoreno pismo tom gospodinu, koji se nevjerojatnom brzinom uspio pretvoriti od najvećeg propagatora liberalne demokracije u najvećeg podržavatelja ove vojne intervencije. Njegova je pozicija indikator da je ova intervencija - bar jednim dijelom - inspirirana ideologijom. Problem je u tome što je Havel predsjednik Češke Republike, koja je i sama imala vrlo loše iskustvo s ideološki-inspiriranim vojnim intervencijama. Doktrina „ograničenog suvereniteta", koju sad zapravo promovira Blair - a Havel često još i dodatno zaoštrava, te joj daje moralnu legitimaciju - isprobana je upravo u Čehoslovačkoj, 1968. Da ne govorim o tome je li ili nije Havelova ratobornost u skladu s raspoloženjem češke javnosti.U utorak je bila rasprava o Kosovu, na kojoj smo govorili D. i ja. Bilo je pedesetak ljudi. U međuvremenu, napadi su postali rutinska stvar. Britanski mediji već imaju druge događaje na naslovnicama: bom

Deset godina od smrti Vaneta Ivanovića (1913-1999)

Dejan Jović — Sat, 04 Apr 2009 11:00:15 GMT

Gost-autor na ovom blogu danas je moj prijatelj i kolega dr Dejan Djokić, docent za modernu i savremenu istoriju na Goldsmiths College-u, Univerziteta u Londonu, autor knjige "Elusive Compromise: A History of Interwar Yugoslavia" (objavljene 2007.), i urednik knjige "Yugoslavism: Histories of a Failed Idea" (2003). Njegovim tekstom na ovom blogu, nas dvojica želimo prisjetiti na Vaneta Ivanovića, koji je umro prije točno deset godina. Deset godina od smrti Vaneta Ivanovića (1913-1999)Dejan DjokićVane Ivanović je umro 4. aprila 1999. Nekoliko nedelja pred smrt nije bio pri svesti, pa nije ni znao da je 24. marta NATO započeo bombardovanje Srbije. To mi je rekao njegov mladji sin Andrija kada mi je telefonirao da mi saopšti tužnu vest i zamoli da je prosledim njegovim jugoslovenskim prijateljima u Britaniji. Sećam se da je u tom trenutku J. bila pored mene i da me je bezuspešno tešila. Nisam mogao da zadržim suze. Kada sam se malo pribrao, telefonirao sam profesoru Stevanu Pavloviću, a zatim

24-29. aprila 1999.

Dejan Jović — Fri, 03 Apr 2009 12:00:48 GMT

(Dnevničke bilješke, 7. dio)24. aprila 1999 (subota)Navečer, na piću s grupom Jugoslavena. S. plače. Ne vidi izlaz iz sadašnjeg stanja. Nakon bombardiranja televizije, kaže, nema tog cilja kojeg se ne bi usudili gađati. Poraz je pitanje dana, kaže ona. Kaže da se nikad nije osjećala ponosnijom što je Srpkinja, i da tako osjećaju mnogi u Srbiji. Rezultat svega toga je - niti će se ovi predati, niti će oni prestati gađati. Dakle, razaranja mogu trajati godinama. To razara svaku ideju budućnosti. B. je ogorčen na NATO napade. Nacionalizam je, kaže, zlo najveće od svih, a ova bombardiranja stvaraju pretpostavke i za srpski i za albanski nacionalizam - i to dugoročno. O Hrvatskoj mislimo isto. Ljudi govore jedno u javnosti, a drugo privatno. Neke se teme ne mogu ni otvoriti. Ne želi se vratiti u Hrvatsku, iako je Hrvat. Drugi se ne žele vratiti u Srbiju, iako su Srbi. Cijela ideja stvaranja nacionalnih država pokazuje se upravo stoga paradoksalnom. Što da se radi? Revolucija? Čitam poruke na web-stranicama. Ljud

19-23. aprila 1999.

Dejan Jović — Wed, 01 Apr 2009 16:00:08 GMT

Dnevničke bilješke, 6. dio 19. travnja 1999 (ponedjeljak)Telefonski razgovor s Tomom. On misli da je bombardiranje bilo moralno opravdano, jer se nešto moralo učiniti da se zaustavi etničko čišćenje na Kosovu. Istodobno, kritizira način na koji je sve to izvedeno, a naročito Amerikance. Oni su, kaže, vojno potpuno inferiorni Englezima i mnogim drugima. „Dao bih se okladiti, kad sam čuo da je pao avion, da je taj avion američki". Isto se odnosi i na gađanje izbjegličke kolone. Tom kaže da je u golfskom ratu više Britanaca stradalo od „prijateljske vatre" koju su na njih ispaljivali Amerikanci, nego od Iračana. Britanci su, kaže, daleko oprezniji kad se radi upotrebi vatrenog oružja. Amerikanci su onakvi kakvi su na filmovima. Od Ramboa do Rambuilleta. Rekao bih: i nazad. Javlja se i N. On sad radi za Haški sud. Kaže da je taj sud potpuno neorganiziran, i da ni najjednostavnije stvari nije moguće odraditi kako treba. Zvuči razočarano i - deziluzionirano, kao da žali što je prihvatio taj posao. „Nema

8 - 18. aprila 1999.

Dejan Jović — Mon, 30 Mar 2009 13:00:01 GMT

Dnevničke bilješke, 5. dio 8. travnja 1999 (četvrtak)Prije četiri dana, 4. 4., u London je umro Vane Ivanović. Znao sam da je bolestan, ali me je ta vijest ipak nekako iznenadila i veoma rastužila. Poslao sam cvijeće i telegram. Dejan kaže da u zadnja dva tjedna nije bio pri svijesti, pa nije ni znao što se događa. Njegova se smrt poklapa s krajem Jugoslavije, kao što se i rođenje, nekako, poklapalo s njenim nastankom. Dobro se sjećam ručkova s njim. Bio je otvoren, duhovit, inspirativan, vrlo tolerantan. Bio mi je jako drag.Bombardiranje Srbije se nastavlja, i nitko ne može reći kad će to prestati, ni koji su krajnji ciljevi. Milošević nije popustio, a ljudi i dalje stoje na mostovima u nadi da će zaustaviti daljnje napade. Golema sila izlila se na Srbiju i Crnu Goru. Ruše se mostovi, zgrade, kasarne, putevi, rafinerije, tvornice. Ljudi odlaze iz svojih domova u kolonama. Stvara se atmosfera u kojoj će kopnena ofanziva biti jedina moguća opcija. Događaji se antidatiraju. Što je bilo kasnije, prikazuje se kao

27-31. marta 1999. (iz Zagreba)

Dejan Jović — Fri, 27 Mar 2009 15:00:47 GMT

(Dnevničke bilješke, 4. dio)27/28. marta 1999. (subota i nedjelja)Jučer sam doletio u Zagreb. Lako je prilagoditi se. Odavdje sve izgleda nekako drukčije.Četvrta noć bombardiranja. Sinoć jače, danas najjače. Srušen jedan američki avion. TV Beograd, koju gledam iz Samobora, izvještava o Miloševićevom susretu s delegacijom Ukrajine. John Simpson javlja iz Beograda, da je rušenje američkog aviona na beogradskoj televiziji bila tek peta ili šesta vijest. Svugdje drugdje je to vijest dana. BBC komentira da bi to rušenje moglo biti veliki poticaj Jugoslavenima, da se i dalje nastave odupirati. Ukrajinci, koji su posjetili Beograd, su možda tamo poslati u dogovoru s Clintonom, kao mogući posrednici. Pričam s prijateljima u Zagrebu, koji su svi protiv bombardiranja. Moji prijatelji nikad nisu bili reprezentativni ni za jednu sredinu. Atmosfera turobna, ali slažemo se da je rat najgora opcija. C. je ogorčena na Račana i njegove izjave solidarnosti s Amerikom. „Konačno, konačno", izjavio je kad su ga pitali što mi

25/26. marta 1999. (četvrtak i petak)

Dejan Jović — Wed, 25 Mar 2009 15:00:07 GMT

(Dnevničke bilješke, 3. dio)Drugi dan napada na SR Jugoslaviju. Jučer je poginulo deset, a ranjeno 36 ljudi. Zračne uzbune bile su i jutros, i popodne, i cijelu noć - a noćas su se napadi obnovili. Sinoć je gađano 40 ciljeva, a mnogi su i pogođeni. Slike iz Srbije pokazuju da je pogođena tvornica Crvena zastava u Kragujevcu, aerodromi Batajnica i Danilovgrad, pa milicijska akademija u Novom Sadu, tvornica plastike u Prištini i dr. Jugoslavija je prekinula diplomatske odnose sa SAD, Britanijom, Njemačkom i Francuskom. Vuk Drašković je izjavio za BBC da se odnosi s Njemačkom prekidaju između ostalog i zato što je ovo treći put u ovom stoljeću da ona bombardira Srbiju, a s ostalima zato što su u istom kolu s Nijemcima. Rekao je da je Jugoslavija vrlo razočarana i iznenađena zbog toga kako su se svrstali njeni bivši ratni saveznici. U Makedoniji, demonstracije oko 1,500 Srba i Makedonaca. Razbili su i zapalili nekoliko automobila koji su pripadali OESS-u (OSCE), a bacali su kamenje i molotovljeve koktele i na ame

24. marta 1999

Dejan Jović — Tue, 24 Mar 2009 15:00:01 GMT

(Dnevničke bilješke, 2. dio)NATO snage su iz zraka, s podmornica, i sa brodova danas počele bombardiranje ciljeva u SR Jugoslaviji. Napad je počeo u 7 navečer, a prvi val bombardiranja trajao je dva sata. Pogođeno je oko 20 ciljeva: Policijska akademija u Novom Sadu, aerodromi u Batajnici i Danilovgradu (Crna Gora), nekoliko kasarni oko Prištine, te neke oko Niša, kao i pogoni Crvene zastave u Kragujevcu. Drugi je val počeo oko ponoći i još traje (sada je 00.45). Jugoslavija je proglasila ratno stanje. Prošle je noći uhapšen Veran Matić, i zatvoren B92. Sad emitiraju samo državne agencije i stanice. Novinarima iz zemalja koje su članice NATO (uključujući i BBC-u) je omogućeno da se javljaju telefonom, ali ne i slikom. Dosad je u policiju privedeno 25 novinara, a jedan je i premlaćen. Zbog svega toga, ima malo slikovnih izvještaja, ali je potpuno jasno da je napad bio vrlo snažan.Istodobno, televizija i radio ovdje objavljuju rasprave, iz kojih proizlazi da se većina javnosti u Britaniji protivi tom napadu.