<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0" xml:base="http://blog.b92.net" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/">
	<channel>
		<title>Blog :: Glas Amerike </title>
		<link>http://blog.b92.net/blog/94082/Glas%20Amerike/</link>
		<description>Glas Amerike blog</description>
		<language>sr</language>
		<docs>http://blogs.law.harvard.edu/tech/rss</docs>
		<managingEditor>rss@b92.net</managingEditor>
		<webMaster>rss@b92.net</webMaster>
		<category>Blog</category>
		<generator>A-JE! RSS generator v0.3</generator>
		<lastBuildDate>Fri, 06 Nov 2009 19:31:36 +0000</lastBuildDate>
		<image>
			<url>
				http://blog.b92.net/user_stuff/avatars/mali/82/94082.jpg			</url>
			<title>Glas Amerike</title>
			<link>http://blog.b92.net/</link>
			<width>50</width>
			<height>50</height>
		</image>
				<item>
				<title>Pucnjava u Teksasu</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/13306/Pucnjava%20u%20Teksasu/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Američki mediji uveliko nagađaju šta bi mogao da bude motiv za vojnog psihijatra Nidala Malika Hasana da potegne oružje i pobije 13, a rani još tridesetak ljudi u američkoj bazi . Njegove kolege psihijatri uglavnom se slažu da masovna ubistva ove vrste predstavljaju &quot;popuštanje ventila&quot; pod neizdrživim pritiskom nagomilanog gneva. Za sada, teško je reći da li je taj gnev zaista bio izazvan nezadovoljstvom zbog američkog vojnog angažovanja u ratovima u Iraku i Avganistanu. Prema medijskim izveštajima Hasan je pobožni musliman i redovno je odlazio u džamiju. Takođe je poznato da je nedavno dobio naređenje za prekomandu u Irak i da je bio veoma uznemiren zbog toga. Kako da ne bude kada je do pre kratkog vremena radio u vojnoj bolnici, pomažući fizički i psihički teško traumatizovanim povratnicima iz tih ratova. Može se zamisliti kakvih se sve strahota tamo naslušao. Ali, kako izgleda, postojao je još jedan faktor. N&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/13306/Pucnjava%20u%20Teksasu/#komentari</comments>
				<pubDate>Sat, 07 Nov 2009 01:00:26 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/13306/Pucnjava%20u%20Teksasu/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Blog o blogu - Brightest Young Things </title>
				<link>http://blog.b92.net/text/13117/Blog%20o%20blogu%20-%20Brightest%20Young%20Things/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Jedna crtica iz kulture američke prestonice možda će vam biti zanimljiva - današnji naslov u rubrici &quot;Stil&quot; Vašington Posta - &quot;Brighest Young Things dominiraju vašingtonskom blog scenom&quot;, podsetio nas je na prilog koji smo emitovali pre nekoliko meseci. To je priča o Svetlani Legetić, 29-godišnjoj Novosadjanki, arhitekti po zanimanju, čiji se blog sa My Space stranice pretvorio u Brightest Young Things - blog koji danas ima 100,000 čitalaca, i čiji autori više nisu samo posmatrači i komentatori vašingtonske kulturne scene već i jedni od njenih kreatora.  2006. godine, Svetlana je sa nekoliko prijatelja razvila sajt na kome su objavljivali fotografije i zapisesa gradskih žurki, izložbi, najave koncerata, kritike filmova, knjiga i muzičkih izdanja... Projekat koji je u početku bio hobi tri godine kasnije je &quot;full-time-job&quot; za Svetlanu i njene prijatelje -veb dizajnera Cale Charney-ja i Libby Ellsworth Kasch. Bright Young Things organizovali su niz uspešnih i posećenih gradskih &amp;amp;quo&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/13117/Blog%20o%20blogu%20-%20Brightest%20Young%20Things/#komentari</comments>
				<pubDate>Thu, 29 Oct 2009 09:00:52 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/13117/Blog%20o%20blogu%20-%20Brightest%20Young%20Things/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Nobelovo iznenadjenje </title>
				<link>http://blog.b92.net/text/12725/Nobelovo%20iznenadjenje/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Predsednika Obamu jutros u šest sati su saradnici probudili sa neočekivanom vešću - američki lider koji nije smatran ni jednim od favorita postao je ovogodišnji laureat Nobelove nagrade za mir. Nagrada je iznenadila samog Obamu, njegovu administraciju i Amerikance, čije prve reakcije na blogovima i drugim forumima pokazuju podeljenost po gotovo stranačkoj liniji. Predsednik Obama od početka izaziva snažne emocije u gradjanima, oni koji vole i poštuju svog lidera danas su ponosni što su njegovi napori na jačanju diplomatije i promeni američkog spoljnopolitčkog kursa, inicijativa da se svetski konflikti rešavaju dijalogom i pregovorima, ovako rano dobili priznanje. Svesni da je Obama postao laureat nepunih godinu dana nakon što je postao predsednik, oni ipak smatraju da je u prvih devet meseci na vlasti predsednik već ostvario krupne promene, preduzimanjem koraka ka okončanju rata u Iraku, da je već promenio medjunarodnu klimu, stavljajući naglasak na diplomatiju, toleranciju i medjusobno poštovanje pripadnika &lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/12725/Nobelovo%20iznenadjenje/#komentari</comments>
				<pubDate>Fri, 09 Oct 2009 18:00:42 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/12725/Nobelovo%20iznenadjenje/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Avganistan 8 godina kasnije - šta sada?</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/12707/Avganistan%208%20godina%20kasnije%20-%20%C5%A1ta%20sada%3F/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Rat u Avganistanu od početka je bio manje sporan od rata u Iraku. Njegov početak vidjen je kao opravdana reakcija na napad Al-Kaide, njegovo produženo trajanje objašnjeno odlivanjem snaga na taj drugi sukob. Avganistan je izazivao manje podela, polemika, protesta, neko vreme se odvijao gotovo neprimetno, u džinovskoj senci Iraka. Ali osam godina kasnije, taj sukob je sve nepopularniji, a Bela kuća suočena sa pitanjem – šta dalje? Posle 800 poginulih vojnika, koliko još života žrtvovati, posle potrošenih 220 milijardi dolara, koliko još novca izdvojiti za sukob čiji je ishod krajnje neizvestan... Predsednik Obama je još u predizbornoj kampanji obećavao da će brzo okončati rat u Iraku i koncentrisati se na Avganistan kao utočište terorista, svojim kasnijim potezima ostao dosledan toj ideji, a administracija razmatra mogućnost slanja čak 40,000 novih vojnika. Medjutim, ovih dana Bela kuća insistira na tome da je potrebno razviti novu strategiju pre izdvajanja novih resursa. Operacije u Avganistanu u početku su b&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/12707/Avganistan%208%20godina%20kasnije%20-%20%C5%A1ta%20sada%3F/#komentari</comments>
				<pubDate>Thu, 08 Oct 2009 19:00:03 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/12707/Avganistan%208%20godina%20kasnije%20-%20%C5%A1ta%20sada%3F/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Vilson, Vest, Vilijams... i erozija američke kulture</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/12215/Vilson%2C%20Vest%2C%20Vilijams...%20i%20erozija%20ameri%C4%8Dke%20kulture/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Tri sasvim različita incidenta na tri sasvim različite lokacije – od zgrade američkog Kongresa, preko terena Flašing Medouza, do bine na kojoj su dodeljene MTV muzičke nagrade za 2009 – ovih dana se paralelno razmatraju u američkim medijima kao znak opadanja američke kulture.  Do sada relativno nepoznati kongresmen iz Južne Karoline, Republikanac Džo Vilson preko noći je postao, kako se ovde kaže “household name” dobacujući “Lažeš!” Baraku Obami dok je američki predsednik Kongesu prošle srede obrazlagao detalje svog plana reforme američkog zdravstva. Zapanjeni izraz lica predsednice Predstavničkog doma Nensi Pelosi koja se u Kongresu od 1987. mogla naslušati raznih verbalnih izgreda, dovoljno govori o tome o kakvom je presedanu reč.   Zvezda američkog tenisa Serena Vilijams, ogorčena zbog procene linijskog sudije da je nagazila liniju prilikom servisa zapretila je dotičnoj sudiji da će da joj “nabije ... lopticu u ... grlo”.   Najzad, čuveni skandal-majstor, reper Kanje Vest, izazvao je incident na još jednoj&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/12215/Vilson%2C%20Vest%2C%20Vilijams...%20i%20erozija%20ameri%C4%8Dke%20kulture/#komentari</comments>
				<pubDate>Wed, 16 Sep 2009 09:00:16 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/12215/Vilson%2C%20Vest%2C%20Vilijams...%20i%20erozija%20ameri%C4%8Dke%20kulture/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Edvard Ted Kenedi (1932-2009)</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/11881/Edvard%20Ted%20Kenedi%20%281932-2009%29/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Članovi i prijatelji jedne od najuticajnijih političkih porodica u Americi, političke pristalice i suparnici, ideološki  rivali i istomišljenici ispraćaju čoveka koji je ceo svet impresionirao pasioniranim liberalizmom, &quot;lavljim&quot; zakonodavnim umećem, ali nadasve - borbom za položaj, prava i obrazovanje ljudi na najnižim, bolje rečeno - najsiromašnijim stepenicima društva.  Policija u Bostonu objavila je da je najmanje 50.000 ljudi došlo da preminulom senatoru  oda posljednju  počast. Neki od njih su se do najvećeg grada u Mesačusetsu vozili i po desetak sati.  Za 47 godina u Senatu SAD, što je treći najduži senatorski staž u američkoj istoriji, najmlađi brat ubijenih - predsednika  Džona Kenedija i predsedničkog kandidata (bivšeg senatora i ministra pravde) Roberta Kenedija, dotakao je živote mnogih. I u  Americi i izvan nje. A pomagao je najčešće onima koji su ugroženi i obespravljeni - manjninama, ženama,  hendikepiran&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/11881/Edvard%20Ted%20Kenedi%20%281932-2009%29/#komentari</comments>
				<pubDate>Sat, 29 Aug 2009 20:00:41 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/11881/Edvard%20Ted%20Kenedi%20%281932-2009%29/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>SAD istražuju zlostavljanje osumnjičenih za terorizam</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/11843/SAD%20istra%C5%BEuju%20zlostavljanje%20osumnji%C4%8Denih%20za%20terorizam/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Veoma je teško pisati o američkoj Centralnoj obaveštajnoj agenciji - poznatijoj po skraćenici CIA. Još od vremena Hladnog rata, u svetu van SAD samo pominjanje te, najpoznatije od ukupno 16 obaveštajnih agencija američke vlade i oružanih snaga, izaziva različite, najčešće negativne reakcije. O njoj se ispredaju razne priče, kolaju mitovi, šire glasine i pripovedaju bajke. To, naravno nije čudo. Kakva bi to bila špijunska agencija kada bi se o njoj sve znalo. Međutim,  da je CIA u okviru američkog &quot;rata protiv terorizma&quot; prebacivala osumnjičene u treće zemlje, gde su bili zlostavljani da bi se od njih izvukle važne informacije. Štaviše, islednici CIA-e su i na američkom tlu primenjivali u osnovi zabranjene metode, kao što je simulirano davljenje - zloglasni &quot;voterbording,&quot; pretnje smrću i izlaganje zatvorenika neljudskim uslovima. Ustav Sjedinjenih Država zabranjuje mučenje zavorenika. Ali, kao što se to ponekad&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/11843/SAD%20istra%C5%BEuju%20zlostavljanje%20osumnji%C4%8Denih%20za%20terorizam/#komentari</comments>
				<pubDate>Fri, 28 Aug 2009 01:00:24 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/11843/SAD%20istra%C5%BEuju%20zlostavljanje%20osumnji%C4%8Denih%20za%20terorizam/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Američke muke sa zdravstvenim osiguranjem</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/11575/Ameri%C4%8Dke%20muke%20sa%20zdravstvenim%20osiguranjem/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Sjedinjene Američke Države su u porođajnim mukama. Predsednik Obama je, kao što je obećao u svojoj predizbornoj kampanji, krenuo u  za promenu jednog od najkontroverznijih i najkomplikovanijih sistema u SAD - način na koji Amerikanci osiguravaju svoje zdravlje, odnosno plaćaju za lečenje kada se razbole. Prema sadašnjem sistemu, građani kupuju zdravstveno osiguranje od privatnih kompanija, dok država osigurava samo penzionere, invalide i hendikepirane osobe. Ali i tu postoje razna ograničenja, tako da je danas zdravstveno neosigurano 46 miliona Amerikanaca. Privatno osiguranje najčešće je veoma dobro ali skupo, pa mogu da ga plaćaju samo oni koji imaju dobre plate ili su zaposleni u bogatijim firmama. Što se tiče državnog osiguranja, već sada jasno da će ono kroz par decenija bankrotirati. Većina Amerikanaca iz raznih razloga nema veliko poverenje u federalnu vladu i ona se najčešće smatra za neefikasnu, pa Obamin plan za ref&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/11575/Ameri%C4%8Dke%20muke%20sa%20zdravstvenim%20osiguranjem/#komentari</comments>
				<pubDate>Fri, 14 Aug 2009 00:00:22 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/11575/Ameri%C4%8Dke%20muke%20sa%20zdravstvenim%20osiguranjem/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Keš za starudiju je mali korak, ali u dobrom pravcu</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/11395/Ke%C5%A1%20za%20starudiju%20je%20mali%20korak%2C%20ali%20u%20dobrom%20pravcu/</link>
				<description>
					&lt;p&gt; U Sjedinjenim Državama ovih dana vodi se žestoka polemika o prednostima i nedostacima plana predsednika Obame za smanjenje ugljendioksida u atmosferi i oslobađanje zavisnosti od nafte. Prema tom planu, popularno nazvanom &quot;keš za starudiju&quot; (cash for clunkers), svaki vlasnik koji imaj neko vozilo mlađe od 25 godina, sa potrošnjom većom od 13 litara na sto kilometara, može prilikom kupovine ili lizinga novog automobila da dobiju popust od . Program se pokazao toliko popularnim da je za manje od nedelju dana potrošeno milijardu dolara, koliko je Kongres odobrio. Sada je u proceduri zakonski predlog o odobravanju dodatne dve milijarde dolara. Ovaj, naizgled dobar program za uklanjanje starih vozila sa puteva i smanjenje zagađivanja, dobio je u međuvremenu mnoge . Stručnjaci su brzo izračunali da su uštede male, pogotovu kada se uzme u obzir kolik&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/11395/Ke%C5%A1%20za%20starudiju%20je%20mali%20korak%2C%20ali%20u%20dobrom%20pravcu/#komentari</comments>
				<pubDate>Wed, 05 Aug 2009 23:00:13 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/11395/Ke%C5%A1%20za%20starudiju%20je%20mali%20korak%2C%20ali%20u%20dobrom%20pravcu/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>NBA i globalna ekonomska kriza</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/11208/NBA%20i%20globalna%20ekonomska%20kriza/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Globalna ekonomska kriza koja traje već neko vreme definitivno ne pogađa samo običan svet. Jedna od žrtava kolapsa svetskog finansijskog sistema je - verovali ili ne - i najjača košarkaška liga sveta. Naravno, i dalje se ponekad može čuti kako su neke NBA zvezde potpisale ugovore od kojih vam se zavrti u glavi, ali ni izbliza tako često kao što je bio slučaj prethodnih godina. Na svaki tim, poput Los Anđeles Lejkersa, San Antonija ili Orlanda, koji će potrošiti koliko god je potrebno da ostane u trci za šampionski prsten, dolazi bar dve-tri ekipe koje gledaju „svaki dolar“ i paze da ne „prekorače budžet“. Prva upozorenja mogućeg negativnog uticaja globalne finansijske krize na NBA ligu stigla su još prošle jeseni od strane brojnih menadžera i analitičara, a konačnu potvrdu dala je sama liga pre dve nedelje, kada su objavljene očekivane cifre koje se tiču „seleri kapa“ za sledeću sezonu. Tek drugi put otkad je NBA uvela ograničenje koliko novca svaki tim može da potroši na plate igrača (1983. godine) „seleri k&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/11208/NBA%20i%20globalna%20ekonomska%20kriza/#komentari</comments>
				<pubDate>Mon, 27 Jul 2009 01:00:52 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/11208/NBA%20i%20globalna%20ekonomska%20kriza/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Kuda idu svemirska istraživanja?</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/11117/Kuda%20idu%20svemirska%20istra%C5%BEivanja%3F/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Dok obeležavaju 40. godišnjicu , mnogi Amerikanci se pitaju gde nam je onaj entuzijazam za istraživanja svemira koji smo imali šezdesetih godina. Još kao doseljenici u Novom svetu uvek smo pomerali granice. Gde se izgubio taj pionirski duh? Pre 40 godina svet je izgledao znatno drugačije nego danas - podeljen na dva bloka koje su predvodile Sjedinjene Države i Sovjetski Savez. U takvoj atmosferi, ni jedna strana nije želela da je ona druga pretekne u . Nova istraživanja, ma koliko bila miroljubiva, uvek su imala moguću vojnu primenu. To je bio snažan motiv da oni koji drže kesu sa novcem - a u slučaju Sjedinjenih Država to je Kongres - odreše uzicu i izvade koliko je potrebno. Danas, tog motiva više nema. Iako su se u svemirsku trku u međuvremenu uključile i druge države, kao što su Kina i Indija, Sjedinjene Države i naslednik sovje&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/11117/Kuda%20idu%20svemirska%20istra%C5%BEivanja%3F/#komentari</comments>
				<pubDate>Wed, 22 Jul 2009 01:00:59 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/11117/Kuda%20idu%20svemirska%20istra%C5%BEivanja%3F/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Oslobađanje od hladnoratovskog načina razmišljanja</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/10890/Osloba%C4%91anje%20od%20hladnoratovskog%20na%C4%8Dina%20razmi%C5%A1ljanja/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Kada se 1989. Sovjetski Savez raspao, a samim tim i Varšavski ugovor, bivše komunističke zemlje u istočnoj Evropi jedva su dočekale priliku da se učlane u NATO. Uz podršku zapadnih država na brzinu su sprovele sve potrebne reforme i stavile se pod vojni košobran Sjedinjenih Država i ostalih zapadnih sila. Rusija je bila suviše slaba da se tome odupre. Međutim, Rusi su shvatili da i oni imaju određene adute u rukavu. Mogu da zavrnu slavine za naftu i gas, od koga zavisi dobar deo Evrope, i time izazovu mnoge nevolje, čak i Americi. Mogu da prodaju nuklearnu tehnologiju Iranu, koji bi Teheran onda mogao da preti Izraelu, jednom od najvažnijih američkih saveznika. A da ne govorimo o strahu da ta tehnologija namerno ili slučajno, padne u ruke na primer Al kaidi. Ova igra mačke i miša neodoljivo podseća na Hladni rat. Iako je od pada Berlinskog zida prošlo 20 godina, dve sile još ne mogu da se oslobode uzajamne podozrivosti i rivalstva. Tome najviše doprinose političari koji, kako je rekao jedan američki komentato&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/10890/Osloba%C4%91anje%20od%20hladnoratovskog%20na%C4%8Dina%20razmi%C5%A1ljanja/#komentari</comments>
				<pubDate>Thu, 09 Jul 2009 01:00:22 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/10890/Osloba%C4%91anje%20od%20hladnoratovskog%20na%C4%8Dina%20razmi%C5%A1ljanja/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Crno i belo lice Majkla Džeksona </title>
				<link>http://blog.b92.net/text/10655/Crno%20i%20belo%20lice%20Majkla%20D%C5%BEeksona/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;“2050. godine niko se neće sećati tračeva o Majklu Džeksonu, ali će ljudi i dalje slušati njegovu muziku” – piše jedan fan na sajtu CNN-a. Možda ste i sami primetili da je taj proces već počeo – na vest o Džeksonovoj smrti, kod mnogih od nas je slika “Wacko Jacko-a” istog časa počela da bledi, a žalili smo za mladićem iz faze “Thriller-a” ili možda čak dečkićem iz Jackson Five. Možda smo ih, već odavno, razdvojili u svojoj glavi, kao da su u pitanju dve sasvim različite osobe. Davno pre nego što je plastičnim operacijama pokušao da izbriše razliku izmedju belaca i crnca (a kasnije izgleda i muškarca i žene), Majkl Džekson je to postigao svojom muzikom, i postao deo naših života, čak i ako nismo bili “aktivni” fanovi. Nismo morali da kupujemo njegove albume da bismo, 1980-ih, znali na desetine pesama napamet. Ritam i energija njegovih pesama bili su zarazni, uz njih smo, svesno ili nesvesno, pevali glasnije, kuckali prstima, udarali petama, koračali energičnije... možda smo i igrali (javno ili tajno...) N&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/10655/Crno%20i%20belo%20lice%20Majkla%20D%C5%BEeksona/#komentari</comments>
				<pubDate>Sun, 28 Jun 2009 09:00:35 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/10655/Crno%20i%20belo%20lice%20Majkla%20D%C5%BEeksona/</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Vimbldon, buka, odugovlačenje, Đoković ...</title>
				<link>http://blog.b92.net/text/10601/Vimbldon%2C%20buka%2C%20odugovla%C4%8Denje%2C%20%C4%90okovi%C4%87%20.../</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Najvažniji teniski turnir na svetu počeo je u ponedeljak, bez branioca titule u muškoj konkurenciji, a kada je reč o srpskim teniserima, verovatno s najmanjim očekivanjima u poslednje dve-tri godine. Nije tajna da je trava podloga koja najmanje odgovara Novaku, Ani, Jeleni i Viktoru, uz izuzetak Janka Tipsarevića, koji je u prošle dve godine ostvario solidan uspeh plasmanom u osminu finala, ali je ovog puta završio takmičenje . Naravno, Nenad Zimonjić brani titulu u dublu, ali uz dužno poštovanje najboljeg srpskog dubl igrača svih vremena, ovaj tekst će se uglavnom baviti pojedinačnom konkurencijom. Ili preciznije - pratećim dešavanjima. Ogromnu pažnju medija, prvih dana ovogodišnjeg Vimbldona, privukle su debate o vrištanju, skičanju, glasnom disanju ili kako god želite to da nazovete, i odugovlačenju između poena. Ključno pitanje u obe polemike jeste da li su to nesportski gestovi i da li ih igrači koriste da nepošteno steknu &lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/10601/Vimbldon%2C%20buka%2C%20odugovla%C4%8Denje%2C%20%C4%90okovi%C4%87%20.../#komentari</comments>
				<pubDate>Thu, 25 Jun 2009 23:00:37 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/10601/Vimbldon%2C%20buka%2C%20odugovla%C4%8Denje%2C%20%C4%90okovi%C4%87%20.../</guid>
			</item>
						<item>
				<title>Kolaps američke autoindustrije možda će promeniti neke loše </title>
				<link>http://blog.b92.net/text/10333/Kolaps%20ameri%C4%8Dke%20autoindustrije%20mo%C5%BEda%20%C4%87e%20promeniti%20neke%20lo%C5%A1e/</link>
				<description>
					&lt;p&gt;Američka autoindustrija je u rasulu.  je proglasio bankrotstvo,  je predao svoje većinsko vlasništo Fijatu, dok Ford jedva nekako pliva. Ogroman broj radnika je otpušten, prodaja se , a mnogi vlasnici  primorani su da zatvore svoje biznise. Ali, stara izreka kaže: svako zlo ima svoje dobro. Tako, i ove nedaće možda nose nešto dobro i američkoj autoindustriji i američkim kupcima. Američka autoindustrija oduvek se ponašala kao razmaženo derište, a Vašington kao popustljiv roditelj. Kada je posle Drugog svetskog rata federalna vlada pokrenula najveći u istoriji paket javnih radova, izgradivši ogromnu mrežu savremenih puteva, Amerikanci su počeli da plaćaju krvav danak. Automobilske&lt;/p&gt;				</description>
				<comments>http://blog.b92.net/text/10333/Kolaps%20ameri%C4%8Dke%20autoindustrije%20mo%C5%BEda%20%C4%87e%20promeniti%20neke%20lo%C5%A1e/#komentari</comments>
				<pubDate>Sat, 13 Jun 2009 01:00:45 GMT</pubDate>
				<dc:creator>Glas Amerike</dc:creator>
				<guid isPermaLink="true">http://blog.b92.net/text/10333/Kolaps%20ameri%C4%8Dke%20autoindustrije%20mo%C5%BEda%20%C4%87e%20promeniti%20neke%20lo%C5%A1e/</guid>
			</item>
				</channel>
</rss>
