Od jutros mi sve ide na zivce. Od jutarnjeg opetsisesinocvratilakasno pogleda moje mame do prevrnutih bubasvaba ispred kancelarije. A jos kad pogledam na kalendar i vidim da je vec 1.06 kosa mi se dize na glavi.
U stvari, ovo je verovatno onaj dan kad vam se sve skupi, sve sto mi inace smeta svaki dan danas je dostiglo kulminaciju. A to je sve pocelo od sinoc pre mog "izlaska" kad mi je mama rekla da se ne vracam kasno kuci jer sutra radim. Zaboga! Pa mislia sam da sam to prevazisla jos u srednjoj skoli, a ne da se opet vracam na tu pricu nakon zavrsenog fakulteta, mastera u inostranstvu i zaposlenja!
Ne, definitivno treba da se iselim, samo ko ce vise da doceka taj septembar?! Deluje tako daleko....A opet, evo ga jun, kad pre?!? I imam toliko obaveza, toliko stvari treba zavrsiti, glava mi je ko balon, ova kisa mi ide po nervima samo tako i sve ostavljam za sutra kad budem imala bolju koncentraciju...
Grrr, mrzim ponedeljak. A pogotovu kisni ponedeljak!