Blog :: dunjica

Tatine bilješke 18.-20. novembra 1991.

dunjica — Fri, 20 Nov 2009 16:00:14 GMT

Nekim čudom privučena, pronađoh jutros bilježnicu s tatinim bilješkama, započetu 18.11.1991. Dan kada su on i mama napustili Osijek i stigli u sigurnost svog prvog zagrebačkog utočišta. (Tata svakodnevno piše dnevnik, najčešće redak ili dva, od svog 15. rođendana 6.aprila 1941., pa do dana današnjega.) Prva 3 unosa:Ponedjeljak, 18.XI 1991.Ustali smo u 5 sati. M.L. nas je izvezao na stanicu i smjestio u vlak u pola 7. Sa strahom smo čekali polazak, zatim usput sve do Koprivnice. Imali smo 2 ugodna suputnika. Došli smo u Zagreb gotovo na vrijeme. B. nas je već čekao. Otišli smo k njima. Ondje je naišla M.Lj. i njen bratić iz Komletinaca. Oko 17h smo došli do G. i A., pa u M. i F. stan. B. je bio do 20:30h, a G. i A. do 21h. Lijepo smo se smjestili. Duška je nazvala A., a i nas. Nazvao i M., iz Osijeka. Ja sam zvao I., S., V.B. i S.(R.) R. Legli smo iza 22 sata. Čudno nam je - osvijetljen grad, nema gruvanja, pucnjave i tsl. Utorak, 19.XI 1991. Ustali u 9h. Privikavamo se na mir, ali nas je još strah.

Schadenfreude*?

dunjica — Thu, 02 Jul 2009 17:00:29 GMT

* Schadenfreude bi se najbolje moglo opisati kao "radost kad komšiji crkne krava"

You never take the breath until it´s over (Woody Allen)

dunjica — Fri, 22 May 2009 19:00:21 GMT

or: Is there life before death? Knight: Who are you?Death: I am Death.You have come to me?I have been for long time at your side. I know.Are you prepared?My flesh is afraid, but I am not. Wait a moment!You all say that. But I give no respite.You play chess, don´t you?How do you know that?I have seen it in paintings.Yes, I am quite a skillful player.But no more so than I.Why do you wish to play chess with me?That´s my concern!You´re quite right.As long as I resist you, I live. If I win, you set me free... You drew black.That´s most appropriate, isn´t it?

Mi smo normalni, drugi su nenormalni

dunjica — Sun, 17 May 2009 19:00:50 GMT

Mi smo normalni, drugi su nenormalni. Zašto Oni moraju biti tako neiskreni, netočni, nepouzdani, nedisciplinirani, ljigavi, lijeni, korumpirani, licemjerni, uobraženi, operirani od humora, hladni, nedokučivi? Zašto jednostavno ne mogu biti kao mi? (Richard Lewis)

O zoni smrti i joie de vivre

dunjica — Fri, 15 May 2009 00:00:57 GMT

~~ Ako ste u potrazi za mjestom u Berlinu gdje je njegova preobrazba, proturječnosti između prošlosti i budućnosti opipljivi, srastanje dva nekada suprotstavljena svijeta još nedovršeno, uputite se u Mauerpark. Simboličku snagu tog procesa možete prepoznati u ovom parku nastalom na mjestu nekadašnjeg Todesstreifen - Zone smrti, područja oko Zida; na granici općina Wedding (nekada u francuskoj zoni Zapadnog Berlina) i Prenzlauer Berg (nekada dio Istočnog Berlina).Mauerpark nije jedan od onih monumentalnih građevinskih poduhvata po kojima je Berlin ´90ih bio toliko poznat. Radi se o slobodnom prostoru usred urbane vreve, open space u najboljem smislu riječi, gdje se tragovi prošlosti grada mogu oćutjeti svim osjetilima.To je mjesto koje oblikuju građani koji tu žive, kao i oni koji su tu u prolazu: svi oni pridonose stalnoj mijeni, oživljuju, štrapaciraju, ali i njeguju ovaj prostor. Jednom rječju - na ovom komadu gradske

Pogled iz insajderskog ugla: ROMI

dunjica — Mon, 11 May 2009 22:00:39 GMT

Ono što me uvijek privlačilo su bili primjeri pojedinaca i grupa koji se opiru mainstreamu, predrasudama, mehanizmima potčinjavanja. Primjeri onih koji ozbiljno dovode u pitanje koncepte i slike koje nosimo u svojim glavama. Otuda i ovaj post koji govori o jednom, ali ne i jedinom, primjeru pro-akcije, odbijanja preuzimanja gotovo predodređene uloge žrtve i „donjega". Drage i dragi, gošća autorica je Emanuela Stanković, jedna od osnivača Centra romskih studenata i administratorica Facebook grupe . Romi su protieklih 13 vekova - koliko žive na ovim prostorima - bili nipodaštavani, bili su žrtve predrasuda i rasizma, u javnosti su predstavljani u najgorem svetlu. Moram da priznam da smo delom sami krivi za takav stav koji ljudi gaje prema nama. Nedovoljno poznavanje srpskog jezika, nevodjenje računa o higijeni, rano stupanje u brak, nizak stepen obra

Nova blogerska misao

dunjica — Fri, 03 Apr 2009 15:00:46 GMT

Bez plime

dunjica — Thu, 26 Feb 2009 02:00:15 GMT

gošća autorica: Rafaela Božić - Šejić Ići u Veneciju kao rođeni Zadranin ima sasvim neke druge konotacije nego ako ste Kinez, Japanac, Rus - ili preciznije Peterburžac, da ne kažem Brodski. Odnos s Venecijom uvijek je za Zadar bio odnos s jačim i krvoločnijim i to, ako volite Zadar onoliko koliko ga ja volim, nekako ne uspijevate zaboraviti. Čak i ako je ta okrutna dama ostala bez većine zuba i ako joj lice svake fasade odaje neumitni protok vremena (kao i vode) - koliko god ti se sviđala, divio joj se ili je žalio - ne možeš joj sasvim zaboraviti da je u prošlosti žegla i gazila zadarsko srce. Za mene je, dakle, put u Veneciju bio višestruko otkrivanje - kakav je to grad koji je Zadar osvajao križarskim mačem i vlastitom "diplomacijom", grad koji već desetljećima osvaja milijune turista, i koji je prije tridesetak godina osvojio i jednog pjesnika pa mu se on vjerno vraćao svake godine, a onda je - prerano doduše - i zauvijek u njemu ostao.Koncepcij

Nostalgično zazivanje

dunjica — Fri, 06 Feb 2009 17:00:41 GMT

U situaciji uzavrelih emocija, riječi koje pozljeđuju, nadmetanjima u anti-protivnosti i mom osobnom osjećaju nedostatka orijentacije kamo i dokle, obhrvala su me sjećanja na jednog malog, ali veoma važnog pratioca vlastitog odrastanja. Taj mali, bezazleni stanovnik šume, simbol generacijskog pamćenja onih koji - baš kao što za sebe reče istočno-njemački dramatičar Thomas Oberender - dva života imaju, ali jednu biografiju. Ježurka Ježić! prvi dio drugi dio

Hrvati vs Srbi... ili koliko to košta?

dunjica — Wed, 21 Jan 2009 18:00:12 GMT

gost autor: mayo1 Potaknut blogom Srđana Fuchsa koji je počeo ratom u Gazi a završio u domaćim vodama klasičnog hrvatsko-srpskog blogovskog obračuna o krivcima i žrtvama rata u Hrvatskoj 1991-95, i određenim tvrdnjama i pitanjima koje su isplivali u raspravi, želim tu temu prikazati na drugačiji način.Uobičajeni pristup obično koristi stereotipne termine, koji onda variraju na razne načine, ali se uglavnom svode na tvrdnje: - da su Hrvati genocidni

- da je hrvatska država nastala protjerivanjem Srba- da su Srbi isključive žrtve rata u Hrvatskoj- da Hrvatska ništa ne čini na povratku izbjeglica- izjednačavanje i povezivanje NDH i RH ...itd. Ono što je najčešći povod prozivanju je [ne]povratak srpskih izbjeglica i [ne]voljnost hrvatske Vlade po tom pitanju, pa želim ukazati na neke činjenice koje možda mog

JEDNA DRUGA STVARNOST

dunjica — Thu, 18 Dec 2008 15:00:16 GMT

by Matityahu Desetoro glumaca sedi za jednim dugačkim stolom na sceni i mesi testo za hleb. Testo se zatim stavlja u upaljene pećnice iza njih. Pored svakog od njih stoji jedan tumač koji komunicira sa glumcima na jeziku gluvonemih i prenosi replike publici. Publika ne može videti glumce, a ni čuti nas koji tu sedimo. Ne samo što su gluvonemi, već su i slepi u isto vreme.Nalazim se u najnovijem pozorištu Tel Aviva, Nalaga'at. Ta reč prevodu otkriva nešto što je jedinstveno s tom scenom: „Izvoli, priđi i pipni". Ovim trima rečima predstavljaju nam se sredstva komunikacije glumaca. Oni komuniciraju prstima u nedostatku govora, sluha i vida.Moj prijatelj me je doveo ovde obećavši nezaboravno veče. Očekivao sam opet neko novo, naj, naj, mesto na telavivskoj sceni restorana i klubova. Ono što sam tamo doživeo nisam mogaoni da zamislim.„U Jafi se nalazilo jedno mesto gde su ljudi sa teškim oštećenjima dolazili da bi prekratili vreme. Jednog dana klub je dobio veliku donaciju pod uslovom da stvore jed

Remembering the Ghosts of Berlin

dunjica — Sun, 09 Nov 2008 21:00:06 GMT

Otkriće u potpalublju

dunjica — Wed, 10 Sep 2008 01:00:18 GMT

(radi se o linku)

Rekli ste mi, pa da vam kažem...

dunjica — Sun, 07 Sep 2008 01:00:39 GMT

Bio je to kraj marta kada zamolih društvo blogersko da mi pomogne u sastavljanju liste na strane jezike neprevodivih, odn. teško prevodivih uzrečica, ili bolje - idioma, zajedničkog nam Jezika. su po brojnosti i žestini kojom ste se bacili na traganje prevazišli sva moja očekivanja. Bila sam mišljenja da je ovaj Blog najbolje mjesto za traženje kompetentnih su-tragača. Nisam se prevarila! Bilo mi je veliko zadovoljstvo čitati i osjećala sam se veoma počašćenom posvećenošću kojom ste odgovorili na moj poziv.Hvala, hvala vam mnogo!Vrijeme prolazi, pa evo i da održim obećanje. Objavljujem sistematiziranu listu uzrečica, idioma koje smo zajednički skupili krajem marta i početkom aprila o.g. Isto takvu listu poslovica objaviti ću za nekoliko dana. MilutinM je imao sjajnu ideju da sakupljeno blago objavimo i u papirnatom obliku i ponudio svoju pomoć. Nekolicina je po

Sexism, reverted

dunjica — Sun, 15 Jun 2008 21:00:30 GMT

Have you ever wondered how a woman's brain works? Well....it's finally explained here in one, easy-to-understand illustration: Every one of those little blue balls is a thought about something that needs to be done, a decision or a problem that needs to be solved. A man has only 2 balls and they take up all his thoughts.