Elem...dozivljavajuci sicusne i srecne katarze, red za redom, tj. mladim krompiricem za mladim krompiricem, odlucila sam da bacim tri i po reci, cisto da ozivim ovaj prostor.
Dosta sam dekoncentrisana, ucim ko kreten za ispite, i sad sam najizad dosla do momenta kada mogu da srcem kafu, kuliram, slusam muve kako zuje, gadjam vrapce sa prozora (imam drvo lipe exact ispred mog cenjenog prozora) ali jok! Jos uvek sam krcata energijom i savest mi ne dira mira i ja prosto ne znam koji joj je djavo i zasto bas uvek mora da mi zvoca, ali takva je kakva je i ja moram da je mazim i pazim da mi ne eskalira i ne napravi dzumbus po tintari. Tako da cu ja sad moj crveni kozni lanac (ave fetishari) lepo da uzmem u ruchice i zakacim je na duplu ogrlicu (koja je btw FANCY-rek'o mi pet shop prodavac, one od jedan prst kajle davilice su sad kao,...znate vec, ovo ono, dupe moje) moje ljupke, prgave, mazne dlakave ljubimice (zenka vucijak, stene...ah) i da se spicim do ispod botanicke baste i da zamenim ovaj glupavi toner jer printam do besbesti i stalno mi se trosi, ali eto tako je kako je, neko mora i toner da menja.
Na ovoj slicici Maishe (kuca moja maja) ima 2 meseca i zgazenu jagodu. Sada ima vec 8 i postala je konjina i po. To je bio dan kada smo je dobili i mali peder nije hteo da piski/kaki jedno 7 sati u dvoristu. Hteli smo odmah da prevazidjemo sav taj dzez po kuci i isplatilo se, iako smo morali na smenu da dzodzimo i lelujamo dok se novi clan familije nije smilovao da odradi delo grande.
Pozdrav,
Marijana
p.s. Ako se slika nije pojavila, oprosticete mi, prvi put postujem i tralala.