dunjica blog

Happiness is upon me (edited)

dunjica — Tue, 15 Apr 2008 23:00:43 GMT

Language is a key defining element in the psyche of a people - it gives a critical reference frame with regard to how we interact within our world. Different langauges have differing ways of breaking up perceived realities and of giving expression to them. To illustrate this, consider how a language identifies the person with an emotion or a feeling. For example, in English, we would say "I am happy" or "He is angry". The person is totally identified with the emotion - indeed, the whole person is literally identified as being the emotion itself. In the Irish language the identification of the person with the emotion is very much less than in English. In Irish we would say "Tá áthas orm" - which literally means that happiness is upon me, or "Tá fearg air" - which means that anger is upon him. Thus, in Irish, the emotion is expressed and identified more as a transient state that is separate from the person: It is more like a piece of clothing that can be wo

Reci mi da ti kažem

dunjica — Fri, 28 Mar 2008 16:00:43 GMT

Drage blogerice, dragi blogeri, trebam vašu pomoć! Ne vjerujem da ću naći kompetentniji pool eksperata za ovu temu (ne, nije problem u pitanju, nego stvaranje neke vrste kolekcije), od šarolikog društva blogerskog. Mnogo puta sam naišla na prave bisere našeg jezičkog izraza ovdje na Blogu, ali sam propustila šansu da ih vrijedno skupljam. Zato sada ovaj vapaj za pomoć. Evo ovako: u potrazi sam za izrekama, uzrečicama, jezičkim konstrukcijama na zajedničkom nam Jeziku (može i ostalim južnoslavenskim jezicima, prije svega slovenačkom i makedonskom), koje su neprevodive ili gotovo neprevodive na druge jezike. Neke od mojih omiljenih neprevodivih / teško prevodivih uzrečica: k´o kec na jedanaest prevesti žednog preko vode bit na kraj srca ubiti u pojam Meni najmrža: spava kao zaklan Najzanimljiviji prilozi će biti vremenom objavljivani i opisno prevedeni na Blogu Balkanwegweiser namijenjenom svima koji se (na njemačkom govornom području) zanimaju za Balkan i njegova blaga

Gdje je Lemberg?

dunjica — Mon, 04 Feb 2008 23:00:57 GMT

Zadnja dva desetljeća svjedocima smo velikih promjena na istoku i jugoistoku Evrope. U razgovorima o tranziciji i njenim posljedicama hvatamo se prvo njenih ekonomskih i političkih produkata i/ili posljedica, neposredno zatim dotaknemo se problematike strukturalnih promjena (npr. zakoni i institucije, njihova (ne)primjerenost, (ne)djelotvornost, čak i izostanak prijeko potrebnih) i društvenih anomalija (porast kriminaliteta, odnos prema osjetljivim grupama i manjinama, …). Tak malo kasnije, ali neizostavno, priča krene u smjeru promjena u demografskim strukturama tih društava, koje teško da bi mogle biti ohrabrujuće. Kao što pokazuje primjer koji me ponukao na pisanje ovog teksta, ova posljednja problematika – demografske i društvene promjene na pomenutim geografskim širinama, prisutna je mnogo dulje, a nastala još prije no što je ideju hladnoratovskih podjela "pojela" vlastita besmislenost.

Ova

I bi riječ

dunjica — Tue, 29 Jan 2008 05:00:08 GMT

Zahvalnost za poticaj da postavim ovaj tekst pripada blogericama i blogerima koji su svojim idejama, komentarima i ljubaznošću obogatili moj posljednji post Sevdah. Institut za odnose sa inozemstvom (ifa – Institut für Auslandsbeziehungen) iz Stuttgarta raspisao je prošle godine međunarodni natječaj za izbor najljepše riječi godine. Pozvani su ljudi iz cijelog svijeta da svojim prilozima učestvuju u ovom nadmetanju milozvučja. Kriteriji po kojima se kasnije žiri trebao odlučiti za najmilozvučniju od svih riječi bili su: originalnost riječinjena kulturna posebnost ili izuzetnost,kvalitet objašnjenja/prijevoda odn. obrazlaganja izbora Ono što je u svemu ovome možda još uzbudljivije jest otvaranje mogućnosti prepuštanja pokretačkoj snazi riječi, uvid u specifičnosti, sličnosti i razlike u onome što ljude s različitih meridijana i govornih područja pokreće, raduje, što smatraju važnim. Ovaj poduhvat nije imao aspiracije proglasiti se sveobuhvatnim, niti završenim. P

Sevdah

dunjica — Sat, 19 Jan 2008 23:00:33 GMT

Jen´s Blog is one of those I always like to return to. Here is her post where she makes the concept of sevdah more familiar to her fellow North-Americans. I appreciate each effort which opens a window of opportunity for getting to know and understand each other better and which promotes respect for and acceptance of the Other. Therefore I am glad to introduce Jen here. Jen also speaks Jezik and I am sure she doesn´t mind if your comments are either in English or Jezik. Yesterday I attended a fun-filled family Christmas in Belle Plain, MN, with a side of family which is anything but boring and had a great time. Afterwards I went out with a very influential person in my life: my cousin Kari. She was the big sister I never had and drinking Jameson, reminiscing, and catching up with her was just what I needed. A lot of us were able to attend the holiday feast this year although we missed those who were not there. For example, my 24-year-old cousin who moved to Trinidad for the business of computers did n

Gradnja kuće Derevjankinovih ili moba na čečenski način

dunjica — Sat, 12 Jan 2008 23:00:12 GMT

Na periferiji našeg sela nalazi se skromno radničko naselje Čeremuški, izgrađeno zajedničkim snagama radnika iz Groznoga i studenata iz Jaroslava/Ukrajina. Na gradilištu Čeremuškina upoznali su se Stepan iz Jaroslava i Nina iz Groznog. Svidjelo im se naše selo, pa se odlučiše nastaniti u njemu. Zapravo bilo je tako da Ninina familija nije htjela ni čuti za Stepana, a i Stepanovi su odbijali prihvatiti Ninu. Za mladi par bilo je to veliko opterećenje jer nisu znali kuda će, kako planirati zajedničku budućnost, gdje „zabaciti sidro“ i započeti zajednički život? Tako dođoše na ideju da u našem selu sagrade svoj dom. Stepan je zidar, a Nina štukaterka, pa što ne bi započeli gradnju? Uzeše kredit, a od općine dobiše komad u korov zaraslog zemljišta na kraju sela, na kraju niza novoizgrađenih kuća. Živjeli su u šatoru. Po povratku s posla i nedjeljom posvećivali su se gradnji kuće, koja je veoma sporo napredovala. Skoro svi susjedi u ulici su bili crnoputi Čečeni, karakteristično markantnog obli

Plus za Bosnu i Hercegovinu

dunjica — Sun, 06 Jan 2008 22:00:33 GMT

Pitaju Muju što misli o velikom križu koji su Hrvati podigli iznad Mostara? Kaže Mujo: "Ja mislim da je to jedan veliki plus za Bosnu i Hercegovinu." I da na ovom mjestu iskoristim priliku: свима који ових дана славе - Христос се роди!

Onima koji su me nosili

dunjica — Sat, 29 Dec 2007 01:00:38 GMT

U novogodišnjoj noći, ubrzo iza ponoći, moj tata pali lampu na pisaćem stolu, vadi svoj dnevnik koji piše svakodnevno – red ili dva, otvara ga na stranici 1. januara protekle godine, uzima čisti list papira i započinje statističku rekapitulaciju po različitim kategorijama. Ovu preciznost i posvećenost detalju ja nemam. Ali sada, u danima „između godina“, (zwischen den Jahren), neprestano mi se nameće misao o prijateljstvu, o prijateljima koji su 2007. bili posebno važni, koji su pomogli da godina ostane u ljepšem sjećanju, da život ne bude turoban, da nas ne pritisne njegova zahtijevnost. Želim se sjetiti svih onih dragih ljudi koji su ovu godinu oplemenili.

I već u slijedećem trenutku mi se ovaj poduhvat učini „ćoravim poslom“. Što je s onima čije pomoći, čije dobrote ili čijeg blagotvornog prisustva nisam (bila) svjesna? Ima li smisla navoditi imena, kada zaboravljivost čini svoje i kada već sada znam d

Djevojčica sa šibicama nije usamljena – In memoriam

dunjica — Thu, 20 Dec 2007 20:00:10 GMT

Jedino što još možemo za njega učiniti je da mu posvetimo par riječi, zapalimo svijeću i odemo na sahranu. Doduše, za sahranu se još ne zna ni gdje ni kada. Policija moli građane da se jave i tko zna, da dade informacije o njegovom identitetu. Ne zna se ništa ni o eventualnim događajima koji su doveli do prerane smrti. Neznanac je bio neodvojivi dio slike Aldija (samoposluge) iza ugla. Stajao je uvijek pored ulaza i u ruci držao „Strassenfeger“. Očigledno nije bio obdaren za prodaju, jer svaki put kada bismo poželjeli od njega kupiti jedan primjerak ovog časopisa koji pišu, uređuju i prodaju ljudi bez stalnog mjesta stanovanja, on kao da je bio trgnut iz dubokog razmišljanja, iznenađen da netko od njega nešto želi kupiti. (Inače, konkurencija oko prodaje „Strassenfeger“ je žestoka. Na ulici, u ponekim kafićima, u javnom prijevozu, u javnosti općenito, može se susresti mnogo beskućnika, različitih životnih dobi i radnog staža na gradskom asfaltu, kako pokušavaju prodati ovaj ili neki drugi mjeseč

Crtica iz Čečenije

dunjica — Tue, 18 Dec 2007 16:00:41 GMT

Priču koja slijedi ispričala mi je Inna A. iz Čečenije: Sin moje susjede Jaše je ustrijeljen od Rusa. Jaša nije mogla prežaliti sinovljevu smrt i s vremena na vrijeme govorila bi kako mrzi Ruse. Nama susjedima je to bilo neugodno čuti. Na kraju krajeva, živjeli smo u ulici u kojoj su zajedno živjeli pripadnici različitih nacionalnosti. Živjeli smo dobro jedni s drugima. Većina naših susjeda su bile ruske familije i nitko od nas nije pravio razliku između jednih, drugih, trećih,... S tjeskobom i tugom u srcu ispratili smo naše susjede Ruse kada su nas 1991, 92. i 93. napuštali, ostavljajući svoje domove i odlazeći za Rusiju.

Nekako u to vrijeme je Jaša primjetila da i njen najmlađi sin sve češće izbiva od kuće. Jednom prilikom, za vrijeme kratkog boravka kod kuće, rekao je majci da mu spakuje nešto namirnica što ima u kući. Trebaju mu za prijatelje, kaže. I tako nekoliko puta, sve dok Jaša, muč

Nisam kršten, ali sam zato cijepljen

dunjica — Thu, 29 Nov 2007 03:00:06 GMT

Danas mi je, da prostite, bio nekakav bljutav dan. Onda, baš kad se spremih da isključim komp, stiže ovo. Pa, kako da ne podijelim s vama, s nadom da će vas ponešto od dječje mudrosti razvedriti, baš kao i mene. Želim vam dobru zabavu i pozivam vas da se zajednički prisjetimo još dječijih umotvorina! Muslimanska Biblija se zove Kodak. Papa živi u Vakuumu. U Francuskoj su nekad usmrćenja kriminalaca izvodili sa želatinom. Kod nas se muškarci mogu oženiti samo sa jednom ženom. To se naziva monotonija. Kod nas ima svaki svoju sobu. Samo tata ne, on mora spavati kod mame. Ribe se množe tako da nose iskre. Životno osiguranje je novac, kojeg dobije onaj, koji preživi smrtni slučaj. Moji roditelji kupuju samo recikliran toaletni papir, jer je već bio upotrebljen i ne šteti okolini. Ustvari je usvajanje bolja mgućnost. Tako si mogu roditelji sami izabrati svoje dijete i ne trebaju prihvati baš onog, kojeg su dobili. Adam i Eva su živjeli u Parizu. Tokom sedmice Bog živi u raju

Ratna dejstva i bez rata

dunjica — Tue, 27 Nov 2007 20:00:27 GMT

Međunarodna kampanja za zabranu nagaznih mina laureat je Nobelove nagrade za mir 1997. Unatoč stalno prisutnim akcijama u javnosti za senzibilizaciju protiv proizvodnje i upotrebe nagaznih mina, Nobelove nagrade i važeće Konvencije za zabranu nagaznih mina, u Otawi / Kanada, potpisane do sada od strane 155 država (Srbija je potpisala u septembru 2003; Slovenija, BiH i Hrvatska u decembru 1997. i Makedonija 1998, a CG u oktobru prošle godine), ova tema ne prestaje biti jedan od globalno najviših političkih prioriteta. Među zemljama koje nisu potpisale ili ratificirale Konvenciju (njih 37) nalaze se i: Kina, Poljska, Finska, Indija, Izrael, Pakistan i USA. Tehnološki razvoj, proizvodnja i izvoz nagaznih mina se nastavlja. Nagazne mine su prisutni eksponati na sajmovima oružja. Razlog tome je što su otawskom Konvencijom zabranjene samo nagazne mine protiv osoba, ali ne i one namijenjen

O Balkanu bez uobičajenog folklora

dunjica — Fri, 09 Nov 2007 00:00:33 GMT

„Kada slušam tako nekog kako daje opšte i uopštene sudove (crno ili belo) o zemljama ili narodima, ja ni jednog trenutka ne mislim o tačnosti ili netačnosti tih sudova, jer to zaista ne vredi, nego se pitam kako je stalo sa razumom i moralom toga koji te sudove daje.“ Ivo Andrić, Znakovi pored puta Da li nam je susjed prijatelj ili neprijatelj? Ovo je bilo inicijalno pitanje za nastanak Antologije proznih uradaka dvadeset i jednog autora i autorica s područja jugoistočne Evrope (kakvog li nemaštovitog, ali politički korektnog eufemizma za Balkan!) „Der Andere nebenan“*. Autori koji dolaze iz do jučer, ili još i danas, „neprijateljskih“ sredina, stvorili su prvu zbirku biografskih sjećanja, priča i eseja koja se bavi promišljanjem zajedničkog života na Balkanu nekad i sad. Mnogi od njih ispričali su sasvim osobne priče o utjecaju (geografskih) granica na povijest porodice i vlastito djetinjstvo, odrastanju sa sviješću o „drugosti“, životu u egzilu, otuđenju od rodnog kraja, život

Kamenje spoticanja

dunjica — Sat, 13 Oct 2007 19:00:06 GMT

„Čovjek je tek onda zaboravljen, kada mu je ime zaboravljeno." (Gunter Demnig) © Jochen Staadt Mesingane pločice se nalaze na trotoaru ispred kuće, posljednjeg dobrovoljno izabranog prebivališta. S tog mjesta put je najčešće vodio u prisilna prebivališta, poznatija kao koncentracioni logori ili logori smrti. Ovo kamenje s mesinganom pločicom, na kojoj uz „Ovdje je živio/la" stoji ime osobe, njen datum rođenja i odlaska u logor, održava živim sjećanje na ljude koji su tu nekada živjeli. Od 1990. Gunter Demnig organizira i sudjeluje u akcijama (pod)sjećanja na žrtve nacističkog režima. Prva akcija je bila Podsjećanje na deportaciju Sinti i Roma iz Kölna 1940. godine. Ideju za projekt Stolpersteine (Kamenje spoticanja) je razvio još 1993., a namjera je bila da se poimence očuva sjećanje na progon i masovno uništenje Jevreja, Roma, homoseksualaca, Jehovinih svjedoka, pripadnika grupa otpora, te žrtava eksperimenata s eutanazijom u vrijeme nacional-socijalizma u Nje

Kavkaski krug kredom

dunjica — Sat, 06 Oct 2007 05:00:35 GMT

Ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti od Gruzije u junu 1992., u Abhaziji – sjeverozapadnoj gruzijskoj pokrajini od oko 300 000 stanovnika, na sjevernoj obali Crnog mora, vodio se do 1994. krvavi gruzijsko-abhazijski građanski rat. Donošenjem Rezolucije o Abhaziji Vijeća sigurnosti UN u julu 2002., Abhazija danas ima nejasan status autonomne republike unutar Gruzije, s dvije Vlade, jednom u Sukhumiju i drugom, izbjegličkom (pro-gruzijskom) u Tbilisiju, koje se – razumljivo – međusobno ne priznaju. S abhazijske točke gledišta, nezavisna republika, s gruzijske: na putu ponovnog pripajanja Gruziji kroz 3 faze. Odnose dvije strane posebno opterećuje neriješeno pitanje oko 250 000 izbjeglica, abhazijskih Gruzijaca u Gruziji. Rješenje još nije na vidiku. U Abhaziji vlada tipična posljeratna situacija siromaštva, razrušene ekonomije, bezperspektivnosti i neizvjesnosti u pogledu budućeg statusa pokrajine. No, želje