Mislila sam da napišem dugačak uvodni tekst. Umesto toga jedan zbrkani post o svemu i svačemu. Vrzmalo mi se svašta po glavi, od plakata za najavljenu DIZEL žurku sa sve Ivanom Gavrilovićem, preko prošlogodišnjeg naziva (opet) žurke '93. forever, pa onda FB grupe koja objašnjava klincima da devedesete nisu bile cool ( ima kome i to mora da se objašnjava?!), preko toga da sam pre neki dan konstatovala sa bratom da opet pravimo (i tek ćemo praviti) Jugoslaviju (makar u sportu).. Onda se tu negde uvukla i slika ćaleta koji odlazi na ratište, praznih rafova sa naređanim desetinama i desetinama zelenih, staklenih, flaša mineralne, gazirane vode sa selenom, Karađorđe i apsolutno ničeg drugog u ogromnoj Uzorovoj prodavnici. Prva polovina devedesetih... Sloba, Arkan, rat, Šešelj, dnevnik od pola osam do pola jedanaest, rođaci izbeglice, hiperinflacija, čekovi, redovi.. Setila sam se razgovora koje vodim na poslu sa stranicma: -Kako nepoznata zemlja? -Jugoslavija? -Ma to je to. Isto. Srbija i Crna Gora! A onda malo kasnije: -Ne, ne.. Srbija. Crna Gora je sada druga država. -Ooo! Baš mi je žao! -Meni nije.
Ali ovo nije post o tome. Ovo je mali omaž jednoj zemlji koje nema, i čiji se ime i sada vuče za nama, kao neka verna kuca... u našim dokumentima, u oduševljenim uzvicima stanovnika egzotičnih zemalja i shishodljivim/zaprepašćenim pogledima službenika evropskih birokratija. Otkud baš sad ovakav tema? Zahvaljujem blogokolegama: teodori i vračarcu. U vreme kada se događalo ovo o čemu piše kolega vračarac, bilo je nemoguće ono o čemu piše moja drugarica teodora. Nisam jugonostalgičar.. Spadam u prilično racionalne osobe. Ali mi nedostaje koješta.
Biljana FN
i da... ja sam partizanovac (za one koji ne znaju:) )
Ali sve jedno, na listi najdogađaja, hronološkim redom:
- 1983. rodio mi se brat
- 1991. Zvezda postala prvak Evrope
- 1992. Partizan postao prvak Evrope
onda sledi jedna veeelika pauza. A onda puno toga lepog, o čemu ćemo drugi put. :)