Žena prosvećenosti? Da li je ona dobila nekakva prava?

taube RSS / 03.06.2009. u 20:18

Da li je vek prosvećenosti tj. 18. vek - vek žene? Verovatno da jeste , ali žene koja je još podređena, nedorasla: bez građanskih i političkih prava, isključena iz centara moći, a svoja zakonska prava može da ostvari samo preko muškaraca. Njena prava, profesionalna, građanska i politička, nisu priznata. Simbolični likovi ne treba da dovedu u zabludu: ako žene vladaju literarnim, filozofskim i političkim salonima, ako najveći filozofi tog doba ne preziru razmenu ideja s njima i prijemčivi su za njihova gledišta, ipak nije uzaludno odmah da napomenem da Enciklopedija nije otvorila svoje strane nijednom ženskom autoru. Gospođa De Mertej ili Marselina, simboli pobune protiv položaja žene u vremenu prosvećenosti, ne mogu da prevagnu nad ženskim modelom prosvećenosti: pred Sofijom, pokornom saputnicom Emila, za njega stvorenom, čija je glavna dužnost da obezbedi dobrobit i sreću svom suprugu. I kad, krajem veka, revolucionari budu pokušali da u stvarnost prenesu ideje prosvećenosti , da izgrade novu državu gde će svaki odgovorni građanin deliti suverenost, žene će biti isključene. Tada će jasno izaći na videlo protivrečnosti tog '' paradoksalnog veka '' u kome žene uživaju '' učestvovanje bez jednakosti ''

Opasno je da govorim o ženi prosvećenosti, jer ne postoji jedna žena, već žene prosvećenosti. Žena  prosvećenosti može biti onakva kakvu je prosvećenost smislila, onakva kakva se javlja u filozofskim tekstovima, koje su većinom pisali muškarci. To je muška žena prosvećenosti, i nema više samo jedne žene, već različitih tipova žena iz različitih društvenih sredina: dvorske dame, aristokratkinje, građanke, žene iz naroda, seljanke itd. Ne bih smela zaboraviti ni nacionalne razlike: iako je prosvećenost zajednička zapadnom svetu, svaka zemlja zadržava sopstvenu kulturu i žene u njoj žive veoma različite živote.

U 18.veku vladajuća ideja je bila da postoji specifična ženska priroda. To mišljenje su, u suštini, stvarali lekari i filozofi. Odrenica '' Žena '' u Didroovoj Enciklopediji predstavlja je kao '' ženku čoveka '', a zatim nailazimo na odrednicu '' Čovek '', kao opštu definiciju cele vrste. Ovde se javlja jedan od osnovnih problema prosvećenosti: kako pomiriti razliku polova i filozofiju univerzalnog? Jednu struju predstavljaju naslednici Pulena de la Bara. Njegovi spisi ( posebno O jednakosti oba pola. Fizičko i moralno izlaganje gde se vidi značaj oslobađanja od predrasuda - De l'egalite des deux sexes. Discours physique et moral ou l'on voit l' importance de se defaure des prejuges, 1673 ) obeležili su ključni zaokret u mišljenju o muško/ženskom. Umesto da tvrdi, kao što se dotad činilo, da je jedan od polova ( muški ili ženski ) iznad drugog, uveo je pojam jednakosti u tu '' raspravu ''. Kao ubeđeni kartezijanac, u ime razuma odbacuje predrasude i svoje mišljenje zasniva na logično povezanom sistemu, a ne na ličnim naklonostima. Tvrdeći da '' duh nema pola '' uverava da razum, koji određuje pripadnost ljudskoj vrsti, pripada i muškarcima i ženama. Ta zajednička ljudskost ima preimućstvo nad razlikama koje potiču, uostalom, koliko od kulture i vaspitanja toliko i od prirode.  Suprotan stav velike većine ima dva slavna predstavnika, jednog filozofa i jednog lekara.: Žan-Žak Rusoa i Pjera Rusela. Prvi posvećuje deo svoje knjige Emil ili o vaspitanju ( Emile ou de l'education, 1762 )'' Sofiji ili Ženi '', a drugi objavljuje 1775. Fizički i moralni sistem žene ( Systeme physique et moral de la femme ). Uticaj Rusoa i Rusela na misao prosvećenosti je znatan.  Za sve te različite autore žene svakako čine polovinu ljudskog roda, ali polovinu u osnovi drugačiju. Od razlike se brzo prelazi na nejednakost, od nejednakosti na inferiornost. Svakako da postoje zajedničke tačke. One potiču od '' vrste '', piše Ruso, a razlike su '' u polu ''. Drugim rečima : '' U svemu što se ne tiče pola žena je čovek''. Problem je što je kod žena sve vezano za pol: '' mužjak je mužjak samo u nekim trenucima, ženka je ženka celog svog života, ili bar tokom cele svoje mladosti; sve je bez prestanka podseća na njen pol '' ( Emil...). Ne treba to mišljenje pripisivati rusoovskoj mržnji prema ženama. Didro misli upravo to isto: '' Žena nosi u sebi organ sposoban na užasne grčeve, koji njom raspolažu...'' ( O ženama - Sur le femmes, 1772 ). I, dodaje, njenom životu polne funkcije daju ritam: mesečno pranje, trudnoća, klimakterijum. A Rusel, sa svoje strane, uverava da '' žena nije takva samo u nekim pojedinostima, već bilo s kog stanovišta da se posmatra ''. Materica je pravi ženski organ, onaj koji upravlja svim ostalima. Ona vlada i upravlja ženom. Tako da je žena određena polom, a ne razumom kao muškarac.

Žena ne može imati isti tip uma kao muškarac. Njen je, kao i ostalo u njenoj ličnosti, podređen njenim genitalnim organima. Odatle dobrim delom njena potiče slabost, pa dakle i njena inferiornost. S jedne strane, ona je večita bolesnica, redovno podložna svojstvenim nedaćama: pravo opterećenje koje joj ne daje mogućnost da vodi aktivan društveni život. S druge strane, ta dominacija materice od nje stvara krajnje osetljivo biće, žrtvu razuzdane, bezgranične mašte. Didro pak, pošto je primetio da '' taj organ njom raspolaže '', dodaje da '' u njenoj mašti izaziva svakojake aveti ''. Lekari, kao Rusel, objašnjavaju veću osetljivost žena većim razgranjavanjem krvnih sudova i nerava; suviše osećanja sprečava sazrevanje misli, prelazak sa osećajnog na konceptualno. One se, dakle, zaustavljaju na prvom stepenu, na mašti, i to negativnoj mašti, punoj '' svakovrsnih aveti '', detinjskoj mašti. ( O žene! Vi ste deca zaista neobična '', piše Didro, neobuzdanoj i opasnoj. Nesposoban za veću konceptualizaciju, njihov um mora da se okrene konkretnom, praksi. '' Žena posmatra, muškarac umuje '', piše Ruso povodom Sofije. Pošto apstrakcija nije u njenoj nadležnosti, njeno se razmišljanje može odnositi samo na posebno, ne na opšte. Ona ne treba da filozofira o muškarcu, već da '' proučava duhom svojim...muškarce koji je okružuju, duh ljudi kojima je podređena, bilo zakonom, bilo javnim mnjenjem '' ( Emil...).

'' Status žene '' je da bude majka, tvrde Ruso i lekari, uz primedbu da je anatomija za to predodređuje. Žena je prema mišljenju muškarca prosvećenosti sedelačka osoba, čije su glavne delatnosti u okviru domaće scene. Uostalom, dodaju lekari, nije stvorena za teže fizičke poslove: njene su kosti manje čvrste, a karlica i kukovi joj daju nesiguran hod. Dok njen muž bude razmišljao o ljudskoj sudbini ili izlazio radi društvenog života, ona će ostati kod kuće i brinuti se o deci, ulepšati što bolje može svoj dom. Svaki pol ima svojstvene funkcije, koje zahteva priroda - za muškarca su javne, za ženu domaće, i ne treba ih mešati zbog opasnosti od prevrata. Kad ispituje razliku i odnos polova, misao prosvećenosti postaje duboko deterministička i fundamentalistička. '' Sofija treba da je žena, kao što je Emil muškarac, to jest da ima sve ono što odgovara sklopu njene vrste i njenog pola da bi odgovorila svom mestu u fizičkom i moralnom poretku. ''

Vek trijumfa razuma nije, dakle, pošteđen paradoksa. Tako u društvu gde je ( bar u Francuskoj ) mešanje svakodnevno, gde se žene sreću u centru društvenosti, na ulici ili u društvenim krugovima, caruje ideologija koja bespogovorno deli svojstva, prostor i društvene uloge polova. Muškarci prosvećenosti redovno sa ženama izmenjuju ideje, koncepte, ali sumnjaju u intelektualne sposobnosti '' žene ''. Dok prosvećenost ratuje protiv predrasuda, neprijatelja razuma, filozofi i ne pomišljaju da ih napuste u razmišljanju o ženi.

Stranice koje filozofi i lekari ispisuju o ženama pune su protivrečnosti: kolebaju se između dve suprotne slike - slike blage i majčinske žene i divlje i preterane, u toj meri da se dolazi do pitanja nisu li duga izlaganja o ženskoj slabosti i stidljivosti pre umirujuće isterivanje đavola nego samopouzdana tvrdnja.

Drugačiji je ton u delima pisanim za narod ( ali koje ne piše narod ), koja u 18.veku doživljavaju novi uspeh. Ta popularistička ulična književnost, poznata kao '' Plava biblioteka '' ( po boji korica knjige ), širi sliku žene u kojoj preovlađuju šabloni i iznenađuje svojom mržnjom. Zla, surova, podmukla, sujetna, lenja, svađalica, brbljiva, pohlepna, rasipna i željna da vlada, ona kao da je stvorena za nesreću muškarca. Sotonin đak, ona je smrt donela na zemlju. Da bi se odagnala smrt , treba, dakle, potčiniti ženu, ukrotiti je, tim pre što je čovek primoran da sa njom živi. Da bi izbegao da ženidbom bude sveden na nulu, muškarac treba da vlada suprugom, da guši njene želje i njen nezasiti seksualni apetit, da uništi njenu ličnost. '' Žena - smrt '' tako postaje '' mrtva žena usled ličnog i društvenog nepostojanja ''. Pod tim uslovom moguće je živeti sa njom. '' Plava biblioteka '' pretvara brak u pravi rat, ne rat u čipkama, već rat u kojem muškarac treba da pobedi ženu ako neće da sam bude poražen.  Brak je jedno od prvih mesta tih sučeljavanja. A prosvećenost dovodi u pitanje tradicionalni brak da bi uneo novo shvatanje odnosa muž - žena.

Devojka saznaje od svoje sobarice da će je udati i plače. Njen se otac čudi: '' Kakvo ti to zlo činimo kad te udajemo za čoveka dobrog roda, vrlo prijatnog i pri tom vrlo bogatog?''-'' Verujem da je sve to tako kako vi kažete, ali uvek je surovo prepustiti se čoveku koga ne poznaješ. '' Pošto joj je objasnio da su jedini loši brakovi oni iz naklonosti, otac zaključuje: '' Skromnim ljudima je potrebno da se vole da bi bili srećni u braku; ali ako imućni ljudi žive pristojno, njihovo će bogatstvo da ih složi. Hajde, kćeri, odlučno, hrabro, veselo, sve će biti u redu!''.

Stereotipni vid dijaloga kako ga je zamislio Luj Sebastijan Mersije u Slici Pariza, '' Kako se sklapa brak '' ( Tableau de Paris, 1783 - 1786, '' Comment se fait un marriage '' ) ne ugrožava njegovu verodostojnost. U imućnim sredinama i dalje se brak smatra društvenim i ekonomskim poslom, o kome odlučuju muškarci iz porodice.

Tradicionalni brak je zaista glavna meta prosvećenosti. '' Brak je postao težak jaram''. piše Mersije( Slika Pariza 1783-1786, '' Devojke za udaju'' - Filles nubiles ). Šta mu se zamera? Pre svega, da je izopačen društvenim ciljevima i novcem. Mersije traži ukidanje miraza, koji smatra uzrokom glavnih bračnih neslaganja. Sažaljeva devojke, žrtve porodične politike, udate za starce koji su im odvratni, za raspusnike koji će proćerdati njihovo imanje, za tvrdice kod kojih će živeti u bedi itd. One najpomirenije sa sudbinom osuđene su na nesreću, a druge će varati muževe. Takvi se, dakle, brakovi odbacuju u ime slobode devojaka  i u ime dobrih običaja, čiji su grob.

Neraskidivost braka se takođe snažno napada. Razvod postoji u mnogim protestantskim zemljama, ali u katoličkoj Evropi bračni drugovi, koji se na kraju mrze, osuđeni su da ostanu u zajednici do smrti. Nasuprot verskom shvatanju neraskidivosti braka, ideja ugovora se postepeno razvija. Tako se brak zamišlja kao slobodno zaključen ugovor dve ravnopravne strane, koji se može raskinuti. Ovaj pojam će doživeti ostvarenje za vreme Francuske revolucije, kad Ustav iz 1791. utvrdi da '' zakon smatra brak samo građanskim ugovorom''. Čisto revolucionarna definicija koja, s jedne strane,čini ženu pravnim subjektom, a s druge, otvara put zakonu koji će dozvoliti razvod ( 20. septembra 1792. )

Bračni par prosvećenosti treba da počiva na osećanjima a ne na konvencijama. Nije zamišljen kao sučeljavanje muškarca i žene već kao mesto sklada i ličnog slobodnog, nesputanog izražavanja dveju osoba koje su partneri. Fihte, nemački filozof, smatra da brak '' nema drugog cilja izvan samog sebe, on je sam sebi cilj, a to je uzajamni, prirodni i moralni odnos srca ''.

I, tako , dok je poslovica iz 16.veka uveravala da '' dobar konj ili loš konj traži mamuzu - dobra žena ili loša žena traži batinu '', 1786. čitamo u Komičnom rečniku ( Dictionnaire comique ) Lerua da '' treba biti drug svoje žene i gospodar svog konja ''

Zaključiću na kraju jednim paradoksom, opet.

Paradoksalni 18.vek prosvećenosti daje nam dve slike braka, jednu sumornu '' Plave biblioteke '', a drugu mnogo optimističkiju i uspavljujuću, po kojoj su supružnici drugovi.

Samo se pitam sad na kraju - a gde da smestim Emila i Sofiju- bračni par za ugled i svetlo prosvećenosti?! Njihov brak nije sklopljen iz računa, njeni roditelji , vodeći je mudro, pustili su je da se odluči za izabranika svog srca. Ljubav i naklonost prethodile su braku. A u braku Emil nije postupao sa suprugom kao '' sa svojim konjem '', već kao s drugaricom. Ipak, moram da primetim da Sofija ostaje u nekoj vrsti podređenog položaja. Ako Gospi Neslozi u tom braku nema mesta, niti se čuju svađe, niti buka to je zato što je Sofija '' od malena naučila da otrpi čak i nepravdu, da podnese i pogrešne poteze muža ne žaleći se ''.

Uprkos svom preterivanju i grubosti, Ruso ne odudara u svom veku, jer svi mislioci, MA KOLIKO BILI NAPREDNI, slažu se sa tvrdnjom da čovek vlada i zapoveda bračnom zajednicom. Biti drugarica svom mužu ne znači biti i ravnopravna. Lubav, poverenje, čak i saučesništvo, vladaju brakom prosvećenosti, što ne znači da nema nejednakosti. Baš naprotiv!



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 21:27 03.06.2009

Sve je to lepo

ali neko mora da bude dominantan i da nosi teret odlučivanja
Drugim rečima, neko mora biti ravnopravniji. Sve ostalo je farsa.
taube taube 21:41 03.06.2009

Re: Sve je to lepo

libkonz
ali neko mora da bude dominantan i da nosi teret odlučivanja Drugim rečima, neko mora biti ravnopravniji. Sve ostalo je farsa.

ne sporim
topcat topcat 22:19 06.06.2009

Re: Sve je to lepo

libkonz
ali neko mora da bude dominantan i da nosi teret odlučivanja
Drugim rečima, neko mora biti ravnopravniji. Sve ostalo je farsa.


Ne bi rekla ravnopravnijim - možda radije da svatko ima neke svoje primarne uloge.
Ostalo - po dogovoru.
taube taube 23:26 06.06.2009

Re: Sve je to lepo

topcat

libkonzali neko mora da bude dominantan i da nosi teret odlučivanja Drugim rečima, neko mora biti ravnopravniji. Sve ostalo je farsa.Ne bi rekla ravnopravnijim - možda radije da svatko ima neke svoje primarne uloge. Ostalo - po dogovoru.

ne bih da menjam iskaz, ali ne bi mi bilo lo[e da se složim sa topcat, neka svako ima svoje primarne uloge, tako je i ostalo po dogovoru, sjajno
miloradkakmar miloradkakmar 22:41 03.06.2009

Ovo

bi trebalo da važi i danas, u 21. veku.
Bračni par prosvećenosti treba da počiva na osećanjima a ne na konvencijama. Nije zamišljen kao sučeljavanje muškarca i žene već kao mesto sklada i ličnog slobodnog, nesputanog izražavanja dveju osoba

Bar , prvih 3o godina braka.
taube taube 23:53 03.06.2009

Re: Ovo

miloradkakmar
bi trebalo da važi i danas, u 21. veku.
Bračni par prosvećenosti treba da počiva na osećanjima a ne na konvencijama. Nije zamišljen kao sučeljavanje muškarca i žene već kao mesto sklada i ličnog slobodnog, nesputanog izražavanja dveju osobaBar , prvih 3o godina braka.

trebalo bi, trebalo bi
shumska shumska 14:31 04.06.2009

sjajan blog

ja imam problem taube sa tvojim postovima/blogovima - samo jedan - često ostanem bez texta. ostane mi da preporučim jednostavnim klikom (a rado bih nešto "specijalnije" od toga):)...
već me pomalo sramota svojih komentara tipa "sjajan post" - ali na kraju krajeva, čemu takav stav?
onda mućnem malo glavom i ipak posle par klikova na "odustani" rešim da ostavim komentar makar on bio najbanalniji....

to kad autor na svom blogu donese text ravan vrlo zanimljivom članku - nije razlog da ga ne pohvalim, kad već imamo tu mogućnost
bljup:)
rekoh sve
taube taube 14:40 04.06.2009

Re: sjajan blog

shumska
ja imam problem taube sa tvojim postovima/blogovima - samo jedan - često ostanem bez texta. ostane mi da preporučim jednostavnim klikom (a rado bih nešto "specijalnije" od toga):)...već me pomalo sramota svojih komentara tipa "sjajan post" - ali na kraju krajeva, čemu takav stav?onda mućnem malo glavom i ipak posle par klikova na "odustani" rešim da ostavim komentar makar on bio najbanalniji....to kad autor na svom blogu donese text ravan vrlo zanimljivom članku - nije razlog da ga ne pohvalim, kad već imamo tu mogućnostbljup:)rekoh sve

hvala mnogo
Blade Runner Blade Runner 15:26 04.06.2009

Re: Ovo

Samo sto su zene obicno izrazajnije. Bar verbalno
taube taube 15:29 04.06.2009

Re: Ovo

Blade Runner
Samo sto su zene obicno izrazajnije. Bar verbalno

hehe, pa ne zaostaju ni mnogi muškarci za ženama.....verbalno

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana