Inkluzija - moje iskustvo

natasavb RSS / 05.06.2009. u 01:23

Odavno želim da pišem o jednoj za mene jako važnoj temi, a to je inkluzija. Htela sam da pišem o tome kako to izgleda kod nas, a kako u nekim evropskim zemljama i u SAD, kao i koje su prednosti, a i na koje teskoće se može sve naići. Međutim, dve stvari su me navele na to da pišem o drugim stvarima vezanim za inkluziju.

Prva je proleće, koje i ako volim, budi u  meni sećanja na neke teške stvari, a koje su se nekako uvek dešavale u ovo doba godine.

U proleće smo krenuli kod psihologa i logopeda i počeli da tražimo odgovor na pitanje šta je sa našim detetom. U proleće je bio upis u prvi vrtić, posle u predškolsko i na kraju prošlo proleće upis u školu.

Nisam od onih koji „kukaju“ i žale se. Pokušavam da rešim ono što mogu, a ono što ne mogu da prihvatim. Imam potrebu da napišem kroz šta sam sve prošla zadnjih par godina, jer bi sve to možda bilo mnogo lakše da je postojao Zakon o inkluziji ili kako se već zvanično zove, a koji na žalost još uvek ne postoji kod nas.

Druga stvar je podatak na koji sam  naišla, a to je da je većina ispitanika u istraživanju koje je vršio „Centar za evaluaciju, testiranja i istraživanje“  2006. godine, na pitanje kako se neka deca sa smetnjama u razvoju upisuju u redovne skole, odgovorilo „da roditelji koji decu sa smetnjama upisuju u redovne škole čine to ili zbog toga što ne mogu da se pomire sa činjenicom da im dete ima razvojne probleme (što je najčešće u slučaju mentalne ometenosti) ili zbog toga što smatraju da im dete neće dobiti adekvatno obrazovanje, tj. obrazovanje u skladu sa njegovim potrebama i mogućnostima (što je najčešće slučaj kada su u pitanju deca sa telesnim invaliditetom).“

Nailazila sam i do sada na slične komentare, ali kad sam juče ovo videla, nekako me baš pogodilo. Možda zato što me sledeće sedmice čeka još jedan ragovor nalik ovima koje sam vodila zadnjih proleća. Treba da idemo kod školskog psihologa da razgovaramo kako će izgledati Aleksino dalje školovanje, jer za koji dan zavšava I razred, po mom mišljenju veoma uspešno, ali o tome ću kasnije.

Kada je Aleksa imao 3 godine preporuka je bila da krene u redovan vrtić, jer bi to bio najbolji podsticaj za njega. Pokušala sam da ga upišem u državni vrtić u koji je pre toga išla moja starija kćerka, ali na samu pomen toga da kod njega možda ima elemenata autizma i pored preoporuke njegovog psihologa,  bili smo odbijeni i upućeni na specijalnu grupu.

Rešenje je bilo upis u privatni vrtić, čija vlasnica je jedna divna žena.

Aleksa je tamo išao 2 godine i ostajao po 2-3 sata. Veoma mu je prijalo društvo druge dece i ako je učestvovao samo u nekim igrama.

Kada je imao 5 godina, logoped kod koje smo ga tada vodili je napravila kao neku malu školu za decu sa autizmom i misleći da će to biti  bolje za njega, upisujemo ga tamo.

Bilo ih je petorica u grupi, sličnog uzrasta i sličnih sposobnosti, što je u specijalnim grupama u državnim vrtićima nemoguće napraviti. Tamo je odlazio svaki dan na 3 sata i mada je bilo zamisljeno kao rad u grupi, više je ličilo na individualni rad. Samo jedan dečak iz grupe je imao potrebu za interakciom, pa je do nje slabo dolazilo. Posle par meseci Aleksa je počeo da odbija da ide u tu školicu i prestali smo da ga vodimo, jer smo uvideli da mu ne prija.

Nekako u to vreme je stigao i poziv za upis u obavezno predškolsko. Otišla sam na razgovor sa psihologom i objasnila o čemu se radi i rekla da bih volela da Aleksa krene kod njih. U pitanju je bila državna predškolska ustanova i psiholog je bila spremna za saradnju. Predložila sam joj da Aleksa ima asistenta, jer se radilo o grupi o 25 dece i jednoj vaspitačici. Moj predlog je bio da asistent bude neko od studenata sa FASPER-a ( bivsi defektološki fakultet ).  Prvo je bilo da može, pa ne može, pa može i na kraju ipak ne može jer ta predškolska ustanova i fakultet nemaju ugovor. Psiholog je ipak uspela da ubedi ostale u to da će Aleksi biti bolje sa asistentom i onda je  ponuđeno da mu ja budem asistent. Naravno, ja sam to prihvatila, mada sam znala da to nije baš najbolje rešenje. Prvo Aleksa time ostaje i dalje upućen najviše na mene, a kao drugo bilo je dana , pogotovo na početku, kad mi nije bilo baš lako gledati mog malog  Marsovca među drugom decom.

U grupi je bila i jedna devojčica sa daunovim sindromom. Vaspitačica Brankica i ja smo veoma brzo našle zajednički jezik, na moju sreću, jer sam se plašila kako će ona da prihvati to da sam i ja tu.

Aleksa je od strane dečaka bio dobro prihvačen, ali večina devojčica iz grupe je loše prihvatila M. Posle 2-3 meseca , vaspitačica sva očajna zbog toga mi je ispričala da joj je nekoliko roditelja tražilo da njihovo dete ne sedi pored M. Jedni su rekli da je njihovom detetu to tesko da gleda, a jedna mama je kao razlog navela to da se njena kćerka žali da je boli stomak kad dođe iz školice, pa eto možda sedi iznad nekih podzemnih voda! 

Posle završetka te školske godine, odlučili smo da odložimo polazak u školu za godinu dana.

U  tom državnom vrtiću je opet bilo prijavljeno mnogo dece, vrtić u koji je pre išao nije imao akreditovan program i to je značilo da treba pronaći novi.

Izbor pada na jedan koji se nalazi blizu nas, na Bežanijskoj kosi. Na razgovor odlazimo Željka, devojka koja je u to vreme provodila sa Aleksom 2 sata dnevno, da bi se širio krug ljudi sa kojima komunicira, Aleksa i ja. Mislila sam da je najbolje da ga odmah vide, jer ljudi kad se pomene autizam svašta zamisle. Ja odlazim na razgovor sa vlasnicom, a Željka i Aleksa ostaju sa decom. Za vreme razgovora mi se učini da čujem Aleksu kako plače, a vlasnica kaže da je to verovatno neko od dece iz vrtića. Kao i svaka majka prepoznajem da je to ipak on, izlazim iz kancelarije i zatičem njih dvoje same. On je tražio da ide na neke stepenice i kad mu nisu dali počeo je da plače, a na to je psiholog vrtića rekla vaspitačici da izvede decu napolje da ga ne gledaju ! Vlasnica mi je rekla da će mi za koji dan javiti da li će da ga prime i nikada se nije javila.

Pozvala sam opet psihologa iz državnog vrtića i ispričala šta se desilo i pitala da li može da ide kod njih i sledeće godine.Ona je rekla naravno da može, ali da misli da ima bolje rešenje za njega  i posle dva dana me nazvala i dala broj privatnog vrtića na Vračaru.

Već iscrpljena odlazim na još jedan razgovor. Srećom nailazim na Jovanku, punu razumevanja, a koja je inače psiholog. Posle razgovora mi kaže da Aleksa može od jeseni da krene kod njih i prihvata moj predlog da to bude sa asistentom.

Jovanka je ostaloj deci iz grupe par dana pred Aleksin polazak rekla da će doči novi dečak koji zna engleski, koji voli da svira klavir,  da se igra, ali da baš ne voli da priča. Na to je najpričljivij dečak iz grupe rekao : „ Pa on je isti kao ja , samo u suprotnom smeru „.

U međuvremenu počinjem već da se raspitujem za školu i saznajem za dve koje praktikuju inkluziju. Jedna od njih je u Braće Jerković, udaljena od nas oko 15 kilometara. Odlazim tamo na razgovor sa psihologom i dogovaramo se da se javim na proleće i da probamo da Aleksa tu krene u školu.

Posle nekoliko meseci svakodnevnog odlaska na Vračar sa Novog Beograda i prelaska Gazele po nekoliko puta dnevno, shvatam da škola u Braće Jerković nije dobro rešenje i odlučim da odem na razgovor u školu koja se nalazi odmah pored naše zgrade, a u koju ide i moja kćerka.

Objašnjavam školskom psihologu o čemu se radi i zašto bi bilo dobro da Aleksa ide  u redovnu školu i to baš u tu, najbližu mestu stanovanja.

Ohrabruje me to što žele da razgovaramo o toj mogućnosti, ali me svi ti razgovori i užasno iscrpljuju.

Postavljaju  se razna pitanja, da li su oni dovoljno stručni za tako nešto, da li bi mu možda bilo bolje u specijalnoj školi, jer tamo  znaju bolje kako sa njim da rade, šta kao ne bude napredovao....

Trudim se da odgovorim na njihova pitanja i ponudim rešenja, ubeđujem da nije važna stručnost koliko volja. Objašnjavam da bi on možda u specijalnoj školi imao bolji individualni rad, ali da nije to ono što je njemu najviše potrebno, već socijalizacija. Da je moj cilj da on jednog dana funkcioniše kao samostalno i socijalno biće, a da to ne može da nauči u izolovanoj sredini. Da ga ne pripremam za specijalan život, jer takav ne postoji...

Pričam o tome koliko je važno da ide u školu sa decom koju viđa i u parku. Predlažem im da ima asistenta i da to bude Bora koji je bio sa njim i u predškolskom i na moju veliku radost to prihvataju.

Na početku školske godine je održan roditeljski sastanak na kojem je psiholog objasnila ostalim roditeljima o čemu se radi i da će u razredu biti asistent. Niko nije imao ništa protiv toga. Ja sam rekla da je to moje dete i da slobodno ako neko želi može da pita ako ga nešto zanima u vezi Alekse i rekla da on nije agresivno dete, jer znam da se roditelji obično toga najviše plaše.

Deca iz razreda su ga divno prihvatila , a i on njih. Znam da je to i zahvaljujući njihovim roditeljima. Na roditeljskom sastanku na polugodištu, kojem nisam prisustvovala, jedna mama  je rekla da misli da i njihova deca imaju jako puno koristi od toga sto je Aleksa sa njima u razredu, a ostali roditelji su se složili sa njom.

Naravno, svemu tome je mnogo doprinela i učiteljica , jer deca vide sa koliko topline se ona odnosi prema Aleksi.

Znam da sam odužila, ali evo i ukratko moje mišljenje o tome koji je napredak Aleksa ostvario u ovoj školskoj godini.

Na početku je ustajao po nekoliko puta za vreme časa, ali je vremenom uvideo da ne treba to da radi i jako brzo prestao. Sad mali folirant kad ne može više da izdrži traži da ide do WC-a , ali se odmah vrati na mesto. Dešavalo se da počne na času da priča sam sa sobom, ali kako učiteljica nije na to obračala pažnju, nisu ni druga deca. Bora, asistent je u početku bio stalno pored njega, a sad sam trčakara hodnicima i kad čuje da je zvonilo vrati se i sedne na mesto. Kad Bora ne može da dođe ide bez njega u školu, samo što manje stvari uradi za vreme časa, jer mu je i dalje često potrebna potvrda da je dobro uradi, da bi nastavio dalje.

Pre polaska u školu nije voleo da crta, ali kad je krenuo u školu i video da druga deca to rade , počeo je i on. Na likovnom ostaje bez Bore , a učiteljica se po školi hvali njegovim crtežima.:)

Matematika mu ide mnogo bolje  nego srpski i skoro je dobio  dve petice iz kontrolnih, jer ih učiteljica priprema na ocene. Engleski mu je omiljeni predmet i tu mu asistent i nije potreban.

Ono što je meni najvažnije je odnos sa drugom decom. Skoro se desilo da mu drug Đole priđe na svetu oko nas i počne da postavlja pitanja, a Aleksa da mu odgovara i da zajedno popunjavaju  neki tekst u knjizi.

Pre nekoliko dana, o čemu sam već sva ponosna pisla na nečijem blogu, imali su kros i Aleksa je krenuo da trči sa ostalim dečacima, a kada su to videle sve devojčice su počele da navijaju za njega. :)

Danas mi je Bora ispričao da su imali fotografisanje za kraj godine . Prvo su se slikali svi zajedno , a onda je nekoliko devojčica tražilo od fotografa da ih slika sa Aleksom. :)

Na rođendane ga deca redovno pozivaju, a skoro svi su bili na njegovm rođendanu.

Sve su to stvari koje mi daju snagu da nastavim dalje, kao i to što Aleksa mada po svom nekom tempu, stalno ide napred.

Međutim, nije uvek lako.

Nije lako ići na sve te razgovore o objašnjavati stalno zašto je nešto dobro za njega i ja potpuno razmem roditelje koji nemaju snage sa sve to.

Ovde se vraćam na onaj Zakon sa početka ove moje priče.

Znam da Zakon sam po sebi nije dovoljan da se neke stvari promene, ali barem ne bi sve zavisilo od nečije dobre volje i od sreće da naletimo na dobre ljude koji su spremni da pomognu.

Pokušala sam da saznam dokle je ta priča stigla i čula de je prošao Prosvetni savet i da treba da uđe u skupštinsku proceduru.

Kada će biti izglasan ne zna se, a deca rastu i nemaju vremena da čekaju.

 

Aleksin crtež na početku školske godine

 

12small7415136.jpg 

 

Diktat na kraju prvog polugodišta

 

13small9393404.jpg

 

Crtež "Uskršnje jaje", april

 

aleksa2small9486897.jpg

 

Crtež "Šolja " , maj

 

aleksasmall9592257.jpg 

Tagovi



Komentari (174)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 01:40 05.06.2009

Svaka čast

Nisam iznenađen odbijanjem okoline. Važno je razumeti ko su deca sa posebnim potrebama i kako ih uključiti u normalan zivot. Potrebna je samo dobra volja. Nešto je početo, nedostataka ima.
natasavb natasavb 11:05 05.06.2009

Re: Svaka čast

Cula sam da je nesto poceto u Vojvodini i u skolama, ali to nije novi Zakon o obrazovanju, u kojem se jedan deo odnosi na inkluziju, vec mislim da je neka preporuka.
Vrtic jeste mesto na kome treba da se krene sa inkluzijom. Deca sa 3 godine razlicitost prihvataju najnoramalnije, jer je to ustvari uzrast kada sticu emocionalnu svest.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 11:22 05.06.2009

Re: Svaka čast

Deca sa 3 godine razlicitost prihvataju najnoramalnije,

boskovic4 boskovic4 01:57 05.06.2009

šolja

obožavam ovu šolju!!!
pozz
natasavb natasavb 11:07 05.06.2009

Re: šolja

obožavam ovu šolju!!!

Solja je hit .
Moja prijateljica je predlozila da nadjemo nekog da nam napravi takvu pravu.
mirelarado mirelarado 02:25 05.06.2009

Важно за цело друштво

Алексини цртежи су прелепи, а лепо и пише. Твоја упорност се исплатила. Надајмо се да ће Закон о инклузији бити што хитније усвојен, сматрам да је то подједнако значајно за сву нашу децу. Предрасуда ће бити мање, а то је кључно.
natasavb natasavb 11:16 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

Mirela i ja se nadam da ce brzo biti usvojen, ali bojim da je nadanje uzaludno.
Od Zakona bi svi imali koristi.
Lokalna zajednica bi time postala servis svih gradjana i ucestvovala u stvaranju boljih uslova za zivot, a time bi se smanjio broj socijalnih slucajeva.
Nastavnici bi imali priliku da unaprede profesinoalne kapacitete, a time i kvalitet nastave.
Tipicna deca bi razvijala svet o razlicitosti i ucili se toleranciji. Takodje bi recimo imali prilike da nauce nesto o znakovnom govoru ili Brajevoj azbuci, a skola bi postala mesto gde se svi ukupljaju.
Znaci, mnogo koristi za sve .
Samo da jos sve to uvide oni koji o tome odlucuju.
vishnja92 vishnja92 11:32 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

Nastavnici bi imali priliku da unaprede profesinoalne kapacitete, a time i kvalitet nastave.

nastavnici i sad imaju priliku da unaprede svoje profesionalne kapacitete ali to ne rade. onog momenta kad shvate da je svako dete specificno samo po sebi, bice spremni da shvate i to da specificnosti mogu biti vise ili manje izrazene. samo - mislim da vecinu to ne zanima.

upisite Aleksu, ako mozete, na neku likovnu sekciju. odlican je.
gagas77 gagas77 11:33 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

mirelarado
Алексини цртежи су прелепи, а лепо и пише. Твоја упорност се исплатила. Надајмо се да ће Закон о инклузији бити што хитније усвојен, сматрам да је то подједнако значајно за сву нашу децу. Предрасуда ће бити мање, а то је кључно.

natasavb natasavb 11:57 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

vishnja92
Nastavnici bi imali priliku da unaprede profesinoalne kapacitete, a time i kvalitet nastave.

nastavnici i sad imaju priliku da unaprede svoje profesionalne kapacitete ali to ne rade. onog momenta kad shvate da je svako dete specificno samo po sebi, bice spremni da shvate i to da specificnosti mogu biti vise ili manje izrazene. samo - mislim da vecinu to ne zanima.

upisite Aleksu, ako mozete, na neku likovnu sekciju. odlican je.

Visnja potpuno si u pravu, ali mislim da su i oni upali u apatiju, kao i dosta ljudi kod nas.
Dosta nastavnika i ucitelja se zali na preobimne programe i kaze da je jedini nacin da sve to predju frontalni nacin predavanja, za koji mislim nije dobar ni za jedno dete.
Da bi uopste bilo moguce inkluzivno obrazovanje, mora da se promeni obrazovanje uopste. Barem se ja nadam da ce biti tako, jer je to jedini nacin da to i uspe.
vishnja92 vishnja92 12:35 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

nije problem u frontalnom obliku nastave vec u frontalnom obliku mozga. a apatija nije opravdanje :)

pravo na razlicitost ne pocinje i ne zavrsava nigde - ne postoji crta koja ce reci: ova deca dovde, ona su jednaka, ova deca odavde nadalje - ona su drugacija. to jednostavno nije ni pristojno ni primereno ni ljudski.

ono sto postoji su razlike, ono sto ne postoji je istovetnost - a nastavnici se sve vreme obracaju tom jednom, nepostojecem, prosecnom detetu. tako im je lakse. nema tu opravdanja, ni pred tobom, ni predamnom, ni pred jednim roditeljem - a jos manje detetom.

samo napred.
j.bre j.bre 14:06 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

vishnja92
nastavnici i sad imaju priliku da unaprede svoje profesionalne kapacitete ali to ne rade. onog momenta kad shvate da je svako dete specificno samo po sebi, bice spremni da shvate i to da specificnosti mogu biti vise ili manje izrazene. samo - mislim da vecinu to ne zanima.

Ovo je kljucno. I to nije problem samo u Srbiji.

Evo primera od jutros:

Nakon sto je Lole poceo da place i negoduje, ja sam prisla i pocela da ga umirujem. I iako je jos uvek bio kenjkav, dok sam mu zapertlavala patiku, pricala s njim i tesila ga, jedna od vaspitacica je prisla, obratila mu se povisenim tonom i pocela da ga chachka u predelu struka (sve to kao od miloshte) u trenutku kada je to poslednje sto treba da uradi. I bum! - naravno da je opet prs'o!

Znajuci da te vaspitacice nisu prosle nikakvu obuku za rad sa decom ometenom u razvoju i videvsi da niko od onih 'zapisnicara' nije preneo moje reci i 'instrukcije', a ne racunajuci na zelju da se iste samoinformisu, vremenom sam svakoj od njih, kada je bio povoljan trenutak, dala instrukcije o tome kako treba da se odnose prema Loletu. Rekla sam im kako da se ponasaju u ovom ili onom slucaju, a narocito u situacijama kada je frustriran, jer Lole je sklon samopovredjivanju. U utorak se kuci vratio s poderotinom na celu, sto znaci da je u trenutku nemoci udarao glavom o pod. Ne krivim ja njih sto je on bio 'na ivici', jer ponekad je veoma tesko pretpostaviti njegove reakcije, vec zbog toga sto nikog nije bilo da povede racuna da se dete ne povredi. I naravno, to se nije desilo samo jednom.

I pored sve zelje da imam razumevanja za to da niko ne moze biti zainteresovan vise od roditelja cije dete ima problem, vrlo mi je tesko da razumem i prihvatim ovoliku kolicinu indiferentnosti.

Problem je veliki kada su ljudi koji rade u prosveti nezainteresovani i zaista ne vidim kako bi bilo koji zakon to mogao da promeni.
debau debau 15:50 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

nastavnici i sad imaju priliku da unaprede svoje profesionalne kapacitete ali to ne rade


Zašto tako uopšteno i paušalno? Neki da, neki ne. U mojoj školi imamo troje dece sa slikom autizma uključeno u redovnu nastavu, ali po individualnom programu. Stvari se odvijaju dosta dobro, s tim da je učitelj/učiteljica na žalost prilično usamljen/a u celom tom "odozgo" nedovoljno (ili uopšte) organizovanom poduhvatu. Oni se trude, upoznaju sa problematikom za koju su samo čuli, sarađuju sa roditeljima koji su zaista divni. Ljudi iz specijalne škole nam takođe pomažu, ali to je ad hoc, takođe bez stabilnog plana na duže. Sa jednim detetom je majka stalno u razredu, dok su drugo dvoje postali prilično samostalni. Ostali roditelji iz tih odeljenja su OK, prihvataju situaciju, nude saradnju. Možda nisam svaki dan u kontaktu sa njima, verovatno tu ima uspona i padova, ali, uz veliko "bravo!" za učitelje, inkluzija ima smisla u ovakvim slučajevima. Pozdrav i sve najbolje u daljem školovanju.
debau debau 15:55 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

Dosta nastavnika i ucitelja se zali na preobimne programe i kaze da je jedini nacin da sve to predju frontalni nacin predavanja, za koji mislim nije dobar ni za jedno dete.


Da ne kažem da će nam odeljenja "porasti" na 30 učenika i više. Kakav entuzijazam nas je zahvatio tokom Gašine reforme kad smo imali po 18 đaka u odeljenju, pa svakom možeš prići. Ovo sad - frontalno baci, pa ko šta uhvati.
vishnja92 vishnja92 17:21 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

Evo primera od jutros:

j.bre, ceo dan razmisljam sta da ti kazem i uopste ne znam.
evo ti cvet

evo ti i
natasavb natasavb 20:23 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

upisite Aleksu, ako mozete, na neku likovnu sekciju. odlican je.

Hvala Visnjo
Mislimo da je ipak vise talentovan za muziku, pa smo mu omogucili da ima casove klavira. Za sad mu to lepo ide.
Ali znas kako je sa decom, nikad se ne zna kad ce da im dosadi i sta ce sledece da ih zainteresuje.
natasavb natasavb 20:28 05.06.2009

Re: Важно за цело друштво

Da ne kažem da će nam odeljenja "porasti" na 30 učenika i više. Kakav entuzijazam nas je zahvatio tokom Gašine reforme kad smo imali po 18 đaka u odeljenju, pa svakom možeš prići. Ovo sad - frontalno baci, pa ko šta uhvati.

Nasa skola je mala i u odeljenjima ima uglavnom izmedju 20 i 25 djaka i stalno idu u prepodnevnu smenu.
Za decu je to odlicno i umesto da se tezi tom standardu u svim skolama, nama svake godine prete da ce da zatvore skolu.
j.bre j.bre 15:41 06.06.2009

Re: Важно за цело друштво

vishnja92
j.bre, ceo dan razmisljam sta da ti kazem i uopste ne znam.

Evo i ja vec neko vreme razmisljam sta tebi da odgovorim i uopste ne znam :)

I uostalom, sta ima da znam i da znas :)
Sve je meni jasno iz tvojih komentara.

bauer. bauer. 02:43 05.06.2009

AU!

Potpuno si me oduvala sa ovom pričom. Pomerila sasvim. Dobro je da Aleksa ima tebe kaotakvu. Samo napred i držite se. Neverovatno je koliko bi se mnogo stvari mnogo lakše rešiito kada bi bilo samo malo više dobre volje. A da ti kažem, i ja sam uvek voleo više da ćutim nego da pričam. I sa nekim mojim najboljim drugarima i sada više ćutim nego što pričam.
vracarac92 vracarac92 11:52 05.06.2009

Re: AU!

Dobro je da Aleksa ima tebe kaotakvu.
Potpisujem.
Svaka ti cast.
Tolika paznja, ljubav, svaki dan Ada....zaista si divna pozrtvovana majka.
natasavb natasavb 13:30 05.06.2009

Re: AU!

bauer.
A da ti kažem, i ja sam uvek voleo više da ćutim nego da pričam. I sa nekim mojim najboljim drugarima i sada više ćutim nego što pričam.

Ma sumnjiv si ti meni od pocetka.
Ja sam pricalica i tvrdoglava , sto se kad je Aleksa u pitanju pokazalo kao korisno ,ali su mi jako potrebni i trenuci samoce i onda nas dvoje smugnemo na Adu. Voda je spas za sve. Odosmo i sad dok nije krenula kisa. Ne smem sad o tome, jer ce odmah doci Shumska da me proziva.
natasavb natasavb 13:40 05.06.2009

Re: AU!

vracarac92
Dobro je da Aleksa ima tebe kaotakvu.
Potpisujem.
Svaka ti cast.
Tolika paznja, ljubav, svaki dan Ada....zaista si divna pozrtvovana majka.

Svi cinimo za nasu decu ono sto mislimo da je najbolje.
Nije to zrtva, vec ljubav. A i znas mog ljubigamajka i da mu je tesko odoleti.
Ja sam jako srecna kad on pokaze zelju za necim i jos se potrudi da mi to kaze, da mi onda stvarno nista nije tesko. Hoce na Adu idemo, hoce u Beogradjanku da gleda kroz prozor, vazi. Kada je on srecan i ja sam.

vracarac92 vracarac92 16:30 05.06.2009

Re: AU!

Nije to zrtva, vec ljubav.

Najcistija moguca ljubav!
Blade Runner Blade Runner 05:12 05.06.2009

Iako je svaki korak kao rovovska borba

ti i Aleksa dobijate bitke!
shumska shumska 06:12 05.06.2009

pospani komentar

uhvatila sam sebe kako strepim negde do polovine bloga, kad pred kraj - oduševljenje, jedno - ogromno!!
imaš veeeliki razlog da budeš ponosna jer je Aleksin napredak, socijalizacija i uspeh - očigledan! neko reče crteži i boje - a ja se zagledah u rukopis, koji pravo da kažem ni ja sama lepši i tako artikulisan nisam imala u tom uzrastu! to je vaš zajednički podvig medju tom hrpom stručnjaka i "stručnjaka" (za oboje)
tvoja volja je lavovska, za svako divljenje u ovom našem društvu koje permanentno odbacuje svaku različitost. ja se sa tim jako teško mirim...
nego, posle svega pročitanog - nekako imam vere u "današnju" decu:), u generaciju Aleksinih vršnjaka, najvažnije je i jako me raduje što je prihvaćen. još jedan dokaz kako "mali ljudi" često budu "veći" i od svojih roditelja. eto, njima ne mogu da zasmetaju podzemne vode:):):)
nadam se da će zakon o inkluziji biti donet, izglasan.stručna javnost je pomalo podeljena, ali deci je neophodan.
natasavb natasavb 20:37 05.06.2009

Re: pospani komentar

nego, posle svega pročitanog - nekako imam vere u "današnju" decu:), u generaciju Aleksinih vršnjaka, najvažnije je i jako me raduje što je prihvaćen. još jedan dokaz kako "mali ljudi" često budu "veći" i od svojih roditelja.

I ja u decu mnogo verujem i ne volim kad krene prica kako danasnje generacije ne valjaju.
Problema ima , naravno, ali nisu ne resivi.
Aleksini drugari iz razreda su stvaro divni i mislim da je on tako lepo i napredovao jer oseca da su ga prihvatili.
Za tebe Shumska i ako si izgleda opet prizvala kisu.
dali76 dali76 06:08 05.06.2009

dokle vise ovako

Citajuci ovu pricu pomislio sam : znas Natasha ,sem toga sto se boris za svog sina, ti se boris I za ostalu slicnu djecu koja ce sutra imati vise prava na zivot, na nikakav specijalni zivot vec pravo na mesto u drustvu.
Djeca koja su prihvatila I razumijela Aleksu su nas ulog u buducnost. To je tako lako retoricki izjaviti ,ali ti nam ustvari pokazujes kako se to radi. Ne samo da je Aleksi bolje vec ta djeca sutra ce biti odrasli ljudi koji nece imati toliko neznanje i strah koji ustvari radjaju predrasude.
Sta rade NGO,sta rade politicari? Trebaju li nam za ovakve stvari strane investicije? Treba li za ovakve zakone da smo clanica EU, il pak radi nas samih ovakve zakone
moramo donositi?
Ovakve I slicne price treba slati nasim bajnim politicarima, treba stavljati pod nos NVO, koje valjda imaju pametnija posla od ovog?
Sretni ste sto imate jedno drugo; jer on je taj koji te cini boljom osobom a ti njega da se osjeca vrednim.
Ali to nije dovoljno. Trebamo svi se ukljuciti u ovoda bi svima bilo bolje.
To sto se ovakav zakon tura I pretura po klupama “vrednih” parlamentaraca netko je valjda odgovoran?
shumska shumska 06:33 05.06.2009

Re: dokle vise ovako

sem toga sto se boris za svog sina, ti se boris I za ostalu slicnu djecu koja ce sutra imati vise prava na zivot, na nikakav specijalni zivot vec pravo na mesto u drustvu.

baš to -
često kada su ove i slične stvari u pitanju roditelji su oni koji probijaju put. umesto institucija.
bocvena bocvena 08:29 05.06.2009

Re: dokle vise ovako

Razbucala si me.
Tvoj slučaj ne sme da ostane pojedinačna priča, država mora da pronađe sistemsko rešenje.
Radujem se svakom Aleksinom i tvom uspehu! Ti i Krugolina ima da sredite ministarstvo prosvete i zdravstva, nemaju oni pojma s kim se kače!
Jupi, naslovna! Pravi autor i prava tema!
natasavb natasavb 13:50 07.06.2009

Re: dokle vise ovako



bocvena

Radujem se svakom Aleksinom i tvom uspehu!

Znam da je ovo iskreno i hvala ti zbog toga. Znaci....
Ti i Krugolina ima da sredite ministarstvo prosvete i zdravstva, nemaju oni pojma s kim se kače!

Valjda ce i oni jednom poceti da rade svoj posao kako treba , a mi da se bavimo nekim lepsim temama.
Znas mene, veciti optimista .
miloradkakmar miloradkakmar 08:32 05.06.2009

Ohrabruje

odnos dece i njihovih roditelja u školi, malo razuma nikom neće škoditi , a pomaže Aleksi da se oslobodi svih stega koje ga muče. Njemu to dobro ide. Čim su devojčice tražile da se slikaju sa njim, a on nije odbio, pokazuje da će biti njihov miljenik što mnogima ne uspeva tokom celog života. Zna Aleksa šta radi i u šta se upušta.
Crteži su fenomanelani, ali mene više pisanje/ diktat / oduševljava jer mora da budu uključeno više sposobnosti da bi se diktata odradio. Za prvaka je to super.
Pozdrav Aleksi i tebi.
natasavb natasavb 10:16 06.06.2009

Re: Ohrabruje

odnos dece i njihovih roditelja u školi, malo razuma nikom neće škoditi

Njihov odnos je jako vazan, ja to stalno naglasavam.
Ima i drugacijih primera i strah postoji i sa jedne i druge strane, a zalosno je i to sto strane uopste postoje.
Na zalost neki se ponasaju kao da se to desava samo tamo nekom i kao da je njima neko dao tapiju da ce uvek i sve bit uredu sa njihovim detetom. Ne moze svako svacije breme da nosi, ali ono sto moze je da barem ne otezava.
Roditelji dece sa ometenoscu, bilo da je u pitanju fizicki hendikep ili intelektualna ometenost, imaju strah da dete nece biti prihvaceno i da ce ga vrsnjaci ismejavati. Roditelji tipicne dece se plase da ce njihova deca biti ugrozena time sto takovom detetu treba vise paznje, a svi se svi najvise plase agresivne dece.
Ja mislim da treba da damo sansu jedni drugima, a posebno deci, jer oni samo najbolje te stvari rese.
miloradkakmar miloradkakmar 00:49 07.06.2009

Re: Ohrabruje


natasavb

Ja mislim da treba da damo sansu jedni drugima, a posebno deci, jer oni samo najbolje te stvari rese.

Svi imamo, kao ljudska bića, podjednake šanse. Deca moraju imati u svemu prednost, pa i u šansama.
rapunzel rapunzel 09:58 05.06.2009

Natašice,

Ti si ona koja potvrđuje
da je ljubav najvažnija za uspeh!

Aleksi Caru
tebi coma
libkonz libkonz 10:06 05.06.2009

Re: Natašice,

da je ljubav najvažnija za uspeh!

Nema te terapije koja je jača od ljubavi.
U slučajevima cerebralne paralize, recimo, viđao sam roditelje koji su se predali, koji su, umesto da rade sa detetom, kukali: "zašto baš meni". Sa druge strane su roditelji koji su borci. Razlika je neverovatna.
Kod autizma se mogu postići odlični rezulitati, a ti si najbolji primer za to.
Jedan osmeh upućen detetu mnogo znači, ali samo uz rad, rad, rad.
Sve pohvale, Nataša.
natasavb natasavb 10:20 06.06.2009

Re: Natašice,

rapunzel
Ti si ona koja potvrđuje
da je ljubav najvažnija za uspeh!

Aleksi Caru
tebi coma

Tebi od nas poljubac
grozdje grozdje 09:59 05.06.2009

Kad se dobre duse sloze, sve se moze!



Najprije sam bila a onda sam bila. Kada sam proctala kako su djeca peimila Aleksu bila sam
Mislim da ti tu moras biti i i i da bi funkcionisala.
A ti mila moja radis sve kako treba. Tu, u drustvu koje ne funkcionise godinama, ti si kandidat za novog predsjednika!
I samo nastavi. A ja se slazem da su ovi crtezi divni i ovaj rukopis je ekstra lijep. I ne zato sto vam time dajemo pdrsku vec zato sto je tako.
alexlambros alexlambros 11:21 05.06.2009

fan sam

ovog uskrsnjeg jajeta i solje!
natasavb natasavb 10:21 06.06.2009

Re: fan sam

Kad ti to kazes, onda je to stvarno kompliment.
medjutim92 medjutim92 11:22 05.06.2009

Svaka cast!

Treba sve to izdrzati, i ti i on..

Samo napred..
natasavb natasavb 10:22 06.06.2009

Re: Svaka cast!

medjutim92


Samo napred..

Nema nam druge.
Hvala sto si tu.
ines08 ines08 11:34 05.06.2009

Inkluzija - pod obavezno

Nataša, čitajući tvoje priče sama sebi postavljam mnoštvo pitanja i tražim odgovore.
Naše posrnulo društvo ima vrlo malo razumevanja za ljudske nevolje, ne samo kada je sistemsko rešavanje u pitanju, već i sama ljudskost, empatija, razumevanje. Tužno, jer to je tako malo a toliko vredno, i svako od nas može, samo ako hoće. To upravo pokazuju Aleksini drugari, učiteljica, ostali roditelji. Pored tebe i Alekse, oni su takođe heroji ove priče, i primer ostalima da daju svoj doprinos, ma kako on izgledao mali. Vi ste pokazali, svi zajedno, da se može kad se hoće. Samo napred, vođeni vašim primerom mnogi će pokušati, nadam se, ne čekajući donošenje zakona.
A za to vreme, kao što Dali kaže, ovakve priče i primere prosleđivati političarima, NVO-ima, raznim udruženjima, i na sve načine uticati na sistemske promene u ovoj oblasti.
myredneckself myredneckself 11:41 05.06.2009

Re: Inkluzija - pod obavezno


мрнс, Алекса & Ната hugger!
elkris elkris 12:35 05.06.2009

Re: Inkluzija - pod obavezno

Nisam baš sigurna da je inkluzija pod obavezno, idealno rešenje...
treba ipak pre ovakvih izjava, otići u neku od specijalnih škola, pa videti da li sva deca koja pohadjaju ovakve škole mogu pohadjati redovne, makar i uz asistenta.
lako je reći, treba to izvesti u praksi
ines08 ines08 12:51 05.06.2009

Re: Inkluzija - pod obavezno

elkris
Nisam baš sigurna da je inkluzija pod obavezno, idealno rešenje... treba ipak pre ovakvih izjava, otići u neku od specijalnih škola, pa videti da li sva deca koja pohadjaju ovakve škole mogu pohadjati redovne, makar i uz asistenta.lako je reći, treba to izvesti u praksi

Napisala sam to pod uticajem Natašine priče, ponela me njena pozitivna iskustva.
Govorim iz ljudske perspektive, ne sa stručne strane. Ježim se od samog naziva "specijalne škole", i izdvajanje dece u takve škole deluje mi kao diskriminacija. Da ne pričam kako tu decu doživljavaju ona deca koja idu u "normalne škole".
natasavb natasavb 13:12 05.06.2009

Re: Inkluzija - pod obavezno

elkris
Nisam baš sigurna da je inkluzija pod obavezno, idealno rešenje...
treba ipak pre ovakvih izjava, otići u neku od specijalnih škola, pa videti da li sva deca koja pohadjaju ovakve škole mogu pohadjati redovne, makar i uz asistenta.
lako je reći, treba to izvesti u praksi

Naravno da je lakse reci nego izvesti. Ja sam , kao i drugi roditelji i te kako svesna da inkluzija sprovedena na los nacin tj. bez potrebne pripreme moze da bude lose resenje. Koliko god prizeljkujem taj zakon toliko se i plasim kako ce to biti uradjeno. Strah me je da se ne zbrza i ne krene pogresno, a onda za godinu , dve bude prica , eto pokusali smo i ne ide.
Da bi to bilo kako treba treba raditi na senzibilizaciji javnosti, promeniti dizajn skola,omoguciti fizicku pristupacnost, obezbediti strucnu podrsku i jos dosta toga.
Od neceg treba da se pocne, a to je prvo donosenje Zakona i jasno definisanje strategije.
Evo Malasneki pominje da je osnovano Savetodavno telo pri kabinetu gradonacelnika, za sta nisam znala i bas sam se obradovala. Znaci neke stvari se ipak pomeraju.
Naravno, uvek ce biti dece koja uz sve to na zalost i dalje nece biti u mogucnosti da idu u redovne skole i ja nisam misljenja da ih treba potpuno ukinuti. Znam da nekoj deci sa autizmom ne bi nikako prijalo da budu u odeljenju sa 25 ili 30 druge dece zbog buke, jer su senzorno preosetljivi.
Ja ne bih pricala o specijalnim skolama, jer zaista nisam bila o njima, samo sam cula price od drugih.
Mozda ovde na blogu ima neko cije dete ide u neku od tih skola, pa bi bilo dobro da napise nesto o tome.
malasneki malasneki 13:25 05.06.2009

Re: Inkluzija - pod obavezno

natasavb
elkris
Nisam baš sigurna da je inkluzija pod obavezno, idealno rešenje...
treba ipak pre ovakvih izjava, otići u neku od specijalnih škola, pa videti da li sva deca koja pohadjaju ovakve škole mogu pohadjati redovne, makar i uz asistenta.
lako je reći, treba to izvesti u praksi

Naravno da je lakse reci nego izvesti. Ja sam , kao i drugi roditelji i te kako svesna da inkluzija sprovedena na los nacin tj. bez potrebne pripreme moze da bude lose resenje. Koliko god prizeljkujem taj zakon toliko se i plasim kako ce to biti uradjeno. Strah me je da se ne zbrza i ne krene pogresno, a onda za godinu , dve bude prica , eto pokusali smo i ne ide.
Da bi to bilo kako treba treba raditi na senzibilizaciji javnosti, promeniti dizajn skola,omoguciti fizicku pristupacnost, obezbediti strucnu podrsku i jos dosta toga.
Od neceg treba da se pocne, a to je prvo donosenje Zakona i jasno definisanje strategije.
Evo Malasneki pominje da je osnovano Savetodavno telo pri kabinetu gradonacelnika, za sta nisam znala i bas sam se obradovala. Znaci neke stvari se ipak pomeraju.
Naravno, uvek ce biti dece koja uz sve to na zalost i dalje nece biti u mogucnosti da idu u redovne skole i ja nisam misljenja da ih treba potpuno ukinuti. Znam da nekoj deci sa autizmom ne bi nikako prijalo da budu u odeljenju sa 25 ili 30 druge dece zbog buke, jer su senzorno preosetljivi.
Ja ne bih pricala o specijalnim skolama, jer zaista nisam bila o njima, samo sam cula price od drugih.
Mozda ovde na blogu ima neko cije dete ide u neku od tih skola, pa bi bilo dobro da napise nesto o tome.

Ja sam pohadjala jednu od tih "specijalnih sola" tokom osnovnog i srednjoskolskog obrazovanja, i nisam dobila sa tim nista, sem getoizacije i izdvajanja iz svoje okoline. Isla sam na fakultet sa svim ostalim studentima, i samo mi je bilo teze uklopiti se nego drugima upravo zbog dotadasnje izdvojenosti.

Naime, isla sam rehabilitacioni centar u osnovnu skolu u kom je bilo istureno deljene gradske skole ali sam bila odvojena od porodice 250 km. U srednju skolu sam otisla u internat za decu sa hendikepom, u kom nisam imala nista posebno u odnosu na druge skole, sem sto sam sada bila dalek od porodice oko 1000km, a sve se to moglo uz malo truda organizovati i u lokalnoj sredini (s tim da je i rat bio dodatna poteskoca kad sam krenula u srednju skolu).
elkris elkris 16:07 05.06.2009

Re: Inkluzija - NIJE pod obavezno

Ne treba zazirati od specijalnih škola. To su škole kao i sve druge, ponekad mnogo bolje tehnički opremnjenije i uredjenije. U njima radi stručno-obrazovnii kadar, sa rekla bih većim altruističkim i humanijim životnim stavom, nego u redovnim školama.

Otidite nekad u obližnju specijalnu školu i upoznajte se sa decom i njihovim radnim prostorom.
Setite se ovih škola kada se recimo slavi dan detata, kada su gradske slave, Uskrs, Božić ili Nova godina. Otvorite se i vi "nespecijalni" prema deci sa posebnim potrebama. Specijalne škole nisu nikakvi sivi centri obrazovanje. Škole kao i svake druge, prilagodjene potrebama dece sa smetnjama u razvoju. Za neke učenike ..neminovnost, a ne diskriminacija. Diskriminacija bi bila kada bi se dete sa posebnim potrebama našlo u redovnoj školi i bilo omalovažavano i trpelo od strane vršnjaka, njihovih roditelja, ponekad i od nastavnika kojima je jedini cilj da realizuju nastavni plan i program.

natasavb natasavb 10:26 06.06.2009

Re: Inkluzija - pod obavezno

myredneckself

мрнс, Алекса & Ната hugger!

Kako neko dole rece All You Need Is Love
malasneki malasneki 23:59 08.06.2009

Re: Inkluzija - NIJE pod obavezno

elkris
Ne treba zazirati od specijalnih škola. To su škole kao i sve druge, ponekad mnogo bolje tehnički opremnjenije i uredjenije. U njima radi stručno-obrazovnii kadar, sa rekla bih većim altruističkim i humanijim životnim stavom, nego u redovnim školama.

Otidite nekad u obližnju specijalnu školu i upoznajte se sa decom i njihovim radnim prostorom.
Setite se ovih škola kada se recimo slavi dan detata, kada su gradske slave, Uskrs, Božić ili Nova godina. Otvorite se i vi "nespecijalni" prema deci sa posebnim potrebama. Specijalne škole nisu nikakvi sivi centri obrazovanje. Škole kao i svake druge, prilagodjene potrebama dece sa smetnjama u razvoju. Za neke učenike ..neminovnost, a ne diskriminacija. Diskriminacija bi bila kada bi se dete sa posebnim potrebama našlo u redovnoj školi i bilo omalovažavano i trpelo od strane vršnjaka, njihovih roditelja, ponekad i od nastavnika kojima je jedini cilj da realizuju nastavni plan i program.


draga elkris,
izvinite sto moram reci, ali razmisljate suvise nazadno, kao da citate neki zastareli udzbenik od pre 27 godina, kada sam ja krenula u osnovnu skolu. bolje bi bilo sistemu, meni i mojoj porodici da su mi ta tehnicka sredstva obezbedili u lokalnoj skoli, nego sto su me poslali sa jos sacicom dece daleko od porodice i time doneli frustraciju i meni i mojoj porodici. ovo je samo ukratko od onoga sto bih zelela reci, a ako vas ili bilo koga interesuje moje iskustvo nek procita moje blogove.
elkris elkris 20:24 11.06.2009

tužno i licemerno

malasneki

draga elkris,
izvinite sto moram reci, ali razmisljate suvise nazadno, kao da citate neki zastareli udzbenik od pre 27 godina, kada sam ja krenula u osnovnu skolu. bolje bi bilo sistemu, meni i mojoj porodici da su mi ta tehnicka sredstva obezbedili u lokalnoj skoli, nego sto su me poslali sa jos sacicom dece daleko od porodice i time doneli frustraciju i meni i mojoj porodici. ovo je samo ukratko od onoga sto bih zelela reci, a ako vas ili bilo koga interesuje moje iskustvo nek procita moje blogove.


draga sneki
pažljivo sam isčitala sve vaše bloge i teška srca se reših da vam ipak odgovorim. Meni je jako žao što ste pohadjali specijalnu školu, verovatno sticajem životnih prilika i neprilika, ali mislim da je krajnje neprimereno da se baš vi zalažete za zatvaranje istih. Ovo iz razloga što kako vidim stekli ste sasvim solidno osnovno i srednje obrazovanje i upisali , a potom i završili prava. Znači, da vam je kakva god bila ta specijalna škola koju ste pohadjali, ipak pružila solidan fond znanja i dobru socijalizaciju, a ne kako ste naveli da vas je getoizovala .
Takodje mislim da je sa vaše strane krajnje licemerno, zalaganje za ukidanje neophodnog dela u sistemu obrazovanja, koji postojisvuda u svetu, i to baš kao osoba sa hendikepom, koji tako često potencirate, tvrdeći da vama nisu potrebne nikakve specijane škole, jer nemate specijalne potrebe, ni specijan život, a upravo rabite taj svoj status radeći na dobrom radnom mestu.
Znate, ima u Srbiji mnogo dipl. pravnika koji su bez zaposlenje, a kako se iz vaših postova da zaključiti posao na kome trenutno radite dobili ste upravo zato što ste to što jeste.
I baš me zanima koji je to centar koji je vas getoizovao pružeći vam mogućnost daljeg školovanja, a koji je bio udaljen od vaše kuće 1000 km, kad cela bivša Jugoslavija nema tu razdaljinu.


malasneki malasneki 21:46 11.06.2009

Re: tužno i licemerno

elkris
malasneki

draga elkris,
izvinite sto moram reci, ali razmisljate suvise nazadno, kao da citate neki zastareli udzbenik od pre 27 godina, kada sam ja krenula u osnovnu skolu. bolje bi bilo sistemu, meni i mojoj porodici da su mi ta tehnicka sredstva obezbedili u lokalnoj skoli, nego sto su me poslali sa jos sacicom dece daleko od porodice i time doneli frustraciju i meni i mojoj porodici. ovo je samo ukratko od onoga sto bih zelela reci, a ako vas ili bilo koga interesuje moje iskustvo nek procita moje blogove.


draga sneki
pažljivo sam isčitala sve vaše bloge i teška srca se reših da vam ipak odgovorim. Meni je jako žao što ste pohadjali specijalnu školu, verovatno sticajem životnih prilika i neprilika, ali mislim da je krajnje neprimereno da se baš vi zalažete za zatvaranje istih. Ovo iz razloga što kako vidim stekli ste sasvim solidno osnovno i srednje obrazovanje i upisali , a potom i završili prava. Znači, da vam je kakva god bila ta specijalna škola koju ste pohadjali, ipak pružila solidan fond znanja i dobru socijalizaciju, a ne kako ste naveli da vas je getoizovala .
Takodje mislim da je sa vaše strane krajnje licemerno, zalaganje za ukidanje neophodnog dela u sistemu obrazovanja, koji postojisvuda u svetu, i to baš kao osoba sa hendikepom, koji tako često potencirate, tvrdeći da vama nisu potrebne nikakve specijane škole, jer nemate specijalne potrebe, ni specijan život, a upravo rabite taj svoj status radeći na dobrom radnom mestu.
Znate, ima u Srbiji mnogo dipl. pravnika koji su bez zaposlenje, a kako se iz vaših postova da zaključiti posao na kome trenutno radite dobili ste upravo zato što ste to što jeste.
I baš me zanima koji je to centar koji je vas getoizovao pružeći vam mogućnost daljeg školovanja, a koji je bio udaljen od vaše kuće 1000 km, kad cela bivša Jugoslavija nema tu razdaljinu.




E pa ovako, izgleda da ste radeci u specijalnim skolama dobili i malo pogresnu sliku. Naime, ja ne radim na mestu gde radim zato sto imam hendikep, mada i nije neko posebno radno mesto. Mnogo je ruzno sto ste ovo napisali. Ako ste malo bolje citali, mogli ste videti da su mi cak vracali molbe sa podvucenim mestima gde pise da imam hendikep, sto predstavlja direktnu diskriminaciju.
O kvalitetu obrazovanja stvarno necu, jer i vi i ja znamo koliko ljudi koji imaju hendikep u opste dodju do visokoskolskog obrazovanja, tako da, svako ko me imalo pozna, zna koliko je bilo potrebno dodatnog fizickog i finansijskog napora meni i mojoj porodici da zavrsim fakultet. Fakultet nije nikakva povlastica vec deo redovnog obrazovnog sistema svake drzave, pa samim tim bi trebalo biti i svima jednako dostupan, a kao sto rekoh, nije to ni priblizno. U poslednje vreme se pocelo malo raditi na tome, i sada je recimo bas Pravni fakultet poprilicno dostupan i to zahvaljujuci samo trudu njegovih studenata koji su imali poteskoce i nekih organizacija kao sto je Udruzenje studenata sa hendikepom.

Inace, rodjena sam u Kninu, a skolovala se u Banja Luci, Zagrebu, za vreme rata u Podgorici (te iako od Knina do Podgorice nema 1000km, zbog rata se moralo ici okolo pa je i dostizalo tu razdaljinu), a fakultet sam zavrsila u Beogradu i to u roku.

Sad mi jos samo onako iskreno odgovorite, da li bi vi vase dete od 6,5 godina poslali 250km daleko, i da znate da vam je dete prepusteno tamo nekim ljudima, da ne izadje van svog kreveta a kamo li u dvoriste, sem do ucionice i na vezbe sve dok vi ne dodjete da ga posetite. Gde ga se sete samo kao sto vi rekoste o nekom prazniku i slicno.

Nemojte molim vas pricati nesto sto niste osetili na svojoj kozi, i jos pausalno i pogresno donositi zakljucke. Ruzno je ali veoma ruzno.

P.S. Sta fali izrazu osoba sa hendikepom?
libkonz libkonz 21:47 11.06.2009

Re: tužno i licemerno

Ovo je najjeziviji komentar koji sam pročitao od kada sam na blogu. Elkris, da si ranije rođena, bila bi Hitleru desna ruka.
natasavb natasavb 21:47 11.06.2009

Re: tužno i licemerno

Elkris, ja sam zgrozena vasim odgovorom.
Iz ovog , a i prethodnih stvari koje ste napisali , zakljucila sam da ste vreovatno neko ko radi u specijalnoj skoli.
Tim je strasnije sve ovo sto ste napisali, jer ako vi nemate razumevanja , onda sta ocekivati od ostalih.
Sreca pa nisu svi ljudi koji se bave tom vrstom rada, psiholozi, defektolozi, logopedi i ostali, misljenja kao vi. Samo na zalost niste ni vi usamljeni u takvom razmisljanju.
Objasnite mi vi to kako nije izdvajanje deteta od porodice i prijatelja i smestanej u specijalnu skolu getoizacija!
Ili vi bolje znate kako se osecala Sneki ili neko drugo dete u toj skoli?!
Sneki je zahvaljujuci svom duhu i podrsci svoje porodice uspela da postigne sve to u svom zivotu, a nikako time sto je neko smislio da je bolje da je smesti u neku specijalnu skolu. Nisu svi jaki kao ona i vecina te dece se nikad posle izdvajanja ne uklopi u svoju sredinu.
Ovo da je svoj posao dobila zato sto je osoba sa hendikepom, necu ni da komentarisem i zahtevam od vas da joj se odmah izvinete ili cete biti udaljeni sa ovog bloga !
Niko ovde nije rekao da sve specijalne skole treba ukinuti i ne znam zasto ste vi to tako shvatili , a pogotovo zasto ste se nasli ugrozeni.
Ovde je bilo reci o tome da je PRAVO svakog deteta da mu se da sansa da bude u sredini kojoj pripada i tome sta sve treba uraditi da se to omoguci.
Meni je najteza od svega pomisao da postoje ljudi koji misle kao vi i da ce moje dete morati da zivi u takvom svetu i kad mene ne bude bilo da ga zastitim.
ivana23 ivana23 11:44 05.06.2009

***

Za tebe i Aleksu...

natasavb natasavb 10:28 06.06.2009

Re: ***

Za tebe i Aleksu...

Hvala Ivana sto si ulepsala ovaj blog i slikom i prisustvom.
yanjing yanjing 11:45 05.06.2009

tako

mi je drago zbog Alekse,
bas me je orasplozio ovaj blog i zelim Vam sve najbolje, kao i svim ovim dobrim ljudima
na koje ste naisli i koji vam pomazu da Aleksi omogucite detinjstvo kakvo zasluzuje.
Pozdrav!
j.bre j.bre 11:49 05.06.2009

Uh...

Bas mi je danas nezgodno pala ova tema.

Odvela sam jutros sina u vrtic. Namera mi je bila da pitam zasto se (iako ima kompletan rezervni set odece u rancu) vec drugi dan uzastopno kuci vraca s razlicitim carapama, a od sve cetiri samo je jedna njegova. Pravi razlog mog pitanja je sasvim drugi, ali znajuci s kim imam posla, odlucila sam da krenem izokola. Znam da, kada je iz nekog razloga frustriran, Lole izuva i baca prvo patike, pa onda i carape. E sad, to nikako ne znaci da vaspitacice treba da ga puste da nastavi da trci bos. Napolju je vlaznjikavo i ne bas tako toplo, a samo zato sto je njima tako lakse, one ga pustaju da trckara neobuven, jer da bi mu obule carape i patike potrebno je da se angazuju ipak malo vise nego s prosecnim detetom.

Inace, moj sin ide u redovni vrtic u kome su zaposleni i strucnjaci za rad sa decom sa posebnim potrebama: logoped, occupational therapist (to mu kod nas valjda dodje defektolog) i special educator (kako se to kod nas krsti pojma nemam). Takvih vrtica nema mnogo i oni su strasno ponosni na to i cesto isticu kako su jedni od malobrojnih. Al da ne bude da svaki ciga svoga konja hvali, i iz drugih izvora sam cula kako je ovo najbolje obdaniste ne samo u delu Sidneja u kome mi zivimo, vec i sire. Medjutim, nije sve bas tako...

Kada sam Loleta upisivala u vrtic, prosla sam kroz seriju intervjua, pocev od menadzera vrtica, case managera (to mu dodje osoba zaduzena za 'nas slucaj'), pedijatrijskom sestrom, glavnom vaspitacicom grupe u kojoj ce biti, defektologom, 'speciajnim edukatorom' i na kraju logopedom. Sa svakom od njih sam pricala ponaosob i svaki intervju je trajao po par sati - a svi rade za istu firmu, u istom objektu. Ali hajde, mislila sam se mozda je i bolje tako, svaka od njih je mogla da me prekine i pita ukoliko joj nesto nije bilo jasno, a u grupi to mozda ne bi bilo tako lako izvodljivo. Marljivo su hvatale beleske dok sam ja govorila o Loletu: vrline, mane, navike, problematicne oblasti, frustracije, problem sa ishranom, senzorski problemi itd itd... Pomislila sam kako sve one deluju vrlo zainteresovano i kako ce mom sinu biti pruzena adekvatna pomoc i podrska.

Evo mene, 18 meseci kasnije, idem da se raspitujem zasto moje dete trci boso po igralistu. Verujte da mi je postao prioritet da mi se kuci vrati zdrav i citav. Kakve terapije, kakva rana intervencija - oni bre nista ne rade. Kad god sam banula jer sam bila u prolazu ili morala ranije da ga odvedem kuci, zatekla bih ga kako se u nekom cosku igra sam samcijat ili gura onaj veliki auto na pedale oko igralista. Receno mi je da ce dobiti ono sto oni zovu 1na1, sto znaci da ce jedna vaspitacica stalno biti pored njega i raditi s njim. To se nikada nije dogodilo. Kao ni mnoge druge stvari. Jedino koga mogu da pohvalim to je defektolog - zaista je odradila svoj deo posla fantasticno. E sad sto vaspitacice u grupi to ne primenjuju, to nije njena greska, a ni problem. A svo ono marljivo belezenje prilikom intervjua, kojem sam se svojevremeno zaista divila, imalo je jednu sasvim drugu svrhu - pisanje izvestaja. Ovde sve mora da se zapise i posta mi jasno zasto su svi bili toliko 'angazovani' i zainteresovani.

Desetine puta sam razgovarala s odgovornima i svaki put mi je obecavano da ce to da se promeni. Vise su mi se smucili svi oni sa njihovim nasmejanim facama, usiljenom ljubaznoscu i politickom korektnoscu u teoriji. Moj sin od toga nema nista. Da socijalizacija nije tako velika i znacajna stavka u zivotu dece s autizmom, odavno bih ga ispisala iz obdanista.

Evo, ja kao zivim u bogatoj zemlji. Inkluzija je usvojena poodavno i u teoriji sve to zvuci sjajno. Ne razumite me progresno, naravno da je zakon o inkluziji itekako potreban, ali ono sto zelim da kazem je da sam zakon nece resiti problem. Ostace onaj drugi, mnogo teze izmenljivi - ljudski faktor.

Natasa, posle svog ulozenog truda i posle mucenja kroz koje si prosla s birokratijom i kojekakvim profesionalcima, dobro je sto je Aleksa bas u toj skoli, a narocito sto je u razredu u kome je uciteljica pre svega covek - saosecajna, zainteresovana i voljna da pomogne. Iako mi je savrseno jasno koji trud i rad stoji iza svega toga, moram da kazem da je sreca sto se poklopilo da u skoli pored vase kuce rade takav direktor, takav psiholog i takva nastavnica. Na nekom drugom mestu ko zna sta bi bilo. Verujem da je to nagrada za sav 'krv i znoj'.

Izvinite svi sto sam ovako izbedacena, inace sam optimista i verujem da ce moje dete jednoga dana biti svoj covek. Zaista verujem da ima potencijal, da moze - uz malu pomoc, naravno. Ali danas... danas sam besna, strasno sam besna... ma ocajna sam.
libkonz libkonz 12:01 05.06.2009

Re: Uh...

zatekla bih ga kako se u nekom cosku igra sam samcijat ili gura onaj veliki auto na pedale oko igralista.

To je upravo situacija i ovde. Mislim da je potrebna edukacija vaspitača. U njihovim glavama je sigurno: dete se ne buni, našlo je zanimaciju, zašto da kvarim. Obaveza je države da se deci pruži prilika normalnog uključenja u život. Ljudi su ovde ostavljeni sami. Potrebna je jedna u pravom smislu nevladina organizacija koja će da vrši pritisak na vlast, da naša vlast shvati da im nije jedina obaveza da vode računa o svojim članovima.
Više puta sam na blogu rekao: DECA MORAJU BITI NAJVAŽNIJA. A da bi se postigao uspeh, roditelji se moraju organizovati. Postoje razna udruženja: za decu sa autizmom, sa cerebralnom paralizom i druga. Mislim da je potrebno formiranje jednog jakog udruženja za decu sa posebnim potrebama, koje će činiti ljudi koji nisu stranački organizovani i koji će smeti javno da kažu šta su problemi sa kojima se roditelji i deca sreću.
natasavb natasavb 12:07 05.06.2009

Re: Uh...

Nemas za sta da se izvinjavas. Svima nam naidju takvi dani. Moj je bio juce i valjda je i ovo pisanje rezultat toga.
Sta da ti kazem, osim da ce biti bolje
Mislim da je ono sto nasu decu najvise pokrece vera u njih , a znam da ti verujes u Loleta.
Razocarana sam kad cujem da ni tamo nije puno bolje, mada postoji zakon i svi ostali uslovi.
Mi jesmo imali srecu da uglavnom nailazimo na dobre ljude i ja to uvek naglasavam.
Moja prijateljica je tek pre meseca dana uspela da upise sina u predskolsko, kad je vec skoro kraj skolske godine, a pokusaval je to godinu i po !
Nije lako, ali moramo da budemo uporni.
Za tebe i Loleta
rapunzel rapunzel 12:25 05.06.2009

Re: Uh...

j.bre
svima dodju žute minute,
a mi mame smo tu da budemo jake
i kad nam je svega preko glave i kad bi najrađe vrištale.

veselih 70-tih sam pošla u osnovnu školu,
i nisam sigurna da su tadašnje učiteljice znale
za inklziju. u mom razredu je bilo dvoje dece
sa smetnjama u razvoju.
vaspitali nas i u kući i u školi da ih volimo i poštujemo i
da su oni naši i mi njihovi.
goga završila srednju medicinsku, a zoki mašinski fakultet.

j.bre j.bre 14:53 05.06.2009

Re: Uh...

natasavb
Sta da ti kazem, osim da ce biti bolje
Mislim da je ono sto nasu decu najvise pokrece vera u njih , a znam da ti verujes u Loleta.

Apsolutno.

Znam da grozno zvuci kada se izgovori, ali ti znas da je to tako - edukaciju i pomoc strucnjaka dobijes na samom pocetku, a posle si mahom prepusten sebi. Onda sledi samo rad, rad i rad. Mi smo ti koji s nasom decom provodimo najvise vremena i mi smo ti koji nase svakodnevno ponasanje i ophodjenje treba da preoblikujemo u terapiju. Na pocetku je mnogo tesko, ali kada jednom to postane stil zivota, onda je dete konstantno a neagresivno izlozeno terapiji - kroz svakodnevne situacije i igru - a tako se najlakse i najbrze uci. Volju i motivisanost da se tako nesto postigne, mislim da moze da ima samo roditelj.

Uzgred, mislim da bi se Loletu dopao Aleksa, jer voli starije decake. U staroj zgradi sam imala komsinicu koja ima sina s blagim autizmom, malo starijeg od tvog Alekse. On je jedino dete cije je prisustvo Lole konstatovao. I ne samo konstatovao, obozavao ga je :)
j.bre j.bre 15:14 05.06.2009

Re: Uh...

libkonz
To je upravo situacija i ovde. Mislim da je potrebna edukacija vaspitača. U njihovim glavama je sigurno: dete se ne buni, našlo je zanimaciju, zašto da kvarim.

Volela bih da verujem da je razlog takvom ponasanju samo neznanje. Sigurno da ima i toga, ali ima i nezainteresovanosti i linije manjeg otpora.

Obaveza je države da se deci pruži prilika normalnog uključenja u život.

Naravno, ali verujem da pre nego sto bilo sta drugo uradi, drzava mora da poradi na edukaciji mase ne bi li se izbrisale predrasude i smanjio otpor prema ljudima koji su na bilo koji nacin drugaciji. Tek tada mozemo ocekivati da primena zakona o inkluziji moze imati nekakav efekat. A sigurna sam da su potrebne godine i godine da se napravi neki veci napredak na tom polju. Uostalom, ne postoje slucajevi da se takve stvari desavaju preko noci.
j.bre j.bre 15:48 05.06.2009

Re: Uh...

rapunzel
j.bre
svima dodju žute minute,
a mi mame smo tu da budemo jake
i kad nam je svega preko glave i kad bi najrađe vrištale.

Ehehehe... cuti ne podsecaj me

u mom razredu je bilo dvoje dece
sa smetnjama u razvoju.
vaspitali nas i u kući i u školi da ih volimo i poštujemo i
da su oni naši i mi njihovi.
goga završila srednju medicinsku, a zoki mašinski fakultet.

Pa naravno. Onaj ko hoce, taj i moze. U medjuvremenu mora i da ume, a to nije problem ako postoji volja.
Ja sam bila kreten koji mnogo toga nije znao, ali moje dete mi je, iako po zvanicnim kriterijumima zaostalo u razvoju - u mnogo cemu otvorilo oci :)
natasavb natasavb 10:36 06.06.2009

Re: Uh...

j.bre

Pa naravno. Onaj ko hoce, taj i moze.

Ja sam bila kreten koji mnogo toga nije znao, ali moje dete mi je, iako po zvanicnim kriterijumima zaostalo u razvoju - u mnogo cemu otvorilo oci :)

Nikad nisam pomislila da bih mogla imati ovoliko strpljenja. Aleksa me tome naucio i svaki dan me nauci nesto novo.
cassiopeia cassiopeia 12:12 05.06.2009

Lavica Nataša :)

Draga čitajući kroz šta si sve morala da prolaziš i kakve prepreke da preskačeš zarozah se.
Ali znajući kako je Aleksa jedno srećno i zadovoljno dete koje me kupilo na prvi pogled i osmeh vraća mi se osmeh na lice.
Žao mi je što roditelji koji su u situaciji kao i ti često nemaju snage da se bore i prepuštaju se nemilosti sistema koji će nadam se usvajanjem zakona o inkluziji učiniti korak napred i izgraditi sistem koji će biti podrška u borbi za boljitak naše dece.

Molim jednu šolju i za mene... optimizam i radost isijavaju iz njegovih crteža. :)

Ljubac za šećerka a tebi sunce koje toliko voliš:)


Atomski mrav Atomski mrav 18:40 05.06.2009

Re: Lavica Nataša :)

Baš lavica... imamo mame kengurice a ovo je jedna mama - lavica... i njeno mladunče



natasavb natasavb 10:40 06.06.2009

Re: Lavica Nataša :)

cassiopeia
Molim jednu šolju i za mene... optimizam i radost isijavaju iz njegovih crteža. :)

Ono sto je meni najvaznije jeste da on bude srecno dete.
Tebi koja to razume od nas
natasavb natasavb 10:44 06.06.2009

Re: Lavica Nataša :)

Atomski mrav
Baš lavica... imamo mame kengurice a ovo je jedna mama - lavica... i njeno mladunče

Ma nekad se osecam i kao neka druga zivotinjka, ali prodje .
Hvala sto si tu i za ove lepe slicice
zeks92 zeks92 12:13 05.06.2009

Lepo i toplo...

...pozdravi i podrska
elkris elkris 12:24 05.06.2009

Re: Lepo i toplo...

Po pitanju inkluzije mislim da je najvažnije čuti predstavnike Ministarstva prosvete, profesore sa Defektološkog fakulteta i naravno, roditelje
Nataša, preporuka za blog i ljubi Aleksu

Evo, ja kao zivim u bogatoj zemlji. Inkluzija je usvojena poodavno i u teoriji sve to zvuci sjajno. Ne razumite me progresno, naravno da je zakon o inkluziji itekako potreban, ali ono sto zelim da kazem je da sam zakon nece resiti problem. Ostace onaj drugi, mnogo teze izmenljivi - ljudski faktor.


Ovo je srž problema .
malasneki malasneki 12:21 05.06.2009

Draga Natasa

Kada bi vise roditelja razmisljalo na ovaj (apsolutno ispravan) nacin mislim da bi termin "posebne potrebe" umro odavno... Mrzim taj termin jer je sam po sebi diskriminatoran. Ja nemam nikakve posebne potrebe, ja samo svoje potrebe zadovoljavam na malo drugaciji nacin.

Drago mi je sto ste ipak nailazili i na ljude sa normalnim pogledima na svet oko sebe. Inkluzija i treba da pocne od jaslica pa na dalje, a ne od fakulteta.

Ne znam sta da vam kazem nego da vam je apsolutno svaka rec na mestu, i da kada ja pricam da se u Svedskoj primenjuje bas ovakav model o kome vi pricate, ljudi mi uvek nadju neko "ali". Nema tu nikakvo ali, niti je potrebno bilo sta drugo sem malo dobre volje.

Ne znam da li ste culi, ali pre par dana smo osnovali Savetodavno telo pri kabinetu gradonacelnika cija sam ja podpredsednica, i jedan od ciljeva nam je upravo primena inkluzije. Inace, vec samim Zakonom protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom se propisuje i da ne sme biti diskriminacije u obrazovanju.

Slobodno mi se javite ukoliko zelite, mislim da ce vase iskustvo i saradnja biti od velikog znacaja i primer drugim roditeljima.
natasavb natasavb 10:50 06.06.2009

Re: Draga Natasa

Malasneki
Slobodno mi se javite ukoliko zelite, mislim da ce vase iskustvo i saradnja biti od velikog znacaja i primer drugim roditeljima.

Hvala na ponudi. Javicu se svakako. Mislim da jedino tako, saradnjom i cineci svako onoliko koliko moze, mozemo uciniti da se nesto ipak promeni.
Svaki i najmanji korak , je ipak korak napred.
natasavb natasavb 22:18 07.06.2009

Re: Draga Natasa

Kada bi vise roditelja razmisljalo na ovaj (apsolutno ispravan) nacin mislim da bi termin "posebne potrebe" umro odavno... Mrzim taj termin jer je sam po sebi diskriminatoran. Ja nemam nikakve posebne potrebe, ja samo svoje potrebe zadovoljavam na malo drugaciji nacin.

Ni ja ne volim termin posebne potrebe. Pisala sam o tome ovde.
grozdje grozdje 12:34 05.06.2009

Solja_smislimo poruku!



Hej, super ideja sa Aleksinom soljom...nista posebno novo ali zasigurno uspjesno.

Napraviti solje za prodaju a sakupljeni novac potrositi na edukaciju ili stagod slicno sto bi pomoglo razviti svijest drustva o postojecim problemima.

Hajde da skupa nadjemo i zgodnu poruku koju cemo ispisati na solji!
Dr M Dr M 17:56 05.06.2009

Re: Solja_smislimo poruku!

Hajde da skupa nadjemo i zgodnu poruku koju cemo ispisati na solji!


Predlazem ono sto sam napisao domacici, dole...

"All WE need is LOVE".
natasavb natasavb 22:23 07.06.2009

Re: Solja_smislimo poruku!

grozdje
Hajde da skupa nadjemo i zgodnu poruku koju cemo ispisati na solji!

Cekam da nesto predlozis. To je tvoja oblast, pisanje .
loader loader 12:37 05.06.2009

:)

Veoma dobar post Natasa.
Pozdrav :)
lula953 lula953 14:25 05.06.2009

Re: :)


Mišljenja sam da sve što uložimo u našu decu, što se tice rada i bavljenja njima, se kad tad isplati. Decu treba voleti i BAVITI SE njima! Natasin primer to najbolje potvrdjuje.
U mojoj srednje-zanatskoj školi, ovde u Beogradu, u svakom odeljenju imamo po jednog ili dva učenika iz škole za decu sa posebnim potrebama.
Moram biti iskrena da smo svi mi, profesori, bili skeptični prilikom upisa te dece u našu školu. Ne samo za problem vezan za sposobnost praćenja nastave, već za problem prihvatanja tog učenika od strane druge dece. Verujte da srednjoškolci mogu biti suroviji u svojim šalama od osnovaca, jer one mogu biti sa vidnim posledicama i psihičkim i fizičkim.
Tako u razred dobih ja jednog Nenada. Svega je tu bilo. I šetanja, i pevanja i pričanja na glas, i ... ma svega! Intuitivno sam donela odluku. Svakog dana i časa sam po jednog učenika "dodeljivala" Nenadu. Da mu pomogne u savladavanju gradiva. Ni JEDNOG trenutka ga nisam ostavljala "na miru". Kada bi kretao sa nečim svojim uvek bih pokazala na knjigu i rekla da uci, i da ću ga za 10 minuta preslišati. Usledile su pozitivne promene kod Nenada. Bio je znatno mirniji i ZAISTA se trudio. Uz obilje zasluženih pohvala, Nenad je sticao samopouzdanje, a ostali učenici su ga prihvatili kao svog super druga. Nenad je vrlo ponosan kad kaze: " To su moji drugari"...
Uz svestrano bavljenje i permanentan rad sa takvom decom može se ići napred.


loader loader 16:11 05.06.2009

Re: :)

Lula,
imate za ovo veliku preporuku na komentar od mene.
natasavb natasavb 22:26 07.06.2009

Re: :)

Lula,
imate za ovo veliku preporuku na komentar od mene.

Jos jedan primer da se kad postoji volja, pronadje i nacin.
sladjamk sladjamk 21:35 08.06.2009

Re: :)

Jos jedan primer da ljubav , strpljenje,volja i znanje mogu da naprave cuda. Drago mi je da jos uvek postoje i "ovakvi " prosvetni radnici, ja mislila da su davno izomrli kao dinosaurusi. Lula , hvala za Nenada i za svu ostalu decu.
Biljana 77 Biljana 77 13:36 05.06.2009

Još jedan dokaz

Da su deca najčešće veći ljudi od nas;
i da su deca slika i prilika svojih roditelja;
Da je volja i istrajnost ključ za sve;
i da je majčinska ljubav beskrajna...
Da Natasina tema zaslužuje naslovnicu! Zato što o jednom velikom, ličnom problemu govori na takav način da je nama koji čitamo moguće da problem sagledamo kao opšti i da vidimo da postoje rešenja. Zato što je ovakav tekst, bez imalo patetike, bez gorčine zbog problema na koje je naišla, podsticaj za sve ljude koji imaju divnu decu na čijem putu stoje prepreke da im pomažu da ih uklone... Ja poznajem nekog za koga mislim da će mu ovaj tekst mnogo pomoći. Hvala ti Nataša!
BFN
ps. btw. Aleksa crta mnogo bolje od mene!
vishnja92 vishnja92 13:43 05.06.2009

Re: Još jedan dokaz

BFN

a sto si se ti maskirala? ko ti je sad ta Biljana 77?
Biljana 77 Biljana 77 13:57 05.06.2009

Re: Još jedan dokaz

a sto si se ti maskirala?

Ne troluj bre, na ozbiljnu temu. Osamostalila sam se slatka... Nema više patrijarhalnog terora! U prevodu: ne sedimo više za istim računarom baš po ceo dan. Ja sam ponekad i na poslu. A ono dvoje šetaju Adom i baš ih briga za suprugu i majku!
natasavb natasavb 14:07 05.06.2009

Re: Još jedan dokaz

Ne troluj bre, na ozbiljnu temu.

Samo vi devojke. Tema jeste ozbiljna, ali znate da ja nisam.
Ja sam ponekad i na poslu. A ono dvoje šetaju Adom i baš ih briga za suprugu i majku!

Mora neko i da radi. Odoh i ja da im se pridruzim. Jedva docekah ovo sunce.
Atomski mrav Atomski mrav 18:42 05.06.2009

Re: Još jedan dokaz

Da Natasina tema zaslužuje naslovnicu!

Slažem se!
4krofnica 4krofnica 14:12 05.06.2009

Bravo mama, napred Aleksa

blago Aleksi na tolikoj ljubavi i predanosti od strane svoje mame
svaka cast!
verujem da je bila muka, ali urodila je plodom i vide se rezultati tvoje vere u njega.
Znam da Zakon sam po sebi nije dovoljan da se neke stvari promene, ali barem ne bi sve zavisilo od nečije dobre volje i od sreće da naletimo na dobre ljude koji su spremni da pomognu.

mozda zakonima mozes i da nateras nekog da radi svoj posao, ali nemozes da ga nateras da pruzi ljubav..
Divno je sto je Aleksina uciteljica ucinila bas to
Biljana 77 Biljana 77 14:43 05.06.2009

I znam da sam dosadna

ali ovo može da bude odličan moto za inkluziju:
Da je moj cilj da on jednog dana funkcioniše kao samostalno i socijalno biće, a da to ne može da nauči u izolovanoj sredini. Da ga ne pripremam za specijalan život, jer takav ne postoji...
dali76 dali76 15:07 05.06.2009

pa dokle stvarno?

Ja totalno razumijem J.bre. Ni bogata nit demokratska zemlja nit zakoni nece stvoriti perfektno savrseno drustvo gdje ce sve biti glatko sjajno I bajno.
Ali, ne brkajmo loncice . Ja sam isto tako ranjavanjem stupio u krug ljudi koji imaju invaliditet , I ja zivim u bogatoj zemlji,demokratskoj , gdje zakoni inklizicije postoje dve decenije , I naravno da ima problema.
I sam sam ja se suocavao sa diskriminacijom i to gdje?, na fakultetu, gdje bi ste ocekivali visok steepen tolerancije.
Ali zato kad se tako nesto desi ja imam zakonsku mogucnost da to izvedem na cistac, ne vjerujem ni ja ni j.bre da imamo iole slicnih problema kao sto je Natasha imala.
Koliko god imali inklizacije,edukacije, bice uvijek sebicnih ljudi , ali zapamtite cilj nije da ih ne bude jer je to nemoguce, cilj je da oni postanu manjina koja nam nece moci zagorcavati zivot.
Kao ucitelj imao sam studenticu u kolicima. Mislim da je svatko zatvaranje djece u specijalne skole guranje problema pod tepih.
Po sistemu onih zdravih:, hm zdravih?: daleko im lijepa kuca.
Naravno da inclusion nije jednostavna stvar,naravnno da nije to samo donjeti zakon, naravno da treba pitati minnistarstvo, ali izvini eto pitam tebe Elkris , koliko dugo trebaju cekati na to na primjer Natasha I Aleksa I hiljade slicnih?
Hocemo li dobiti odgovor od ministarstva kroz tvoje objasnjennje da to nije lako?
Ja to sigurno ne privatam, ni kao covjek, ni kao ucitelj, ni kao osoba sa invaliditetom.
Uz sve postovanje tebe I znajuci da si I te kako upucena u ovu problmatiku ,ne mogu se sloziti sa ovakvim tvojim stavom.
Jos treba da pitamo roditelje?
Pa da se pitaju roditelji verujem da bi velika vecina rekla neka idu oni u specijalnu skolu.
Das mo mi tako fino drustvo bez predrsuda, ne bi nama zakoni ni trebali. I ovo bi vjeovatno bila neka druga planeta.
Izvinjavam se na poduzem komentaru.
j.bre j.bre 15:31 05.06.2009

Re: pa dokle stvarno?

dali76
Das mo mi tako fino drustvo bez predrsuda, ne bi nama zakoni ni trebali. I ovo bi vjeovatno bila neka druga planeta.

Lepo si ovo rekao Dali.

Naravno da nama, na trulom zapadu/jugu ili gde vec, nikada ne moze biti kako je ljudima u Srbiji. Pokusala sam da se fokusiram samo na pricu o zakonu i eventualnom reflektovanju istog na prosvetni sistem, ili jos tacnije - na kvalitet obrazovanja.
Ja ovde ne mora nikog da molim i da objasnjavam da bih moje dete upisala u ovaj vrtic ili u onu skolu. To nije jedina razlika, ali evo, uzmimo i samo to. Natasa je morala i da juri i da 'moli' i da edukuje one koji bi trebalo da su edukovani. Samo taj primer dovoljan je da se vidi koliki je jaz izmedju Srbije i zemalja u kojima mi zivimo.

Sto se svega ostalog tice, slazem se s tobom.
shumska shumska 15:33 05.06.2009

Re: pa dokle stvarno?

ajoj, još jedan Tomicin (čin) /ministrov/ autogol, ofiranje, strahota (da ne lupim nešto gore...) eno reče malopre u vestima kako lekarske komisije "ne smeju biti autistične, zatvorene u sebe i povučene za gradjane, javnost celokupne reakcije blabla"... on kao neki lekaar?
edit: ako treba možda pojašnjenje za naše teksašane i australijance - radi se o sadašnjem ministru zdravstva, mada ne verujem da ste imali toliko sreće (da, sreće) da ne čujete za njega...:(:(
elkris elkris 16:45 05.06.2009

Re: pa dokle stvarno?

@ Dali
Naravno da inclusion nije jednostavna stvar,naravnno da nije to samo donjeti zakon, naravno da treba pitati minnistarstvo, ali izvini eto pitam tebe Elkris , koliko dugo trebaju cekati na to na primjer Natasha I Aleksa I hiljade slicnih?


Inkluzija nije ni mali ni jednostavan proces. Ni u zemljama zapadne Evrope nije sprovedena u potpunosti. I tamo postoje škole i ustanove prilagodjene ovoj populaciji dece. I u razvijenijim i društveno uredjenijim zemljama postoji diskriminacija, ali je manja i nije toliko vidljiva, kao kod nas.

Svud u svetu ljudi sa bilo kojim hednikepom, imaju probleme sa kojima su susreću svakodnevno i postoji veliki deo populacije koji ima predrasude prema njima.

Nataša, kao i svi mi, ima problem jer živi U Srbiji, zemlji koja je i zdravim osobama komplikovana za žavot, a kamo li tek onima koji imaju bilo kakve smetnje u razvoju, iz prostog razloga što mi još nemamo donete pravosnažne zakone iz mnogih oblasti, kojim bi se uredio život na ovim prostorima. Kad će to biti? Ja, lično bih volele što pre.
Mislim da je potrebno edukaviti i raditi na suzbijanju predrasuda, i razvijati humaniji odnos prema ovoj populaciji dece, naročito medju vršnjacima i permanentno raditi na senzibilizaciji javnosti.




natasavb natasavb 19:36 05.06.2009

Re: pa dokle stvarno?

@ elkris
Inkluzija nije ni mali ni jednostavan proces. Ni u zemljama zapadne Evrope nije sprovedena u potpunosti. I tamo postoje škole i ustanove prilagodjene ovoj populaciji dece. I u razvijenijim i društveno uredjenijim zemljama postoji diskriminacija, ali je manja i nije toliko vidljiva, kao kod nas.

Niko ne tvrdi da jeste jednostavan proces, ali to nije razlog ni da se sa njim ne pocne.
Sto se tice ostalih zemalja u Evropi, situacija je razlicita. Ide od potpune inkluzije, pa do odvojenog sistema obrazovanja kakav je trenutno kod nas.
natasavb natasavb 11:09 06.06.2009

Re: pa dokle stvarno?

shumska
ajoj, još jedan Tomicin (čin) /ministrov/ autogol, ofiranje, strahota (da ne lupim nešto gore...) eno reče malopre u vestima kako lekarske komisije "ne smeju biti autistične, zatvorene u sebe i povučene za gradjane, javnost celokupne reakcije blabla"... on kao neki lekaar?
edit: ako treba možda pojašnjenje za naše teksašane i australijance - radi se o sadašnjem ministru zdravstva, mada ne verujem da ste imali toliko sreće (da, sreće) da ne čujete za njega...:(:(

Ima na zalost i gorih od tih.
Evo jedne i reakcija na nju.
PROTIV SEGREGACIJE DECE
outcast outcast 16:29 05.06.2009

Divno je cuti jednu ovakvu pricu...

Ali zelim da dodam da je inkluzija samo pocetak. Inkluzija ne resava problem ako u skolskom sistemu ne postoje nastavnici i pomocno osoblje koje ima trening i dodatno obrazovanje o tome kako se ophoditi sa decom koja su na autisticnom spektrumu. Ja zivim u Kanadi i moj sin pohadja redovnu skolu. On ima Aspergerov sindrom, i za one koji ne znaju sta je to, ukratko, to su deca koja uglavnom imaju probleme iskljucivo sa socijalizacijom medju vrsnjacima. On sada ima 15 godina i za sve ove godine njegovog skolovanja ja sam naisla na mozda dve tri osobe koje stvarno razumeju njegove potrebe. Ja licno dajem kredit za njegov dosadasnji uspeh samo njemu i meni. Ja sam ta koja konstantno nadgledam sve sto se desava, dajem uputstva skoli sta i kako treba da se radi, iako su imali nekakve timove da dolaze da ga posmatraju. Sve se zavrsi sa parcetom papira koje neko stavi u fajl. Neki dan sam drzala predavanje pomocniku direktora o tome sta i kako treba. Resenje je jednostavno, rekla sam joj: svaki put kada se ide na neki izlet ( obicno se problemi javaljaju u nestrukturisanim aktivnostima kada deca imaju slobodnu interakciju izvan skole), da se sa njim odradi brifing o tome koja su ocekivanja i kome da se obrati ako mu nesto nije jasno. Oni cekaju da se nesto desi pa da odreaguju kaznom. Lepo sam joj rekla da kaznjavanje u njegovom slucaju nece dati zeljeni rezultat. Da, da, ona me je saslusala - na jedno uvo uslo na drugo izaslo. Cuvena ljubaznost u rukavicama!

Majci koja tako divno podize svog decaka Aleksu zelim da istraje i da se potrudi da se njena prica cuje. Sto vise ljudi sazna da deca koja su na autisticnom spektrumu imaju sposobnost da uce isto kao i sva druga deca, samo na jedan drugaciji nacin, vise ce ljudi biti u stanju da ih prihvati kao ravnopravne clanove drustva.
lula953 lula953 17:06 05.06.2009

Re: Divno je cuti jednu ovakvu pricu...


Ali zelim da dodam da je inkluzija samo pocetak. Inkluzija ne resava problem ako u skolskom sistemu ne postoje nastavnici i pomocno osoblje koje ima trening i dodatno obrazovanje o tome kako se ophoditi sa decom koja su na autisticnom spektrumu.


Ja sam nastavnik BEZ bilo kakvog treninga i dodatnog obrazovanja u ophodjenju sa decom koja su na autistickom spektrumu. Ali za to pre svega treba DUSA. Treba mnogo ljudske topline i skoro bezgranicno strpljenje. Ja to zovem sesto culo, koje mi pomaze da u datom trenutku ne napravim pogresan korak. Verujete li vi da takva deca po nekim njihovim nepisanim zakonima prepoznaju da ste im prijatelj. Mog ucenika Nebojsu uvek "osetim" da mu treba moja paznja. Cim ga vidim da seta pored vrata zbornice "slucajno" izadjem tek da ga u prolazu pitam kako je i jos po nesto (sta mi padne na pamet tog trenutka). Da li mi odgovori ili ne - nije vazno, ali mi se cini da ode smireniji.
vishnja92 vishnja92 17:18 05.06.2009

Re: Divno je cuti jednu ovakvu pricu...

Verujete li vi da takva deca po nekim njihovim nepisanim zakonima prepoznaju da ste im prijatelj.

deca - sva deca - to uvek osecaju, a ti si meni ulepsala dan :)

(mi smo ovde svi na "ti", takvi su obicaji i nisu losi... kad se covek navikne )
outcast outcast 20:45 05.06.2009

Re: Divno je cuti jednu ovakvu pricu...

lula953

Ja sam nastavnik BEZ bilo kakvog treninga i dodatnog obrazovanja u ophodjenju sa decom koja su na autistickom spektrumu. Ali za to pre svega treba DUSA. Treba mnogo ljudske topline i skoro bezgranicno strpljenje. Ja to zovem sesto culo, koje mi pomaze da u datom trenutku ne napravim pogresan korak. Verujete li vi da takva deca po nekim njihovim nepisanim zakonima prepoznaju da ste im prijatelj. Mog ucenika Nebojsu uvek "osetim" da mu treba moja paznja. Cim ga vidim da seta pored vrata zbornice "slucajno" izadjem tek da ga u prolazu pitam kako je i jos po nesto (sta mi padne na pamet tog trenutka). Da li mi odgovori ili ne - nije vazno, ali mi se cini da ode smireniji.


Naravno da je za rad sa decom, bilo sa posebnim potrebama ili ne, potrebno imati dusu.

Ipak. postoje oprobane metode koje pomazu deci koja su na autisticnom spektrumu da nauce socijalno prihvatljive nacine ponasanja. Naravno da je za pedagoga potrebno i da ima sesto culo, ali je isto tako vazno biti strucan i poznavati problematiku i sagledati je iz vise uglova. Deca kao sto je mali Aleksa, ili vas Nebojsa ili moj sin ne mogu da racunaju na razumevanje, jer tog razumevanja nema na pretek. Vama svaka cast, ali vi ste izuzetak, koji potrvdjuje pravilo.
natasavb natasavb 11:15 06.06.2009

Re: Divno je cuti jednu ovakvu pricu...

outcast

Sto vise ljudi sazna da deca koja su na autisticnom spektrumu imaju sposobnost da uce isto kao i sva druga deca, samo na jedan drugaciji nacin, vise ce ljudi biti u stanju da ih prihvati kao ravnopravne clanove drustva.

Hvala ti sto si svoje iskustvo podelila sa nama.
Nigde nije idealno i sto neko rece , mislim da je Dali, da je tako, ovo bi bila neka druga planeta.
Za nasu decu, kao i za svu ostalu, je najvaznije to sto njihovi roditelji cine za njih.
Ono sto ja ocekujem i zbog cega pisem je to da sistem sve to ne otezava jos vise.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana