<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0" xml:base="http://blog.b92.net" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/">
	<channel>
		<title>Blog :: jednatanja </title>
		<link>http://blog.b92.net/blog/86058/jednatanja/</link>
		<description>jednatanja blog</description>
		<language>sr</language>
		<docs>http://blogs.law.harvard.edu/tech/rss</docs>
		<managingEditor>rss@b92.net</managingEditor>
		<webMaster>rss@b92.net</webMaster>
		<category>Blog</category>
		<generator>A-JE! RSS generator v0.3</generator>
		<lastBuildDate>Wed, 01 Feb 2012 15:48:31 +0000</lastBuildDate>
		<image>
			<url>
				http://blog.b92.net/user_stuff/avatars/mali/58/86058.jpg			</url>
			<title>jednatanja</title>
			<link>http://blog.b92.net/</link>
			<width>50</width>
			<height>50</height>
		</image>
				<item>
				<title>Za drage sugrađane sa prostatom - part II</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/19621/Za%20drage%20sugra%C4%91ane%20sa%20prostatom%20-%20part%20II/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Ko je pročitao moj , znaće da sam pre izvesnog vremena zbog bolesti svog oca krenula sa istraživanjem načina na koji mu mogu pomoći.  Pisala sam o značaju PSA testa koji je, iako neperfektan, danas jedan od najboljih testova za otkrivanje bolesti prostate.  Nastavak tog teksta planirala sam da posvetim značaju prirodnih sastojaka, načinu ishrane i suplemenata za zdravlje prostate, i stoga mislila da će ga biti relativno lako napisati i još lakše vama pročitati, međutim realnost je ispala složenija, a ja zatečena osećajem odgovornosti za deljenje preporuka o zdravlju, za bolest za koju se uprkos munjevitom razvoju medicine zadnjih godina još nije našao lek.  Ipak, probaću ovde da iznesem ono što su brojne studije utvrdile na osnovu analiza i eksperimenata in-vitro (u laboratoriji) i in-vivo (u živim organizmima), s verom da su ove studije malčice merodavnije od baka Evdokijinih saveta o zdravlju.  Interesantna je činj&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/19621/Za%20drage%20sugra%C4%91ane%20sa%20prostatom%20-%20part%20II/#komentari</comments>
				<pubDate>Wed, 01 Feb 2012 15:00:47 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/19621/Za%20drage%20sugra%C4%91ane%20sa%20prostatom%20-%20part%20II/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Za drage sugrađane sa prostatom - part I</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/19116/Za%20drage%20sugra%C4%91ane%20sa%20prostatom%20-%20part%20I/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Žao mi je što moram da pišem o temi o kojoj niko ne voli da priča, ali motivisana sam mogućnošću da će posle ovog teksta barem vas nekoliko otići kod lekara i uraditi veoma jednostavan test od samo tri slova “PSA”.  Zašto je važno, ako ste muškarac od 45 godina (mada neki stručnjaci preporučuju i od 40-te, pogotovo ako imate krvnog srodnika obolelog od ove bolesti), zašto je važno da odete na PSA testiranje još danas?  Na kraju krajeva PSA test nije specifičan za rak. njegova vrednost može biti povišena i kod drugih oboljenja, na primer kod benignog uvećanja prostate ili kod prostatitisa (upale prostate).  E sad dolazi “međutim”: ako se iz godine u godinu vaša vrednost duplira, na primer sa 0.4 na 0.8, 1.6, itd, skoro sigurno se radi o raku.  Ako vrednost godinama ostaje ista (pa iako je viša), verovatno se radi o nekom blažem oboljenju.  Znači, vrlo je bitno imati tu bazičnu, osnovnu vrednost i onda je pratiti iz godine u godinu.  Ovde u Nemačkoj, državno osiguranje plaća godišnji skrining za rak prostate po&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/19116/Za%20drage%20sugra%C4%91ane%20sa%20prostatom%20-%20part%20I/#komentari</comments>
				<pubDate>Fri, 11 Nov 2011 19:00:34 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/19116/Za%20drage%20sugra%C4%91ane%20sa%20prostatom%20-%20part%20I/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Stradao pomažući</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/18744/Stradao%20poma%C5%BEu%C4%87i/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Donirajte, širite dalje preko Fejsa, , bilo šta, ali učinite danas nešto za svoje sugrađane kojima ste potrebni.Stručnjaci za transplataciju kažu da bi u Srbiji godišnje trebalo da se radi oko 400-500 transplatacija bubrega, 100-150 jetre, i 20-30 srca.  Tolike su potrebe.  Oko 10 do 15% bolesnika ima sreću da neko od njegovih srodnika odgovara i da se može uraditi transplatacija.  Svi ostali su osuđeni da čekaju kadaveričku transplataciju.  Jedino pravo rešenje u Srbiji je povećanje broja kadaveričkih transplatacija.  A one mogu drastično da porastu ako dva do tri miliona građana zaveštaju svoje organe.  (sa sajta Srbija za Transplataciju) &quot;Broj transplatacija organa od umrlih osoba merilo je razvijenosti društva (Helsinki 1986)&quot;   &lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/18744/Stradao%20poma%C5%BEu%C4%87i/#komentari</comments>
				<pubDate>Sun, 25 Sep 2011 17:00:39 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/18744/Stradao%20poma%C5%BEu%C4%87i/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Svi ludaci Balkana</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/18512/Svi%20ludaci%20Balkana/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;iliti Crtice iz sulude poluprošlostiiliti Moj prvi i zadnji blog o politiciLeta te ´91 krenula sam put Amerike.  Ostavila sam svog dečka, koga je tog istog leta ujela bubica zvana Milošević &quot;Eh Tanja, nemaš ti pojma, Sloba će spasiti ovu zemlju&quot;, gledao me plavim očima nabijenim preteranom setom i nadom.  &quot;Hm, čudno, ne sviđa mi se taj Sloba, a ni ti kad govoriš o njemu&quot; je bila dubina analize mog nevinog šesnaestogodišneg mozga još uvek obuzetog školom, diskaćima, Madonom i Novim Fosilima.  Godinu ili dve pre toga, ne sećam se tačno, provela sam svoje zadnje leto u Lici.  Jedno jutro probudio me otac &quot;Spremaj se, idemo na vašar&quot;....super, volela sam naše raspevane, šarene vojvođanske vašare, da vidimo kakvi su ovi ovde.  Odosmo na &quot;vašar&quot;, sve sa stotinama ljudi, jagnjetinom, pivom, i guslama, ali i sa čudnim kosatim i bradatim ljudima sa crnim šajkačama i zastavama (verovatno je bilo mnogo više golobradih, ali ovi sa zapuštenom higijenom glave su mi ostali u sećanju),&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/18512/Svi%20ludaci%20Balkana/#komentari</comments>
				<pubDate>Thu, 25 Aug 2011 20:00:50 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/18512/Svi%20ludaci%20Balkana/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Budućnost kontrole nad našom hranom</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/18293/Budu%C4%87nost%20kontrole%20nad%20na%C5%A1om%20hranom/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;“Sada, kada imam 70 godina, uključen sam u borbu protiv Monsanta zbog toga što verujem da seljak nikad ne treba da se odrekne prava da upotrebljava sopstveno seme.  Moji preci su došli u Kanadu iz Evrope kasnih 1890-tih zbog ove zemlje, da budu slobodni, i da gaje ono što žele.  Sada se vraćamo feudalnom sistemu kog su oni ostavili iza sebe jer nisu bili slobodni, ustvari postajemo kmetovi na sopstvenoj zemlji” - sa Persi Šmajserom 1998. godine uljana repica sa patentiranim “Roundup Ready” genom nađena je na polju gospodina Šmajsera iako je on nikad nije kupio od Monsanto korporacije.  Iste godine, Monsanto podnosi tužbu protiv ovog kanadskog seljaka da je ilegalno zasejao uljanu repicu kompanije bez plaćanja 37$ po hektaru za ovu privilegiju.  Gospodin Šmajser se za razliku od svojih kolega-farmera koji su se nagodili sa Monsantom van suda, odlučuje za mukotrpnu pravnu borbu navodeći da on nije namerno posejao Monsantovu uljanu repicu, i d&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/18293/Budu%C4%87nost%20kontrole%20nad%20na%C5%A1om%20hranom/#komentari</comments>
				<pubDate>Fri, 15 Jul 2011 11:00:51 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/18293/Budu%C4%87nost%20kontrole%20nad%20na%C5%A1om%20hranom/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Briz, Nina i Aleksandra na Evrosongu!</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/17279/Briz%2C%20Nina%20i%20Aleksandra%20na%20Evrosongu%21/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Verovatno ste već čuli  da su troje kompozitora Kovač odabrali svoje izvođače za Evrovizijski izbor srpskog predstavnika koji treba da se održi 26.februara na javnom servisu Srbije.  E sad, sledi moja promišljena analiza ove važne vesti, naravno uz disklejmer da bi uz sve naše predrasude ipak najbolja pesma trebala da pobedi.  Znači glasajte sa filingom, slušaoci nikad ne greše.Prvo, da čestitam RTS-u na odličnom izboru kompozitora za Evrosong, moglo je bolje, to jest, bilo bi fer dati šansu novim, mladim kompozitorima i pevačima, ali kad se uzme u obzir finansijska restrikcija koja hara RTS-om već drugu godinu, još su se dobro i dosetili.E sad, počinjemo od glave porodice: Bata Kovač je izjavio da je njegova pesma &quot;Ring, ring, ring&quot; tipična &quot;Bata Kovač&quot; pesma, vesela, u duhu 60-tih, a i sami izvođači, grupa &quot;The Breeze&quot; koji su napisali tekst za pesmu, podsećaj&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/17279/Briz%2C%20Nina%20i%20Aleksandra%20na%20Evrosongu%21/#komentari</comments>
				<pubDate>Thu, 17 Feb 2011 19:00:57 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/17279/Briz%2C%20Nina%20i%20Aleksandra%20na%20Evrosongu%21/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Intervju vredan pažnje</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/17165/Intervju%20vredan%20pa%C5%BEnje/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Nikola Aleksić -Ekološki pokret Novog Sada, vrlo uverljivo iznosi istinu o GMO hrani, umešanosti naše vlade u &quot;prljave poslove&quot; i o budućnosti Srbije -preporučujem da odgledate:ili: &lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/17165/Intervju%20vredan%20pa%C5%BEnje/#komentari</comments>
				<pubDate>Wed, 02 Feb 2011 15:00:56 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/17165/Intervju%20vredan%20pa%C5%BEnje/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Nije nam trebala Baba Vanga</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/16650/Nije%20nam%20trebala%20Baba%20Vanga/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Pre godinu i po dana na mom blogu apelovala sam na nadležna Ministarstva u Srbiji da razmotre zabranu kontroverzne hemikalije Bisfenol-A u bočicama za bebe iz mnogostrukih razloga koje možete pročitati u istom tekstu.  Do ovakvog zaključka došla sam na osnovu sopstvenog malog istraživanja i upoređivanja studija iz stručne literature.  Na sledećem blogu o istoj temi od pre otprilike godinu dana , ponovila sam apel Vladi Srbije, navela nove dokaze iz najnovijih istraživanja koja ukazuju na to da flašice od PC plastike ne zadovoljavaju čak ni već postojeći &quot;Zakon o ispravnosti namernica&quot; republike Srbije.Takođe sam predvidela da je samo pitanje vremena pre nego što Evropska Unija počne da sledi primer Kanade i nekoliko država u Americi koje su zabranile ovu hemikaliju u produktima za bebe&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/16650/Nije%20nam%20trebala%20Baba%20Vanga/#komentari</comments>
				<pubDate>Sun, 28 Nov 2010 18:00:16 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/16650/Nije%20nam%20trebala%20Baba%20Vanga/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Henryk Gorecki (1933-2010)</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/16530/Henryk%20Gorecki%20%281933-2010%29/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Danas nas je zauvek napustio velikan klasične kompozicije dvadesetog veka, profesor, uspešan čak i na engleskim pop-listama, Poljak, hrišćanin Henryk Gorecki.  Jednom prilikom Gorecki je izjavio da je studentima kompozicije koji su ga tokom njegovog dugog staža na Muzičkoj Akademiji Katowice često molili za savet kako da pišu i šta da pišu, uvek odgovarao: &quot;Ako možete da živite bez muzike dva ili tri dana, onda nemojte pisati...možda je bolje da provedete vreme sa devojkom uz pivo.  Ako ne možete da živite bez muzike, onda stvarajte.&quot; Zajedno sa još dva kompozitora 20-veka Estoncem Arvo Pärt-om, i Englezom John Tavener-om, bio je utemeljivač pravca kojeg su muzikolozi prozvali &quot;duhovni minimalizam&quot;.  Motiv i inspiraciju za svoja dela ovi kompozitori postmoderne iznova pronalaze u intimnom odnosu prema religiji: duboka produhovljenost i jednostavnost umesto široke teatralnosti i kompleksnosti dominira u njihovom stvaralaštvu. Muzikolozi ovaj stil često dovode u vezu sa korenima homofone pra&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/16530/Henryk%20Gorecki%20%281933-2010%29/#komentari</comments>
				<pubDate>Sat, 13 Nov 2010 04:00:26 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/16530/Henryk%20Gorecki%20%281933-2010%29/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Nema ´leba u Srbiji</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/16478/Nema%20%C2%B4leba%20u%20Srbiji/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Crnog.  Ako kažu da vam prodaju crni, lažu.Kad mi je letos najdraža kuma pomenula da je prijatelj-pekar savetovao da prestane da kupuje crni hleb jer je obojena varijanta belog, pomislila sam da je možda u pitanju ta jedna pekara u Beogradu i zaboravila njen savet već sledećeg jutra kad sam ipak, jelte, za decu kupila onaj zdraviji, crni.  Onda pre par dana naletim na  i izjavu načelnih u Ministarstvu poljoprivrede da se brašno tipa 1100 od kojeg se pravi crni hleb NE proizvodi u Srbiji:&quot;Pravog crnog hleba u Srbiji nema&quot; tvrde u Generalnom inspektoratu Ministarstva poljoprivrede.  Iako potrošači svakodnevno na rafovima trgovinskih lanaca biraju crnu veknu verujući da tako kupuju zdraviju namernicu, inspekcije kažu da je uglavnom reč o obojenim veknama.  Pekari tvrde da je neisplativa proizvodnja brašna tipa 1100 jer mali broj potrošača želi da kupi pravi crni hleb.  Ja tvrdim da je u pitanju čis&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/16478/Nema%20%C2%B4leba%20u%20Srbiji/#komentari</comments>
				<pubDate>Fri, 05 Nov 2010 03:00:44 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/16478/Nema%20%C2%B4leba%20u%20Srbiji/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Predstava za jednog gledaoca</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/16365/Predstava%20za%20jednog%20gledaoca/</link>
				<description>
					&lt;p&gt; Narodno pozorište iz Prištine odigralo je danas predstavu &quot;Ne očajavajte nikad&quot;, u selu Donja Plešina kod Uroševca za jedinu srpsku staricu Smilju Bajčetić.U dvorištu stare kamene kuće, pred jednim gledaocem, glumci su igrali taj komad Branislava Nušića i pokušali, bar na trenutak, da razvesele baku Smilju Bajčetić, koja deset godina živi u potpunoj izolaciji, javio je KIM radio.Srpski stanovnici tog sela, izbegli u junu 1999.godine, zaboravili su da pozovu baku Smilju i tako je ona ostala u tom selu.&quot;Lepo je što ste došli, ali gde ste bili svih ovih deset godina&quot;, pitala je ona i svakom od dvadesetak ljudi, koji su je posetili, podelila lešnike.Direktor Pozorišta Nenad Todorović rekao je za KIM radio da je prvi put u ovakvoj situaciji od kada se bavi ovim poslom. Preporučujem da pogledate video ovde :  (izvor: FoNet/Mondo) &lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/16365/Predstava%20za%20jednog%20gledaoca/#komentari</comments>
				<pubDate>Fri, 22 Oct 2010 14:00:35 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/16365/Predstava%20za%20jednog%20gledaoca/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Kloniranje u prehrambene svrhe?</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/15952/Kloniranje%20u%20prehrambene%20svrhe%3F/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Ovih dana me je iznenadila spoznaja kratera u mom savremenom znanju o kloniranju.  Još se sećam kada su naučnici pre desetak godina (kao da je bilo juče) posle n-stotina neuspelih pokušaja klonirali prvu domaću životinju, ovcu Doli, takođe se sećam naslova da je umrla usled prevremenog starenja.  A onda prošlog meseca bomba vest: &quot;Mleko i meso od potomka klonirane krave ušlo u lanac prodaje u Britaniji&quot;.  Zar još ne usavršavaju tehniku kloniranja?  Zar to nisu strogo čuvane jedinke predodređene za eksperimente?  Šta li sam sve propustila od tadašnje sci-fi vesti o slatkoj ovčici Doli do današnjeg stejka na mom tanjiru od klonirane krave?  Istina je, propustila sam mnogo toga a ponajviše činjenicu da čitava brojna stada kloniranih ovaca, krava, itd, danas egzistiraju nedaleko od nas. Kako se ustvari klonirano goveče razlikuje od svog &quot;normalnog&quot; vršnjaka?  Klonirana životinja nastaje oblikom bespolnog razmnožavnja po kojem potomak nema ni mamu ni tatu, već je identična kopija odrasle životi&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/15952/Kloniranje%20u%20prehrambene%20svrhe%3F/#komentari</comments>
				<pubDate>Tue, 31 Aug 2010 02:00:24 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/15952/Kloniranje%20u%20prehrambene%20svrhe%3F/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Prvi utisci iz Srbije</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/15749/Prvi%20utisci%20iz%20Srbije/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;&quot;Oh shit, f...f....f....&quot; pomislila sam 20 km pre granice sa Srbijom.  Naime, kao brižno-perfektna majka, domaćica, spremajući se da provedem par nedelja u Srbiji pripremila sam bukvalno dvesto stvari koje su mi u zadnjih mesec dana navirale u snu i javi, od lekova, zelenog kartona za auto, zdravstvenog osiguranja, garderobe za toplo i hladno vreme, bojica za crtanje u kolima, poklončića za rodbinu i drugare, sendviča, vode i keksa, jedino se po običaju nisam setila te jedne ali najvažnije stvari - da pogledam detetu u pasoš.  Da sam to uradila videla bih da je detetu američki pasoš istekao još u maju.  Eto, i šta sad.  Ništa, kasno za kajanje.  Psujem, žmu psuje, obliveni znojem stigosmo na granicu.  Mađarski carinik lista pasoše, vraća ih nazad, dolazimo kod našeg carinika.  Sve se nadam, ali malo morgen....u srpskog carinika oči sokolove...  &quot;Gospođo, jel vi imate drugi pasoš za Nikolu?&quot;  &quot;Nemam&quot;  &quot;Znate da mu je ovaj istekao?&quot;  &quot;Da, evo, verujte mi primetila sa&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/15749/Prvi%20utisci%20iz%20Srbije/#komentari</comments>
				<pubDate>Tue, 27 Jul 2010 23:00:29 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/15749/Prvi%20utisci%20iz%20Srbije/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Frankfurtu, jebem li ti Majnu</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/15350/Frankfurtu%2C%20jebem%20li%20ti%20Majnu/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;    Šetam sa sinom našim malim predgrađem, i umesto uobičajenih individualaca zagledanih u zamišljenu tačku ispred sebe dok ćutljivo i odlučno koračaju ka sigurnom cilju, danas, u razmaku od par minuta sa čuđenjem opažam dve gomile ljudi, prva od 12 muškaraca podeljenih u tri manje grupice sa presecima (njih nekolicina se prebacuje iz jednog u drugi razgovor), druga veća, okupljena i zagledana u nešto na trotoaru.  Prva grupa «naših», Bosanaca, Dalmatinaca, Srbijanaca (jedino crnogorski akcenat nedostaje) žustro i glasno komentariše jučerašnja fudbalska događanja.  Druga veća grupa znatiželjnih voajera nemo posmatra doktora koji, naizgled bezuspešno vrši reanimaciju starije žene koja se srušila na trotoar.  Uredne bele čarapice i bele patike, drap pantalone sa mokrom mrljom i roza bluzica: bila je spremna za laganu šetnju ovog, jednog od retko lepih i sunčanih dana na ovom podneblju.  Ali ovaj tekst, uprkos današnjim dešavanjima nije ni o fudbalu, ni o smrti iako mi je kroz glavu na tren proletela nedavno pro&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/15350/Frankfurtu%2C%20jebem%20li%20ti%20Majnu/#komentari</comments>
				<pubDate>Mon, 14 Jun 2010 22:00:44 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/15350/Frankfurtu%2C%20jebem%20li%20ti%20Majnu/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Milan «Zorić» i Mirko «Oljevac»</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/15075/Milan%20%C2%ABZori%C4%87%C2%BB%20i%20Mirko%20%C2%ABOljevac%C2%BB/</link>
				<description>
					&lt;p&gt; gost autor: moj tata :):)(za jedan nestali svet, sa severoistoka Like) Krajem 60-tih godina dva vršnjaka iz sela Milan i Mirko razgovaraju u Milanovoj kući.  Sede za stolom i vode usporen dijalog u glavnoj prostoriji.  U toj sobi koja služi kao dnevni boravak odvija se život ukućana preko celog dana i leti i zimi:  kuva se, greje i loži vatra u peći, dolaze, primaju se, sede i razgovaraju posetioci, komšije, seljani i gosti iz daleka.   Mirko, zbog niskog rasta prozvan Mirkić, a sa nadimkom «Oljevac», bio je omalen, živahan a iznad svega vredan čovek.  Tih godina već je bio starčić sa odavno premašenih 60 godina, visoko cenjen u selu kako zbog izuzetne vitalnosti tako jednako i zbog svoje skromnosti i poštenja.  Kao i većina ljudi niskog rasta, nesvesno se istezao u visinu te se pričinjavalo da se drži kočoperno.  Za razliku od ostalih vršnjaka vrlo retko se žalio na bolove, bolesti, umor i sl.  Neprestano je bio u pokretu i nešto radio, osim kad bi kratko zastao da s nekim porazgovara.  Tako sitan, vitalan,&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/15075/Milan%20%C2%ABZori%C4%87%C2%BB%20i%20Mirko%20%C2%ABOljevac%C2%BB/#komentari</comments>
				<pubDate>Thu, 13 May 2010 22:00:50 GMT</pubDate>
				<dc:creator>jednatanja</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/15075/Milan%20%C2%ABZori%C4%87%C2%BB%20i%20Mirko%20%C2%ABOljevac%C2%BB/</guid>
			</item>
				</channel>
</rss>

