Bolesnici i doktori

Jasmina Tesanovic RSS / 01.06.2009. u 11:41

U Americi se ne zna ko pije  a ko plaća, kad vam kažem ja koja volim Ameriku i tamo živim već godinama part-time i koja je prošla balkanske ratove i črvsto verovala da se tako nešto neće desiti Americi zato što mogu da sagledaju  naše negativno iskustvo i da izbegnu takozvanu globalizaciju balkanziacije. Medjutim, desilo se nešto neverovatno, ja ne umem da objašnjavam istoriju jer ne verujem u njenu objašnjivost nit linearnost niti u postojeće ekonomske i političke kategorije kao što su krah kapitalizma, ekonomska kriza, Poncijeva šema itd. Ali zato gledam i beležim i tako primetim nevidjene stvari kojima se ja sama posle vazdan čudim. Kao na primer, na aerodromu, u Vašingtonu: Obama trubi li trubi američkom narodu koji ga je toliko opitmistički izabrao da moraju da promene navike, da je frka, da će sve propasti al da nije smak sveta ako propadne ono što je neodrživo, da je najvažnije sačuvati zdrav američki duh u zdravom američkom telu...A narod? Širi no duži, sedi zabezeknut, jede french fries, piju ogromne Doktor Peppers slatke napitke i belo gledaju u ekran.  Ne veruju to što čuju, odnosno, ne mogu da veruju: žvaću, trepću, premeštaju se sa noge na noge, meškolje po stolicama, gledaju u red vožnje aviona...koji kasne kasne, koji su ukinuti, u kojima nema više ni hrane ni pića...čije stjuardese samo što ne biju...dok se predstavnici kompanija izvinjavaju jer ne stiže crew na vreme iz drugog leta koji takodje kasni...I ne shvataju, mislim ti putnici gradjani, sasvim mi je jasno, ne samo Obamu koga su izglasali, već ni svoje poremećeno mentalno i fizičko zdravlje kao  red letenja. Ne shvataju da je to ista priča, da je telo  kao avion, da je država kao ta letilica koja više ne zna gde će i kako će iako zna da leti još uvek. Zato što je globalno zagrevanje u pitanju, foot print svakog tog leta, zato što security troškovi koštaju više od osoblja, zato što putnici zauzimaju često i po dve stolice zbog svoje debljine a plaćaju samo jednu.
Ja sedim izmedju dve OGROMNE žene: jedna je crna jedna je bela. Neke fine žene u šorcevima al ne mogu da smeste svoje telo u ekonomskoj klasi: jedu čips neprekidno i znoje se od nervoze. Ne veruju Obami, odnosno ne znaju kako da mu poveruju. U Evropi je sasvim druga priča: mi smo navikli što u Serbiji što u Italiji da nas političari lažu da nam je odlično dok stežemo kaiševe ili ginemo u fabrikama ili na ratištima. Ko je ovde lud doktor Obama ili američki gradjani pacijenti? Zašto ne veruju rodjenim telima koja se nezdravo šire od konzumiranja nezdravog života. Zašto misle da je to tudj problem, od loše ishrane do lošeg stila zivota. Zašto misle da ništa ne može da se promeni: zašto nemaju socijalno i zdravstveno osiguranje, gube kuće, spavaju po kolima ali i dalje konzumiraju do poslednjeg šta im preostaje. U jednom trentuku Obama kaže: ne treba skroz da prestaniete da konzumirate, tako biste doveli u poteškoće sve industrije koje žive od prodaje. Belo mljac, mljac. Sad se već i ja gubim: pada mi na pamet scena iz onkološkog instituta u Italiji gde jedan pacijent, tek operisan na grlu, prikačen na sve moguće mašine, vuče se na točkićima i jedva čujnim glasom ropće: HOĆU DA PUŠIM, dajte mi cigaretu...a vesela mlada sestra mu pokaže treći prst s rečima: deda, ti si ga ispušio, ja ću sada da pušim. A onda neko viče za njom, sestro sestro, brzo, ne diše nam ovaj pacijenta nemamo ga u kompjuteru, ne mogu da ga prebacim na urgentno...na šta ona trči nazad, daje upaljenu cigaretu dedi bez glasa koji na točkiće hitro izlazi na terasu i uvlaci poslednji dim. On bar još uvek diše. Dakle moje pitanje sad već globalizovano je, ko je tu doktor, a ko pacijent: koga treba lečiti  i kako se izlečiti kad se ne zna ko pije a ko plaća, ko je kriv a ko odgovoran i kako je do svega toga došlo.
Deda bez glasa umire od čega je živeo: duvana. Amerikanci sa čipsom u ruci umiru od čega su živeli: prekomerne potrošnje. A lekari i predsednici virtuelno vladaju znanjem i svetom.



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jednatanja jednatanja 12:00 01.06.2009

E pa

sad si toliko elementarnih pitanja postavila u par redova. Ako neko uspešno odgovori na sva, biće sledeći Nobelovac! Na bar jedno da pokušam da dam komentar -kad smo hteli da poletimo iz Amerike, odem u prodavnicu da kupim neku malu kesicu pereca za put. Tražim, tražim, džaba, supermarket ogroman, kese sve ogromne od po 1 funtu i više. Nisam uspela da nađem malo pakovanje, a veliko nisam htela da kupim. Sve je pakovano veliko, porcije u restoranima ogromne, to već znaš. Oni koji su edukovani paze, oni koji nisu edukovani veruju na reč prehrambenoj industriji koja im svašta veštačko ubacuje u hranu. Nisu ljudi krivi. Uopšte. Država trubi o holesterolu, tačno, i o preventivnom skriningu za ovo ili ono, ali džaba kada je trka za profitom stvorila nesavesnu prehrambenu industriju. Polovina ljudi na ovoj planeti ima koeficijent inteligencije manji od prosečnog, a ljudi uopšte imaju nagon da VERUJU, i upecaju se tek tako.
dragan7557 dragan7557 12:30 01.06.2009

Re: E pa

U Evropi je sasvim druga priča: mi smo navikli što u Serbiji što u Italiji da nas političari lažu da nam je odlično dok stežemo kaiševe ili ginemo u fabrikama ili na ratištima. Ko je ovde lud doktor Obama ili američki gradjani pacijenti?

Komplimet za tekst osim boldovanog .

Evropa je američka eksportna prćija, a Srbija i Italija kao i mnogi drugi delovi Evrope su samo lokalne selendre koje imaju sindrom samovažnosti, uz obavezno kopiranje svega što je preko smrdljive bare. Izgubljeni identiteti.

dragan7557 cerski
jednatanja jednatanja 13:29 01.06.2009

Re: E pa

Evropa je američka eksportna prćija, a Srbija i Italija kao i mnogi drugi delovi Evrope


Što se tiče ishrane ovo je donekle tačno, pa tako Britanija, a zatim slede i ostale zapadno-evropske države imaju sve veći broj gojaznih. Fenomen nije obišao ni Kinu, a i istočna Evropa polako grabi "napred".
mixailo92 mixailo92 16:52 01.06.2009

Re: E pa

Fenomen nije obišao ni Kinu, a i istočna Evropa polako grabi "napred".


Ovo je istina. Juče se vratih iz Budimpešte, a u Rumuniji bio pre mesec dana. I u jednoj i drugoj zemlji sve više i više gojaznih. Pre osam godina sam bio prvi put u Rumuniji, i tada ne mogu da se setim da sam video debele ljude. Sada ih je sve više, do duše ne kao na zapadu. U Budimpešti sam bio u šoping-molu, i u delu gde su restorani (brza hrana, podrazumeva se) gomila ljudi koji ne mogu da stanu na stolicu, gde im ogromna tela kipe na sve strane, nose svoje obroke prženih krompira, pilećih krila, burgera...

Pretpostavljam da je uzrok ovome sve veća moda konzumiranja brze i jeftine hrane. Za vreme Čaušeskuove diktature, na rumunskoj televiziji su prikazivane emisije gde su elkari objašnjavali narodu kako treba što manje da jedu, da im je dovoljan minimalan broj kalorija da unesu dnevno, a sve u cilju ispiranja mozgova da bi se štedelo i što više robe izvozilo. Hrane nije bilo dovoljno ni da se kupi, prodavnice su bile prazne. Sada se otišlo u drugu krajnost, jeftina hrana dostupna svima, proizvedena industrijski, puna antibiotika, veštačkih boja i ukusa (naravno sve u granicama dozvoljenog po EU standardima) učinila je da ljudi počnu da se nenormalno goje i upropašćuju svoje telo.

Siguran sam da ni u Srbiji nije bolja slika, samo kada čovek sedi na jednom istom mestu ne primećuje kako se to mesto oko njega polako menja. Jedino što znam je da se u Srbiji kvalitet restorana ne ceni po usluzi, kvalitetu i ukusu hrane, već da li služi ogromne porcije. Restoran je dobar ako ne možeš da pojedeš sve što su ti servirali. Ali uvek se nađe neko ko kaže: -Šta ne mogu, ja pojeo celu porciju i dupli desert.
MeHiLow MeHiLow 12:57 01.06.2009

Istorija je uciteljica zivota

Istorija je samo forma u koju pokusavamo da uturimo sva ta silna dogadjanja koja su spojila milijarde i mirijade individualnih iskustava. Odlicna opservacija - ne mozemo istoriju "objasniti" tj. videti je u nastanku... A opasno je i da verujemo da postoji, narocito kao nauka. Ono sto mozemo... Mozemo nesto, eventualno, zabeleziti o ljudima.

Da, sve su to aspekti istog problema: debljina, potreba za skretanjem paznje (cips ili Oprah ili novi gadget ili (upisi sam(a)), oblapornost, ubijanje kolektiviteta tj. empatije na racun individualnog tj. pohlepe... Sve lako vodi do besciljnosti i besprizornosti. A onda to nazovu depresijom pa ti prepisu prozak... I apotekar misli da ce da bude srecniji jer je zaradio na tvojoj nesreci. Kako je to moguce, shvatio bi kada bi malo imao sposobnosti da promisli - ne moze nesreca da donese srecu. Nikada ni iz cega nije nesto nastalo, a nesreca je bas to - nedostatak. Fali ti, a ni ne znas sta. Mislis da je ono sto drugi imaju ili ti kazu da imaju. Pa ako to i nabavis, ne skapiras da nije bas to ono sto ti fali i pitas se i dalje - sto sam majq mu, nesrecan?

Za pocetak, verujem da bi pomoglo da svi prodjemo jedan kurs o tome sta je zapravo novac. Mislim, onako fundamentalno, fenomenoloski, ali krajnje prakticno - kako je nastao, sta predstavlja, odakle dolazi i koja mu je funkcija u nasim malim zivotima. Pa dok dojemo do hemijskog sastava cipsa i toga da "sveta misija" terorista nije ukidanje komercijalne avijacije, ihaj.

Pozdravi za tebe i Brusa
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 15:50 01.06.2009

zasto-zato

Zašto misle da ništa ne može da se promeni: zašto nemaju socijalno i zdravstveno osiguranje, gube kuće, spavaju po kolima ali i dalje konzumiraju do poslednjeg šta im preostaje. U jednom trentuku Obama kaže: ne treba skroz da prestaniete da konzumirate, tako biste doveli u poteškoće sve industrije koje žive od prodaje. Belo mljac, mljac.


Amerika je pedesetih godina dozivela svoj "boom" Valjda je to bilo i vreme kada su gro Amerikanaca odlucili da umesto nogu koriste tockove. Ratovalo se godinama za benzin. Klinton je opravdavao prosecnom Amerikancu izgleda gospodja sa aerodroma koje su pomenute u tekstu, da se ratovi van Amerike vode za ocuvanje americkog stila zivota....Obama samo preuzima vec vidjeno, dozivljeno i prozivljeno....Nikada sistem nece moci da se menja uz pomoc jednog izabranog, ukoliko se stanje svesti gradjanstva ne promeni. Drugim recima: vrzino kolo. I ako izgube kuce i budu naterani da spavaju pod mostovima i overpass-ovima, chips, kentaki fry chicken, mc donaldsi i ostale svinjarije bice na dohvat ruke sirotinji koja ce za dolar moci da se nahrani. Treba menjati lose u sistemu na sta niko nije spreman. Sta rade osiguravajuca drustva? Zasto u jednoj bogatoj Americi sva deca nemaju besplatan bar jedan obrok u skolama.? Zasto ljudi stave svoje tenis patike, lijatare i ostale delove odece za gimnastiku, sednu u kola i odvezu se do YMCA-a? Uzgred, nema ni mnogo trotoara. Nema ljudi po ulicama. Boje se? Koga?
blue rider blue rider 16:20 01.06.2009

Vreme!

Upravo sam se vratio iz USA, bilo je neverovatno, probacu da iznesem dva iskustva koja se nadovezuju na inace sjajan post.

Primer1. Prijateljica iz Hjustona mi prica kako je ovo prvi put, dakle stvarno prvi put, da ove godine ne zive "bolje" nego prosle. Da nemaju vise novca na racunu, veca kola, vise svega, vise potrosnje. I da su sad svi malo zbunjeni. Sto meni i deluje kao normalno. Naviknuti na decenijski rast kreiran prvenstveno ekspanzijom ljudi koja vuce za sobom i real-estate ekspanziju, ali i stravicnom potrosnjom, ljudi sada nisu sigurni kako dalje. Sta treba promeniti. Ali su svesni da je promena potrebna! To je prvi korak ka izlecenju! I uspeli su da smognu snage da iazberu Obamu. Sama si rekla da su 50% populacije tzv vodjeni, dakle prepusteni vodjstvu drugih. Ali oni su izabrali neku drugu administraciju da ih vodi, neku drugu poruku za 21 vek. Licno smatram to istoriskim uspehom u ovo tesko vreme.
Primer2. New York. 2 nedelje u istom. Ko nije imao priliku da dozivi taj grad, TE (ne druge nego bas njujorcane) amere ne zna sta je propustio. Pozitivci. Optimisti. Ljudi kojima i pored stravicnih teskoca sa kojima se susrecu, nije problem da misle da je casa polupuna. Dobronamerni, zeljni da cuju malo o tebi, svemu. Za mene je to bio najveci utisak koji sam poneo. Ljuci koji su spremni da izazovu promenu, siguran sam. A iskreno se nadam i da hoce.

Nisam pro-americki orijentisan, svestan sam cinjenice da 50 miliona ljudi nema zdravstvenu zastitu, da je skolstvo u frci, svestan da mnogo toga loseg treba da promene. Mislim da nasi ljudi kada komentarisu kako je tamo sve crno ne kapiraju da nisu ameri mazohisti i uzivaju takav sistem. Naprotiv, oni prvi zele da ga promene.

Zelim im puno srece u tome, jer sudbina sveta, jednim dobrim delom, zavisi od njih.
Ervin Dervisevic Ervin Dervisevic 16:56 01.06.2009

dekadencija

razmazili se.

jako lepo se zivelo od 50-tih do proslogodisnjeg kolapsa, i to je dovelo do potpune dekadencije. medju opstom populacijom, medju vladinim sluzbama, medju firmama... Ameri su postali potpuno oslobodjeni svih briga i problema - bezbedni, ususkani, i samozadovoljni (i debeli ).
svrca166 svrca166 18:02 01.06.2009

Zdravi a debeli

E to je ta vrsta potrošakog kapitalizma.Ti moraš da kupuješ nezravo i kancerogeno zato što mi tako kažemo jer je to sada in .Pogledajte njihove reklame to je sve iz one serije ako pozovete sada dajemo vam još i ovo i ovo ali ni to nije sve i ovo i ovo.Sa tekvim ispranim mozgovima mi na BALKANU smo još i dobri ali do nekle .I kod nas je sve više turbo life i tih teretana na zidu vašeg stana.Samo ovo onije AMERIKA mada neki koji ne žive ovde bi voleli da budu.A AMERIKA samo gleda profit i sve ostalo što je u njihovom interesu i ne žale nikoga niti štedebilo šta.Bitno je da su oni zdravi i debeli!!!
jesen92 jesen92 18:53 01.06.2009

Re: Zdravi a debeli

Bitno je da su oni zdravi i debeli!!!
..to je zato sto ne puse......
hajkula1 hajkula1 18:49 01.06.2009

...

Pretpostavljam da je uzrok ovome sve veća moda konzumiranja brze i jeftine hrane.


Da li je americki narod svojom glavom izabrao Obamu ili je to ipak malo drugacije, ne znam.

Cerka mog kolege je boravila godinu dana i nabacila kile koje evo vec vise od 5 godina ne moze da skine.

U godinama krize, vecina stanovnika hranila se raznoraznim testima sa necim i krompirom sa necim. Bebama su umesto kasica od povrca mnoge majke kuvale griz. Bili smo prinudjeni da se hranimo jeftino a to sve goji.
To je valjda razlog sto sve vise debele dece i mladih ima kod nas.

i i 20:15 01.06.2009

Re:

Nezahvalno je bilo sta generalizovati u vezi ove zemlje od 300 000 000 stanovnika, ali evo mojih utisaka - posle gotovo 10 godina zivota na istocnoj obali.

Kao narod, ovi ljudi su izuzetno pragmaticni... Argumenti u koje generalno veruju su objektivne prirode, tipa profit-trosak. Svaka promena mora da bude bar delom motivisana ekonomskom razloznoscu. Generalno se uzdaju u sebe i svoj rad, ljudi su od akcije, i veoma im je vazna efikasnost i ekonomicnost.

S druge strane, cesto su iznenadjujuce nekriticni u drugim dimenzijama zivota: po pitanju kvaliteta i stila zivota, svojih ciljeva i verovanja, drugih mogucnosti/drugih nacina zivljenja... pa i uloge sopstvene vlade po ovim pitanjima. (Izgleda da su decenije hladnoratovske propagande bile veoma efektivne?) Vecina ljudi ovde istinski veruje da je Amerika najbolje uredjena/najslobodnija/najnaprednija, cak najvaznija, zemlja na svetu.
Nedostatak nekriticnosti... zapravo nesvesnosti... prema takvom stavu je prevalentan, cak i u najobrazovanijim krugovima. Ova verovanja su im podsvesna ili gotovo podsvesna.

(Da ne bude zabune, ne tvrdim da je to u sto veruju potpuno netacno, samo opisujem ono u sta veruju, a sto meni kao strancu upada u oci.)

Ali imaju jos jednu osobinu koja, po meni, zlata vredi, i zbog koje Ameriku nije lako otpisati: ovi ljudi su veoma optimisticni. Oni zaista i istinski veruju da sve probleme mogu da rese. Fleksibilni su i imaju veru i volju da se adaptiraju i promene sistem u kom zive, kada se pokaze da ne funkcionise. Izdrzljivi su, i spremni da rade da postignu ciljeve koje postave.



Tako da:
Ameri su radni i prilicno disciplinovani, pragmaticni i orijentisani ka postizanju konkretnih i merljivih ciljeva, i spremni da se menjaju i adaptiraju kada se pokaze da je to neophodno. Dobro su organizovani, uzivaju zavidne slobode, i kad jednom kolektivno odluce da nesto mora da se promeni - to se i desi.

E sad, kako odlucuju da nesto mora da se promeni je problematicno: tu su skloni da veruju sloganima koji im se serviraju od strane medija, tj. korporacija i vlade, nekriticni su, i cesto im nedostaje globalna/sira slika sveta u kom zive... Prioriteti su im iskrivljeni.

Dosadasnje posledice ovakve situacije/ovakvog mentaliteta nizu se od impresivnih do zastrasujucih - zavisno od fokusa.
Kakve ce tek da budu... videcemo.

Doctor Wu Doctor Wu 21:09 01.06.2009

Re: Re:

Da, ovako i ja nekako doživljavam Ameriku. S tim što je utisak da je vedrina, optimizam, prostodušnost i opuštenost (nekad, doduše, i isforsirana) još veća na Zapadnoj obali.
ipsi ipsi 21:18 01.06.2009

naivna mala

.....
miloradkakmar miloradkakmar 23:19 01.06.2009

Balkanski virus

se brzo širi !?!
Sećam se u vreme hiperinflacije kod nas se jelo , pilo i pušilo kao u najsrećnija vremena.
Odakle nam pare(?), bilo je vrlo često pitanje.
Za vreme bombradovanja cigareta je bila najtraženija roba, svi odjednom propušili, ali u prodavnicama nije manjako svež hleb i mleko. Odakle nam (?) , ćuti , ne pitaj, važno je da ima .
znik znik 23:20 01.06.2009

O kućama i zdravstvenom osiguranju

Zašto misle da ništa ne može da se promeni: zašto nemaju socijalno i zdravstveno osiguranje, gube kuće, spavaju po kolima ali i dalje konzumiraju do poslednjeg šta im preostaje.


Među tih 15% (15,3%) stanovnika SAD koji nemaju zdravstveno osiguranje računaju se ljudi koji su tokom godine makar 1 dan bili bez osiguranja, a što se događa kada menjate posao ili osiguravajuću kompaniju. Među njima se nalaze i oni koji svojom voljom ne žele da imaju osiguranje. Od 45.7 miliona ljudi koji nemaju osiguranje, 37 miliona je radno sposobno, 38% živi u porodicama koje zarađuju više od 50 hiljada dolara godišnje. Ta ogromna većina ljudi koji nemaju osiguranje jednostavno ne žele da se izlažu tom trošku.
Kada bi u Srbiji mladi ljudi (samci) mogli da biraju da li da plaćaju zdravstveno osiguranje ili da voze nova kola - većina mladih ljudi bi izabrala ovo drugo.

Što se tiče kuća, većina onih koji gube kuće nisu ni bili kreditno sposobni da ih kupe. Verovali ili ne, ali pre dve godine je u pojedinim bankama bilo dovoljno da imate američki broj socijalnog osiguranja i da niste bankrotirali u poslednjih 6 godina - pa da dobijete kredit za kuću bez učešća, ili kreditnu karticu na npr. 20 hiljada dolara.



ninasimone ninasimone 01:40 02.06.2009

Re: O kućama i zdravstvenom osiguranju

To da ogromna vecina onih koji nemaju osiguranje ne zeli da se izlaze trosku bas ne stoji. Taj trosak je jako veliki, ljudi ako i uspeju samostalno da nadju osiguranje, ne mozes ga uvek ni dobiti zbog "pre-existing conditions", to kosta djavo i po. I po $1000 dolara mesecno za porodicu, sa hiljadama dolara tzv. deductibles (znaci sve troskove do odredjene sume, recimo $5000 placas iz dzepa a osiguranje pokriva sve preko toga, ako pokriva, ako ne nadju nesto da te odbiju).

Ali bune se, kako ne. Evo najsvezijeg primera iz Montane:
Senator Baucus
Jako su besni na svog senatora koji uporno brani osiguravajuca drustva.

Sto se debljine tice, ima mali milion razloga. Jedan bi bio jeftin i obilat kukuruz koji se obradjuje na sve moguce nacine i trpa u sve zivo (corn syrup). Dakle, opet indirektno profit. I to sto se svuda ide kolima, nije to samo iz lenjosti nego sto drugacije jednostavno ne moze da se zivi. Razdaljine su ogromne, cak i unutar gradova a o tzv. suburbiji i rural areas da ne govorim. Javni prevoz, osim u Njujorku i pojedinim istocnoobalskim gradovima koji najvise lice na Evropu, je da se ubijes. To sad sve preorganizovati na javni prevoz bi bio jako dugotrajan i skup proces.
znik znik 08:30 02.06.2009

Re: O kućama i zdravstvenom osiguranju

Ta ekipa u Montani bi se isto tako bunila kada bi im uveli plaćanje obaveznog zdravstvenog osiguranja, po uzoru na pojedine kanadske provincije. Posebno kada bi im ispostavili troškove za američki zdravstveni sistem - ovakav kakav jeste.A da im za razliku od Kanađana, uključe u to osiguranje i zubara, optometristu i još par stvari koje kanadsko javno osiguranje ne pokriva. Pa da im uvedu čekanje od po tri meseca za običan eho srca, a šest meseci za operaciju.
Ako bi se američki zdravstveni sistem, ovakakv kakav jeste, prebacio na državno osiguranje - cena tog osiguranja ne bi bila puno niža od ovoga danas. Rekordne profite osiguravajućih kompanija zamenili bi rekordni troškovi državne birokratije.

Nemam nameru da branim osiguravajuće kompanije (one zaista imaju ogromne profite) - ali pre-existing conditions - su uvedene da bi sprečile zloupotrebe. Da se ljudi prijave na osiguranje nakon što se razbole, i onda račune za lečenje ispoostave osiguravajućim kompanijama. Ti računi mogu biti astronomski, a na kraju ih plate ostalki osiguranici, kroz povećanje premija.

Zdravstveno osiguranje u SAD jeste skupo - ali su skupe i zdravstvene usluge.

Međutim, za one koji zarađuju više od američkog proseka (a 50 hiljada godišnje je više) - zdravstveno osiguranje je najčešće stvar izbora i prioriteta. Sigurno da zahteva odricanje od nečega. Hoću li voziti novi BMW 5 ili pet godina star Ford Focus? Hoću li ručati u restoranima, ići u food courts, ili nositi sendviče od kuće?

Što se tiče debljine, slažem se da ima mali milion razloga. Međutim, mislim da zavisnost od automobila i nedostatak javnog prevoza nije među važnijim od njih. Los Anđeles ima daleko lošiji javni prevoz od Njujorka, ali je procenat gojaznih ljudi manji. Radi se i o stilu života, koji utiče na navike u pogledu ishrane, načina na koji provodite slobodno vreme, itd.
ninasimone ninasimone 17:38 02.06.2009

Re: O kućama i zdravstvenom osiguranju

Ne sumnjam u to da ima i onih za koje je osiguranje stvar izbora. Ne sumnjam ni i u to da ima ljudi, poput tebe, koji imaju potpuno drugaciju perspektivu o celoj stvari. Obicno je to neko ko ne zivi u Americi ili, ako zivi, onda spada u jednu ili vise od ovih grupa:

- nikada nije bio bez posla
- nikada nije bio self-employed (small biz owner, freelancer, itd)
- nikada nije radio za malu firmu koja ne nudi osiguranje
- uvek je zaradjivao toliko da se pitanje troska nikad nije postavljalo
- radi kao CEO za health insurance company
- nikada nije bio odbijen zbog pre-existing cond. (u slucaju mog komsije, decka od 22 godine, sportska povreda ledja u osnovnoj skoli koja nije ostavila nikakve posledica)
- nikada nije cekao na pregled po nekoliko meseci uprkos skupo placenom privatnom osiguranju
- nikada nije bio bolestan

Ako tu spadas, onda si jedan jako, jako srecan covek. Kad vec pominjemo prioritete, onda da se zapitamo sta je sa drzavnim prioritetima? Zasto uvek ima para za ratove a nikad za zdravstveno? Narod je rekao sta hoce da se radi sa njegovim parama pa nek politicari nadju nacina da to ispostuju.



znik znik 04:10 03.06.2009

Re: O kućama i zdravstvenom osiguranju

Amerika je velika zemlja, tako da neke stvari variraju od države do države. Međutim, mediocinsko osiguranje je destupno i onima koji rade za sebe (self-employed). Konkretno, u Washingtonu (država), self-employed muškarac, nepušač, star 35-40 godina, može da dobije osiguranje preko Costca za oko 300 dolara mesečno, uključujući zubara i malo životno osiguranje. Plan je sigurno lošiji nego za zaposlene u Boingu ili Microsoftu - ali postoji.

Postavlja se pitanje da li mu se isplati da troši skoro 4000 dolara godišnje za medicinsko osiguranje?
Za te pare može da si priušti lep godišnji odmor. Ili da ih investira u sopstveni biznis.

To sa državnim prioritetima i zdravstvom je jako lepo u predizbornoj kampanji, ali je vrlo teško izvesti u praksi.

Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 08:36 03.06.2009

Re: O kućama i zdravstvenom osiguranju

Hvala svima na ovoj debati
ja samo da dodam
iz kruga mojih prijatelja i familije u americi, gotovo svi imaju problema sa placanjem mortgage svojih kuca i rizikuju da ih izgube
isto tako, ne mogu sebi da priuste zdravstveno osiguranje
govorim o srednjoj klasi koja do juce nije imala tu vrstu problema
s druge strane znajuci neke lekare iz siromasnih cetvrti u LA-u saznala sam da u hitnim slucajevima i ljudi bez osiguranja bivaju hospitalizovani

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana