Inkluzija - moje iskustvo

natasavb RSS / 05.06.2009. u 01:23

Odavno želim da pišem o jednoj za mene jako važnoj temi, a to je inkluzija. Htela sam da pišem o tome kako to izgleda kod nas, a kako u nekim evropskim zemljama i u SAD, kao i koje su prednosti, a i na koje teskoće se može sve naići. Međutim, dve stvari su me navele na to da pišem o drugim stvarima vezanim za inkluziju.

Prva je proleće, koje i ako volim, budi u  meni sećanja na neke teške stvari, a koje su se nekako uvek dešavale u ovo doba godine.

U proleće smo krenuli kod psihologa i logopeda i počeli da tražimo odgovor na pitanje šta je sa našim detetom. U proleće je bio upis u prvi vrtić, posle u predškolsko i na kraju prošlo proleće upis u školu.

Nisam od onih koji „kukaju“ i žale se. Pokušavam da rešim ono što mogu, a ono što ne mogu da prihvatim. Imam potrebu da napišem kroz šta sam sve prošla zadnjih par godina, jer bi sve to možda bilo mnogo lakše da je postojao Zakon o inkluziji ili kako se već zvanično zove, a koji na žalost još uvek ne postoji kod nas.

Druga stvar je podatak na koji sam  naišla, a to je da je većina ispitanika u istraživanju koje je vršio „Centar za evaluaciju, testiranja i istraživanje“  2006. godine, na pitanje kako se neka deca sa smetnjama u razvoju upisuju u redovne skole, odgovorilo „da roditelji koji decu sa smetnjama upisuju u redovne škole čine to ili zbog toga što ne mogu da se pomire sa činjenicom da im dete ima razvojne probleme (što je najčešće u slučaju mentalne ometenosti) ili zbog toga što smatraju da im dete neće dobiti adekvatno obrazovanje, tj. obrazovanje u skladu sa njegovim potrebama i mogućnostima (što je najčešće slučaj kada su u pitanju deca sa telesnim invaliditetom).“

Nailazila sam i do sada na slične komentare, ali kad sam juče ovo videla, nekako me baš pogodilo. Možda zato što me sledeće sedmice čeka još jedan ragovor nalik ovima koje sam vodila zadnjih proleća. Treba da idemo kod školskog psihologa da razgovaramo kako će izgledati Aleksino dalje školovanje, jer za koji dan zavšava I razred, po mom mišljenju veoma uspešno, ali o tome ću kasnije.

Kada je Aleksa imao 3 godine preporuka je bila da krene u redovan vrtić, jer bi to bio najbolji podsticaj za njega. Pokušala sam da ga upišem u državni vrtić u koji je pre toga išla moja starija kćerka, ali na samu pomen toga da kod njega možda ima elemenata autizma i pored preoporuke njegovog psihologa,  bili smo odbijeni i upućeni na specijalnu grupu.

Rešenje je bilo upis u privatni vrtić, čija vlasnica je jedna divna žena.

Aleksa je tamo išao 2 godine i ostajao po 2-3 sata. Veoma mu je prijalo društvo druge dece i ako je učestvovao samo u nekim igrama.

Kada je imao 5 godina, logoped kod koje smo ga tada vodili je napravila kao neku malu školu za decu sa autizmom i misleći da će to biti  bolje za njega, upisujemo ga tamo.

Bilo ih je petorica u grupi, sličnog uzrasta i sličnih sposobnosti, što je u specijalnim grupama u državnim vrtićima nemoguće napraviti. Tamo je odlazio svaki dan na 3 sata i mada je bilo zamisljeno kao rad u grupi, više je ličilo na individualni rad. Samo jedan dečak iz grupe je imao potrebu za interakciom, pa je do nje slabo dolazilo. Posle par meseci Aleksa je počeo da odbija da ide u tu školicu i prestali smo da ga vodimo, jer smo uvideli da mu ne prija.

Nekako u to vreme je stigao i poziv za upis u obavezno predškolsko. Otišla sam na razgovor sa psihologom i objasnila o čemu se radi i rekla da bih volela da Aleksa krene kod njih. U pitanju je bila državna predškolska ustanova i psiholog je bila spremna za saradnju. Predložila sam joj da Aleksa ima asistenta, jer se radilo o grupi o 25 dece i jednoj vaspitačici. Moj predlog je bio da asistent bude neko od studenata sa FASPER-a ( bivsi defektološki fakultet ).  Prvo je bilo da može, pa ne može, pa može i na kraju ipak ne može jer ta predškolska ustanova i fakultet nemaju ugovor. Psiholog je ipak uspela da ubedi ostale u to da će Aleksi biti bolje sa asistentom i onda je  ponuđeno da mu ja budem asistent. Naravno, ja sam to prihvatila, mada sam znala da to nije baš najbolje rešenje. Prvo Aleksa time ostaje i dalje upućen najviše na mene, a kao drugo bilo je dana , pogotovo na početku, kad mi nije bilo baš lako gledati mog malog  Marsovca među drugom decom.

U grupi je bila i jedna devojčica sa daunovim sindromom. Vaspitačica Brankica i ja smo veoma brzo našle zajednički jezik, na moju sreću, jer sam se plašila kako će ona da prihvati to da sam i ja tu.

Aleksa je od strane dečaka bio dobro prihvačen, ali večina devojčica iz grupe je loše prihvatila M. Posle 2-3 meseca , vaspitačica sva očajna zbog toga mi je ispričala da joj je nekoliko roditelja tražilo da njihovo dete ne sedi pored M. Jedni su rekli da je njihovom detetu to tesko da gleda, a jedna mama je kao razlog navela to da se njena kćerka žali da je boli stomak kad dođe iz školice, pa eto možda sedi iznad nekih podzemnih voda! 

Posle završetka te školske godine, odlučili smo da odložimo polazak u školu za godinu dana.

U  tom državnom vrtiću je opet bilo prijavljeno mnogo dece, vrtić u koji je pre išao nije imao akreditovan program i to je značilo da treba pronaći novi.

Izbor pada na jedan koji se nalazi blizu nas, na Bežanijskoj kosi. Na razgovor odlazimo Željka, devojka koja je u to vreme provodila sa Aleksom 2 sata dnevno, da bi se širio krug ljudi sa kojima komunicira, Aleksa i ja. Mislila sam da je najbolje da ga odmah vide, jer ljudi kad se pomene autizam svašta zamisle. Ja odlazim na razgovor sa vlasnicom, a Željka i Aleksa ostaju sa decom. Za vreme razgovora mi se učini da čujem Aleksu kako plače, a vlasnica kaže da je to verovatno neko od dece iz vrtića. Kao i svaka majka prepoznajem da je to ipak on, izlazim iz kancelarije i zatičem njih dvoje same. On je tražio da ide na neke stepenice i kad mu nisu dali počeo je da plače, a na to je psiholog vrtića rekla vaspitačici da izvede decu napolje da ga ne gledaju ! Vlasnica mi je rekla da će mi za koji dan javiti da li će da ga prime i nikada se nije javila.

Pozvala sam opet psihologa iz državnog vrtića i ispričala šta se desilo i pitala da li može da ide kod njih i sledeće godine.Ona je rekla naravno da može, ali da misli da ima bolje rešenje za njega  i posle dva dana me nazvala i dala broj privatnog vrtića na Vračaru.

Već iscrpljena odlazim na još jedan razgovor. Srećom nailazim na Jovanku, punu razumevanja, a koja je inače psiholog. Posle razgovora mi kaže da Aleksa može od jeseni da krene kod njih i prihvata moj predlog da to bude sa asistentom.

Jovanka je ostaloj deci iz grupe par dana pred Aleksin polazak rekla da će doči novi dečak koji zna engleski, koji voli da svira klavir,  da se igra, ali da baš ne voli da priča. Na to je najpričljivij dečak iz grupe rekao : „ Pa on je isti kao ja , samo u suprotnom smeru „.

U međuvremenu počinjem već da se raspitujem za školu i saznajem za dve koje praktikuju inkluziju. Jedna od njih je u Braće Jerković, udaljena od nas oko 15 kilometara. Odlazim tamo na razgovor sa psihologom i dogovaramo se da se javim na proleće i da probamo da Aleksa tu krene u školu.

Posle nekoliko meseci svakodnevnog odlaska na Vračar sa Novog Beograda i prelaska Gazele po nekoliko puta dnevno, shvatam da škola u Braće Jerković nije dobro rešenje i odlučim da odem na razgovor u školu koja se nalazi odmah pored naše zgrade, a u koju ide i moja kćerka.

Objašnjavam školskom psihologu o čemu se radi i zašto bi bilo dobro da Aleksa ide  u redovnu školu i to baš u tu, najbližu mestu stanovanja.

Ohrabruje me to što žele da razgovaramo o toj mogućnosti, ali me svi ti razgovori i užasno iscrpljuju.

Postavljaju  se razna pitanja, da li su oni dovoljno stručni za tako nešto, da li bi mu možda bilo bolje u specijalnoj školi, jer tamo  znaju bolje kako sa njim da rade, šta kao ne bude napredovao....

Trudim se da odgovorim na njihova pitanja i ponudim rešenja, ubeđujem da nije važna stručnost koliko volja. Objašnjavam da bi on možda u specijalnoj školi imao bolji individualni rad, ali da nije to ono što je njemu najviše potrebno, već socijalizacija. Da je moj cilj da on jednog dana funkcioniše kao samostalno i socijalno biće, a da to ne može da nauči u izolovanoj sredini. Da ga ne pripremam za specijalan život, jer takav ne postoji...

Pričam o tome koliko je važno da ide u školu sa decom koju viđa i u parku. Predlažem im da ima asistenta i da to bude Bora koji je bio sa njim i u predškolskom i na moju veliku radost to prihvataju.

Na početku školske godine je održan roditeljski sastanak na kojem je psiholog objasnila ostalim roditeljima o čemu se radi i da će u razredu biti asistent. Niko nije imao ništa protiv toga. Ja sam rekla da je to moje dete i da slobodno ako neko želi može da pita ako ga nešto zanima u vezi Alekse i rekla da on nije agresivno dete, jer znam da se roditelji obično toga najviše plaše.

Deca iz razreda su ga divno prihvatila , a i on njih. Znam da je to i zahvaljujući njihovim roditeljima. Na roditeljskom sastanku na polugodištu, kojem nisam prisustvovala, jedna mama  je rekla da misli da i njihova deca imaju jako puno koristi od toga sto je Aleksa sa njima u razredu, a ostali roditelji su se složili sa njom.

Naravno, svemu tome je mnogo doprinela i učiteljica , jer deca vide sa koliko topline se ona odnosi prema Aleksi.

Znam da sam odužila, ali evo i ukratko moje mišljenje o tome koji je napredak Aleksa ostvario u ovoj školskoj godini.

Na početku je ustajao po nekoliko puta za vreme časa, ali je vremenom uvideo da ne treba to da radi i jako brzo prestao. Sad mali folirant kad ne može više da izdrži traži da ide do WC-a , ali se odmah vrati na mesto. Dešavalo se da počne na času da priča sam sa sobom, ali kako učiteljica nije na to obračala pažnju, nisu ni druga deca. Bora, asistent je u početku bio stalno pored njega, a sad sam trčakara hodnicima i kad čuje da je zvonilo vrati se i sedne na mesto. Kad Bora ne može da dođe ide bez njega u školu, samo što manje stvari uradi za vreme časa, jer mu je i dalje često potrebna potvrda da je dobro uradi, da bi nastavio dalje.

Pre polaska u školu nije voleo da crta, ali kad je krenuo u školu i video da druga deca to rade , počeo je i on. Na likovnom ostaje bez Bore , a učiteljica se po školi hvali njegovim crtežima.:)

Matematika mu ide mnogo bolje  nego srpski i skoro je dobio  dve petice iz kontrolnih, jer ih učiteljica priprema na ocene. Engleski mu je omiljeni predmet i tu mu asistent i nije potreban.

Ono što je meni najvažnije je odnos sa drugom decom. Skoro se desilo da mu drug Đole priđe na svetu oko nas i počne da postavlja pitanja, a Aleksa da mu odgovara i da zajedno popunjavaju  neki tekst u knjizi.

Pre nekoliko dana, o čemu sam već sva ponosna pisla na nečijem blogu, imali su kros i Aleksa je krenuo da trči sa ostalim dečacima, a kada su to videle sve devojčice su počele da navijaju za njega. :)

Danas mi je Bora ispričao da su imali fotografisanje za kraj godine . Prvo su se slikali svi zajedno , a onda je nekoliko devojčica tražilo od fotografa da ih slika sa Aleksom. :)

Na rođendane ga deca redovno pozivaju, a skoro svi su bili na njegovm rođendanu.

Sve su to stvari koje mi daju snagu da nastavim dalje, kao i to što Aleksa mada po svom nekom tempu, stalno ide napred.

Međutim, nije uvek lako.

Nije lako ići na sve te razgovore o objašnjavati stalno zašto je nešto dobro za njega i ja potpuno razmem roditelje koji nemaju snage sa sve to.

Ovde se vraćam na onaj Zakon sa početka ove moje priče.

Znam da Zakon sam po sebi nije dovoljan da se neke stvari promene, ali barem ne bi sve zavisilo od nečije dobre volje i od sreće da naletimo na dobre ljude koji su spremni da pomognu.

Pokušala sam da saznam dokle je ta priča stigla i čula de je prošao Prosvetni savet i da treba da uđe u skupštinsku proceduru.

Kada će biti izglasan ne zna se, a deca rastu i nemaju vremena da čekaju.

 

Aleksin crtež na početku školske godine

 

12small7415136.jpg 

 

Diktat na kraju prvog polugodišta

 

13small9393404.jpg

 

Crtež "Uskršnje jaje", april

 

aleksa2small9486897.jpg

 

Crtež "Šolja " , maj

 

aleksasmall9592257.jpg 

Tagovi



Komentari (174)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 16:38 05.06.2009

sve je to

ljudski faktor u pitanju-imati volje i zelje i strpljenja i dovoljno znanja za dopreti do zakljuchanih vrata i otvoriti ih!

vama svaka chast, a Aleksa je veoma talntovan za vizuelnu umetnost i to treba iskoristiti za podsticaj i komunikaciju sa njim.
natasavb natasavb 11:26 06.06.2009

Re: sve je to

imati volje i zelje i strpljenja

Mislim da je ovo najvaznije. Onda se nekako pronadje resnje za sve ostalo.
dali76 dali76 17:10 05.06.2009

nazdravlje

Izvini Elkris ali ja ne razumijem tvoju poentu?
Niti razumijem jel tvoje objasnjenje da “nigdje nije sjajnno “ treba uzeti za bilo kakav argument u bilo kojoj raspravi?
Naravno da nista nije apsolutno pa ne postoji ni stopostotna inklizacija ili kako god se to,sto rece neko krsti u Srbiji.
Ovdje postoji highschool for blinds recimo u Austinu, ali svako slijepo dijete ,ako zeli roditelj, ce doci u bilo koju regularnu skolu bez naprezanja,natezanja, I to jos da roditelj mora da glumi asistenta.
To sto ti kazes da je neophodna edukacija slazem se. Ali iskreno dzaba je edukacija starijih, mlade treba edukovati , I zato je inclusion toliko bitan.
Da, te price da nigdje nije sjajno, ni da u Srbiji ni zdravima nije lako bi trebale biti sta?
Koliko sse prica o tome? Koliko je decenija potrebno? Da obrazujemo pola stanovnista? Da obrazujemo roditelje da prihvate da im djeca idu sa vrsnjacima koji imaju neki hendikep?
Ne lips imago do zelene trave.
Iz desetak godina neko ce doci I reci ; znate sta nije to lako, ni na tom zapadu ima diskriminacije a imaju inklluziju pa sto bi se me zurili.
To mi lici na ono poznato: e to sto smo imali rat I zakasnnjelu tranziciju jeste dobra stvar jer eto mi mozemo uciti na promasajima zemalja koje su prosle tranziciju.
Itako mi sistematski to radimo, polako ali sigurno I imat cemo najbolje.
Epa nazdravlje I ovakvo razmisljanje.


elkris elkris 17:28 05.06.2009

Re: nazdravlje

dali76
Izvini Elkris ali ja ne razumijem tvoju poentu?
Niti razumijem jel tvoje objasnjenje da “nigdje nije sjajnno “ treba uzeti za bilo kakav argument u bilo kojoj raspravi?

Imaš li bolji? Nigde nije doneto idealno rešenje. Ako postoji molim te obavesti nas ili bar nekog iz Ministarstva
dali76
Ali iskreno dzaba je edukacija starijih, mlade treba edukovati , I zato je inclusion toliko bitan.

i ja sam to navela u svojoj poruci, ne znam u čemu se razlikujemo u mišljenju
Mislim da je potrebno edukaviti i raditi na suzbijanju predrasuda, i razvijati humaniji odnos prema ovoj populaciji dece, naročito medju vršnjacima i permanentno raditi na senzibilizaciji javnosti.

dali76
Epa nazdravlje I ovakvo razmisljanje.

Zdrav mi bio



dali76 dali76 17:32 05.06.2009

Re: nazdravlje

ti pitas ima li bolji sistem znam li za bolji?Od ovog kroz koji prolazi Natasha?
Da NARAVNO idealnog nema , pa nam je to najveci argument u svemu.
pozdravi ministarstvo Elkris.
elkris elkris 17:39 05.06.2009

Re: nazdravlje

dali76
ti pitas ima li bolji sistem znam li za bolji?Od ovog kroz koji prolazi Natasha?

verovatno da je u uredjenijim zemljama sistem drugačiji i da roditelji deteta sa posebnim potrebama ne prolaze kroz ovakvu proceduru.... ali Dali, ovo je Srbija

dali76
pozdravi ministarstvo Elkris.

hocu Dali, prvom prilikom
libkonz libkonz 19:04 05.06.2009

Re: nazdravlje

ali Dali, ovo je Srbija

I šta sad? Da kažemo Nataši da bude kući sa Aleksom i da se pomiri sa tim da živi u Srbiji?
Da kažemo roditeljima dece sa posebnim potrebama da se zatvore u kuće i ćute?
Ja bih joj predložio nešto drugo, ipak. Da nastavi da se bori da njeno dete jednog dana ima normalan život. Da njen Aleksa bude uključen u društvo. Deca sa autizmom se mogu osposobiti za normalan život. Ne dozvoli Nataša da ti prepreka bude neki radnik u administraciji koji ne zna svoj posao, koji je na to mesto došao preko partijske knjižice. Nego nastavi da se boriš.
Naravno da škole za decu sa posebnim potrebama moraju da postoje. Ali postoje ona deca koja mogu da idu u redovne škole, a idu u posebne zato što su ih neznalice poslale tamo. I to se odražava na ceo njihov život. A sve što je potrebno je edukacija vaspitača i poneki razgovor sa roditeljima.
omega68 omega68 19:15 05.06.2009

Re: nazdravlje

takva borba mora da urodi plodom...
Ponekad, mnogi od nas treba da se zastide.
ines08 ines08 19:22 05.06.2009

Re: nazdravlje

lula953

Ja sam nastavnik BEZ bilo kakvog treninga i dodatnog obrazovanja u ophodjenju sa decom koja su na autistickom spektrumu. Ali za to pre svega treba DUSA. Treba mnogo ljudske topline i skoro bezgranicno strpljenje. Ja to zovem sesto culo, koje mi pomaze da u datom trenutku ne napravim pogresan korak. Verujete li vi da takva deca po nekim njihovim nepisanim zakonima prepoznaju da ste im prijatelj. Mog ucenika Nebojsu uvek "osetim" da mu treba moja paznja. Cim ga vidim da seta pored vrata zbornice "slucajno" izadjem tek da ga u prolazu pitam kako je i jos po nesto (sta mi padne na pamet tog trenutka). Da li mi odgovori ili ne - nije vazno, ali mi se cini da ode smireniji.

Bravo Lula!
To je ono pravo što je najviše potrebno ovoj deci.
I da budu među svojim vršnjacima, koji će ih lakše prihvatiti i razumeti, a ne da zaziru od njih jer su "specijalci".
elkris elkris 19:25 05.06.2009

Re: nazdravlje

libkonz

Da kažemo roditeljima dece sa posebnim potrebama da se zatvore u kuće i ćute?


Koliko je meni poznato iz pročitanog Natašinog texta, mali Aleksa, ide u školu, uči matematiku, engleski jezik i lepo crta. Lib, šta si ti pročitao?

libkonz
Da njen Aleksa bude uključen u društvo
U potpunosti se slažem
libkonz

Naravno da škole za decu sa posebnim potrebama moraju da postoje. Ali postoje ona deca koja mogu da idu u redovne škole, a idu u posebne zato što su ih neznalice poslale tamo. I to se odražava na ceo njihov život. A sve što je potrebno je edukacija vaspitača i poneki razgovor sa roditeljima.


te "neznalice" koje daju mišljenje o upisu dece u spec. škole i koje pominješ, čine komisiju za rekategorizacije sastavljenu od:
spec. pedijatrije, spec. neuropsihijatrije , psihologa, socijalnog radnika, defektologa-oligofrenopedagoga.
čini li ti se nestručnim ova komisija?
natasavb natasavb 19:39 05.06.2009

Re: nazdravlje

e neznalice koje daju mišljenje o upisu dece u spec. škole i koje pominješ, čine komisiju za rekategorizacije sastavljenu od:
spec. pedijatrije, spec. neuropsihijatrije , psihologa, socijalnog radnika, defektologa-oligofrenopedagoga.
čini li ti se nestručnim ova komisija?

nije u pitanju strucnost komisije, ali mene zanima kako neko ko vidi dete na sat vremena moze da da takvu procenu?!

libkonz libkonz 19:40 05.06.2009

Re: nazdravlje

Lib, šta si ti pročitao?

ono što sam i citirao. Komentar "Ovo je Srbija" ne može da se uzima kao opravdanje. Zar Nataša nema pravo da se bori da u Srbiji budu bolji uslovi za decu nego recimo u Skandinaviji? Zar treba da kažemo da nama institucije ne funkcionišu, pa da roditelji budu zadovoljni sa time što su dobili i da ne traže više? Jesi ti rekla da ne mogu SVA deca u redovne škole, ali mi ovde pričamo o deci koja mogu.
komisiju za rekategorizacije sastavljenu od:
spec. pedijatrije, spec. neuropsihijatrije , psihologa, socijalnog radnika, defektologa-oligofrenopedagoga.
čini li ti se nestručnim ova komisija?

Nauka napreduje. Ta crta koja razdvaja decu koja mogu da idu u redovne škole od one koja moraju u specijalne, u Evropi je pomerena, u Srbiji nije. I svi oni koje si nabrojala moraju tu liniju da pomere i u svojim glavama.
natasavb natasavb 19:44 05.06.2009

Re: nazdravlje

libkonz

Da kažemo roditeljima dece sa posebnim potrebama da se zatvore u kuće i ćute?



Koliko je meni poznato iz pročitanog Natasinog texta, mali Aleksa, ide u školu, uči matematiku, engleski jezik i lepo crta. Lib, šta si ti pročitao?

libkonz
Da njen Aleksa bude uključen u društvo

U potpunosti se slažem

Ali to je tako zato sto nismo otisli na komisiju za kategorizaciju ili kako se vec sad zove, mislim da ima neki drugi naziv.
Da smo otisli tamo, verovatno bi upucen u specijalnu skolu.
natasavb natasavb 19:48 05.06.2009

Re: nazdravlje

ono što sam i citirao. Komentar "Ovo je Srbija" ne može da se uzima kao opravdanje.

To nije nikakvo opravdanje.
U Republici Srpskoj se od pre nekoliko godina sprovodi inkluzivno obrazovanje, a i u Crnoj Gori, gde je ja mislim ovo vec treca skolska godina.
Nije tamo sve idealno , a ne mislim ni da ce biti ovde kad se Zakon donese, ali se neke stvari ipak menjaju na bolje.
dali76 dali76 19:49 05.06.2009

Re: nazdravlje

ovo je srbija?
pa sta sto je to Srbija?
Dokle vise da e vadimo na o da je to Srbija.
Nerazumem te Elkris nimalo a os manje ovakvu vrstu argumentacije :
nigdje nije sjajno
drugde nije isto idealno
ovo je Srbija?
Na cega tebi lice ovi "argumenti " meni na obicne izgovore.
elkris elkris 19:50 05.06.2009

Re: nazdravlje

natasavb

nije u pitanju strucnost komisije, ali mene zanima kako neko ko vidi dete na sat vremena moze da da takvu procenu?!


verovatno na osnovu znanja i iskustva iz prakse....

elkris elkris 19:59 05.06.2009

Re: nazdravlje

dali76
ovo je srbija?
pa sta sto je to Srbija?
Dokle vise da e vadimo na o da je to Srbija.
Nerazumem te Elkris nimalo a os manje ovakvu vrstu argumentacije :
nigdje nije sjajno
drugde nije isto idealno
ovo je Srbija?
Na cega tebi lice ovi "argumenti " meni na obicne izgovore.

Ne razumem te šta hoćeš da kažeš, zaista...
Inkluzija je proces koji se sprovodi svuda u svetu, i u našoj zemlji . Svuda postoje teškoće oko implementacije, ni naša zemlja nije izuzetak. To su činjenice.
natasavb natasavb 20:01 05.06.2009

Re: nazdravlje

verovatno na osnovu znanja i iskustva iz prakse....

Kojeg iskustva i koje prakse ?
Ne znam za ostale vrste ometenosti, ali ne verujem da neko moze dete sa autizmom da proceni za sat vremena, ma koje iskustvo i znanje imamo.
Ja sam prisustvovala Aleksinom testit=ranju kad je imao 5 godina, u pitanju je bio ja mislim Wisk. Ne neka pitanja za koja sam 100% sigurna da je znao odgovore nije odgovrio, a jos ga je testirala psiholog koju je on poznavao vec 2 godine. Moglo se desiti da taj dan ne bude raspolozen, pa da nece uopste da odgovara.
elkris elkris 20:02 05.06.2009

Re: nazdravlje

natasavb
, a ne mislim ni da ce biti ovde kad se Zakon donese, ali se neke stvari ipak menjaju na bolje.
Slažem se s tobom. Eto i u Sidneju, kod j.bre, bez obzira na usvojen zakon o inkluzionom obrazovanju, postoje teškoće.

elkris elkris 20:05 05.06.2009

Re: nazdravlje

natasavb

Kojeg iskustva i koje prakse ?

Nisam član komisije, pa ne mogu da ti odgovorim. Žao mi je
elkris elkris 20:10 05.06.2009

Re: nazdravlje

libkonz
. Zar Nataša nema pravo da se bori da u Srbiji budu bolji uslovi za decu nego recimo u Skandinaviji?

Nataša treba i mora da se bori, jer su interesi njenog deteta u pitanju. Zato i pozdravljam ovaj blog
dali76 dali76 20:37 05.06.2009

Re: nazdravlje

Natasha se bori protiv sistema koji umijesto da joj pomogne on joj odmaze stavljajuci prepreke pred nju I malog Aleksu.
Nije poenta ovog bloga kako majka se bori za interes svog sina vec kako se drzava ne bori da pomogne ovakvim roditeljima.
Natasha je hrabra osoba, koliko je onih sto nemaju snage ?
Sta treba da je nekome iz ministarstva dijete hendikepirano pa da se kaze :ajmo mjenjati system?

natasavb natasavb 20:45 05.06.2009

Re: nazdravlje

dali76

Nije poenta ovog bloga kako majka se bori za interes svog sina vec kako se drzava ne bori da pomogne ovakvim roditeljima.

Sta treba da je nekome iz ministarstva dijete hendikepirano pa da se kaze :ajmo mjenjati system?


Hvala Dali, to jeste razlog sto sam sve ovo napisla.
libkonz libkonz 20:52 05.06.2009

Re: nazdravlje

Sta treba da je nekome iz ministarstva dijete hendikepirano pa da se kaze :ajmo mjenjati system?



Zar da ćutimo što nam država tako funkcioniše?
Elkris, vidim po odgovorima da ti je tematika poznata i da si inteligentna osoba. Možda ti je promaklo ono što sam rekao, pa ću malo drugačije formulisati: U Evropi, koja treba da nam je uzor, je pomerena granica koja razdvaja decu koja mogu da idu u redovne škole od onih koja ne mogu. Vreme je da se ona pomeri i u Srbiji. U stvari, vreme je da se mnoge granice u Srbiji pomeraju.
Unfuckable Unfuckable 21:52 05.06.2009

Re: nazdravlje

Natasha se bori protiv sistema koji umijesto da joj pomogne on joj odmaze stavljajuci prepreke pred nju I malog Aleksu.


Nadam se da može malo rodne ravnopravnosti ovde da se ubaci :
Aleksini roditelji se bore protiv sistema, bar se nadam da je tako.

Uzgred, Nataša - eto tebe na Naslovnoj
Crteži su sjajni, primećujem - čak i ja, antitalenat - napredak, kada se hronološki pogledaju.
Još jedan dokaz da ste na pravom putu
natasavb natasavb 22:06 05.06.2009

Re: nazdravlje

Aleksini roditelji se bore protiv sistema, bar se nadam da je tako.

Naravno.
libkonz libkonz 22:08 05.06.2009

Re: nazdravlje

Aleksini roditelji se bore protiv sistema, bar se nadam da je tako.

pazi kada se niko od nas nije setio ovo da kaže. Dobro primećeno Unf.
Nataša, čestitam!!!
natasavb natasavb 22:55 05.06.2009

Re: nazdravlje

Nataša, čestitam!!!

Hvala Lib.
shumska shumska 12:22 06.06.2009

Re: nazdravlje

#elkris, evo ja sam imala priliku da posetim neke specijalne škole, evo ja bila x puta a poznajem ljude koji su radili u njima...znam da npr. deca sa težim oštećenjem sluha ne mogu pohadjati tip nastave koju npr. mogu da prate ona deca koja oštećenja sluha - nemaju!
ali deca sa elementima autizma i autizmom?? pa u tom slučaju je svako dete za sebe, pobogu! teško ćete ih strpati u bilo kakvu podelu, tipizaciju, spekatr ovoga - onoga....
-sećam se jedne priče od pre par godina o kojoj sam puno slušala. dečak M. A. (11) iz jednog ne tako malog grada u Srbiji je od svojih roditelja, nekih funkcionerčića, poslat u jednu školu u bg, za decu oštećenog sluha i govora - zbog loših ocena i nemirnog ponašanja!!! imali ljudi vezu...
(roditelji imali "poznanstvo" u ministarstvu, poslali dete kod nekih "stručnjaka" koji su mu prepisali neuroleptike (?!) i poslali čujuće dete medju decu koja nisu mogla baš da komuniciraju sa njim, a bogami ni on sa njima....
u tom periodu sam sestru svoju zvala Don Kihot /došao u njen razred, ona-surdoaudiolog, defektolog, / zbog njene sumanute borbe sa sistemom, ministarstvom, roditeljima, psiholozima, neusopsihijatrima (zamislite prepisati nemirnom detetu sa poremećajem pažnje i blagim problemima u socijalizaciji neuroleptike, ej bre??) ...šta je trebalo da kaže -"pa šta ću, ovo je Srbija?"
slušala sam svaki dan gde je išla, sa kim je razgovarala, koliko je čekala, jurila, koja poniženja su joj priredjivana - samo jer nije htela da se pomiri da neko tog dečaka frljne dalje od kuće /njena tadašnja škola imala dom, internat, kako god - eno i mala sneki spominje da ga neke specijalne škole imaju/ "da bi bio tudji problem"....

šta sam htela reći, sorry za epsku opširnost - inkluzija je preko potrebna zbog različitosti dece evo npr. sa autizmom...

a ti mora da si elkris neka vlast - ovo kažem zbog mirisa bahatosti koju sam osetila u tvojim komentarima....

ali dok ima Nataša i svih ostalih Don Kihota - možete samo da mašete

edit: dečak je i dan dans zove redovno, zahvalan i veseo...
p.s. ovo sam izmedju ostalog, napisala zato jer nisu svi roditelji kao Natasa, J. bre, Outkast... neki eto prebace decu iz redovne u specijalnu školu
p.s.s volela bih da čujem tvoje argumente protiv inkluzije, trudila sam se ali ih nisam našla
Dr M Dr M 17:11 05.06.2009

Hvala


Hvala Ti sto si nam, ovim tekstom, prenela Aleksinu poruku:

"All we need is LOVE".

ivana23 ivana23 18:17 05.06.2009

Re: Hvala

Dr M
Hvala Ti sto si nam, ovim tekstom, prenela Aleksinu poruku:

"All we need is LOVE".


mariopan mariopan 22:12 05.06.2009

Re: Hvala

Hvala ti na ovom tekstu, rasplaka me na momente.

Ne samo da lepo pise nego crta kao mali genije, ona solja je takva da evo, precrtavam, pravim bojama, okacicu je negde da me podseca na Aleksu, jednog malog hrabrog decaka i tebe (vas) koji ste uspeli da savladate sve prepreke i da stignete do ovog gde ste danas.

Od srca vam zelim da nastavite velikim koracima napred, Aleksi veliko
natasavb natasavb 11:30 06.06.2009

Re: Hvala

Mariopan

Od srca vam zelim da nastavite velikim koracima napred, Aleksi veliko

Hvala
Ako napravimo solju ili nesto drugo, vidim Njanja ima divne predloge, saljemo ti jedan primerak obavezno.
natasavb natasavb 11:31 06.06.2009

Re: Hvala

Dr M
"All we need is LOVE".

Eno gore i muzika ima.
Hvala sto si tu.
mariopan mariopan 19:03 06.06.2009

Re: Hvala

natasavb
Mariopan

Od srca vam zelim da nastavite velikim koracima napred, Aleksi veliko

Hvala
Ako napravimo solju ili nesto drugo, vidim Njanja ima divne predloge, saljemo ti jedan primerak obavezno.

HVALA
eizo eizo 22:28 05.06.2009

...

Preporuka...
scabies scabies 23:26 05.06.2009

Re: ...

Preporuka...

natasavb natasavb 11:33 06.06.2009

Re: ...

eizo
Preporuka...

scabies
Preporuka...


Hvala.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:10 05.06.2009

Naslovna

Ima onih koji pišu iskreno, ima onih koji pišu lepo.
Malo je onih koji pišu i iskreno i lepo, kao ti natašavb.
Čestitam, i naravno, želim svako dobro Aleksi, tebi i celoj porodici.
natasavb natasavb 23:17 05.06.2009

Re: Naslovna

Vojislav Stojković
Ima onih koji pišu iskreno, ima onih koji pišu lepo.
Malo je onih koji pišu i iskreno i lepo, kao ti natašavb.
Čestitam, i naravno, želim svako dobro Aleksi, tebi i celoj porodici.

Hvala Jeremija, na svemu...
omega68 omega68 23:48 05.06.2009

Re: Naslovna

Čestitam, i naravno, želim svako dobro Aleksi, tebi i celoj porodici.

natasavb natasavb 11:38 06.06.2009

Re: Naslovna

omega68
Čestitam, i naravno, želim svako dobro Aleksi, tebi i celoj porodici.


Omego, znam da ti razumes i da je ovo iskreno. Hvala tebi.
I vama , pogotovo onoj Ancici nocnoj pticici.
maricacarica maricacarica 23:22 05.06.2009

Nale moja

čekaj prvo da smirim srce,jer i ti sama znaš da sam se sa tim dodirnula. E, kad se isplačem, ishodam po sobi, i damu sebi odgrizem, i ljude sebi bliske uputim na ovaj tekst, postaviću smislen komentar. A imenjaku, kao da je moje, želim samo da gura napred, i neka mi je živ i zdrav. Tebi - da istraješ, mila moja, a tvojoj snazi muški mogu da zavide, majko!
mariopan mariopan 01:56 06.06.2009

Re: Nale moja

maricacarica
čekaj prvo da smirim srce,jer i ti sama znaš da sam se sa tim dodirnula. E, kad se isplačem, ishodam po sobi, i damu sebi odgrizem, i ljude sebi bliske uputim na ovaj tekst, postaviću smislen komentar. A imenjaku, kao da je moje, želim samo da gura napred, i neka mi je živ i zdrav. Tebi - da istraješ, mila moja, a tvojoj snazi muški mogu da zavide, majko!

A ti me rasplaka i sa ovim komentarom, nesto sam osetiljiva u poslednje vreme, mora da je klima u pitanju.
natasavb natasavb 11:35 06.06.2009

Re: Nale moja

maricacarica
A imenjaku, kao da je moje, želim samo da gura napred, i neka mi je živ i zdrav. Tebi - da istraješ, mila moja, a tvojoj snazi muški mogu da zavide, majko!

Tebi i tvom Aleksi
ipsi ipsi 23:46 05.06.2009

Ubodu i

modovi ovdje nekada pravi biser...uz malo pomoci prijatelja

Nadam se da ces na naslovnoj strani biti pristupacnija onima koji odlucuju i da ce im savjest (uporno vjerujem da je imaju) proraditi.

Ne postoje ovakva ili onakva djeca, postoje samo divna i divnijna. Aleksa je svakako primjer beskrajno divnog bica, a nadam se da ce kada poraste postati covjek kao ti!
natasavb natasavb 11:44 06.06.2009

Re: Ubodu i

Ipsi

Ne postoje ovakva ili onakva djeca, postoje samo divna i divnija.


Ovo si bas lepo rekao.
Nadam se da ima dosta ljudi koji ovako razmisljaju.
Ja sam izgleda nepopravljivi altruista.
Hvala sto si tu.
Volela bih ako znas i ako mozes da napises nesto o tome kako inkluzivno obrazovanje funkcionise u Republici Srpskoj.
madam_mym madam_mym 00:06 06.06.2009

bravo

puno mi srce, natasa!
kad sam te zapazila na blogu, nekada, počela sam da pratim tekstove i forume o autizmu, i puno saznala! Još jednom, čestitam i tebi i Aleksi, i svim tim dobrim ljudima! Ovaj tekst treba da dodje u ruke onima koji donose zakone!
natasavb natasavb 14:03 06.06.2009

Re: bravo

kad sam te zapazila na blogu, nekada, počela sam da pratim tekstove i forume o autizmu, i puno saznala!

Meni puno srce kad sam ovo procitala.
Hvala tebi sto si se zainteresovala za ovu temu.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 04:20 06.06.2009

nato

srećo tek sam sad klknula na moja vip lista i videla tekst. a sad vidim i na naslovnoj. čestitam ti na svemu što si do sad uradila i želim ti mnogo uspeha u borbi za bolje sutra za svu decu.
nemam koncentracije da nešto smisleno kažem jer mi pamet luta.
pozdrav tebi i Aleksi i ja bi htela jedan magnet za frižider sa onom šoljom koju je on naslikao. ili kalendar??? jel pravi neko te zezalice tamo po beogradu? ovde deca u školi nacrtaju nešto i onda nama pošalju taj crtež i pitaju nas šta bi hteli da nam naprave: magnete, priveske, kecelje (one kuhinjske sa tom slikom), message boards, kalendare, šolja za čaj (kafu) itd. super uspomene ostanu. a bogami i super pokloni za bake i deke.


natasavb natasavb 14:19 06.06.2009

Re: nato

Njanjo odlicni su ti ovi predlozi. Moja prijateljica kad je videla solju, odusevila se bojama i predlozila da nadjemo nekog da napravi bas takvu.
Ovo sa magnetima i privescima je mozda jednostavnije Moracu da se raspitam.
Ako napravimo saljemo obavezno.
Nase udruzenje, "Novi dan " bi trebalo da pravi kalendar u okviru projekta za koji smo konkurisali, a na koji jos uvek cekamo odgovor.
topcat topcat 06:25 06.06.2009

...

nađoh te na naslovnici.

2 dobre prijateljice imaju autističnu djecu:
Jedna živi u Sloveniji i svojim pisanjem si me podsjetila na nju.
Autizam je otkriven vrlo rano i od tada jednostavno - nema predaje!

Druga živi ovdje, mala ima 13 godina, ide u redovnu školu, ali ima dodatnu pomoć za određene predmete.
Iznimno je nadarena za crtanje i muziku i s tim nastavnicima roditelji najbolje surađuju.

Čestitam i želim puno snage u svemu što vas čeka.
natasavb natasavb 20:42 06.06.2009

Re: ...

topcat
Druga živi ovdje, mala ima 13 godina, ide u redovnu školu, ali ima dodatnu pomoć za određene predmete.

Volela bih da ako mozes i ako imas vremena i informacija, napises nesto vise o tome kako to funkcionise kod te devojcice u skoli.
Hvala za lepe zelje
topcat topcat 17:03 07.06.2009

Re: ...

natasavb

Volela bih da ako mozes i ako imas vremena i informacija, napises nesto vise o tome kako to funkcionise kod te devojcice u skoli.
Hvala za lepe zelje


Pa evo, onako amaterski od mene:
Malena je vrlo draga, sve oko sebe jako voli, sve hoće znati, propituje, 2 minute ne može sjediti na miru pa je stalno okupiraju nečim što je zanima. U školi je dobra iz matematike, a izuzetno lijepo crta i svira klavir.
Nastavnici iz likovnog, odnosno profesor klavira insistiraju da se njeni radovi nađu na izložbama, ili da nastupa na školskom koncertu. Problem je što škola nema uvijek za to razumijevanja.
Puno puta su je ostavili po strani kad se radilo o tim manifestacijama "da ih ne ometa" - jer tko bi se još s njom bavio - pošto mala ima taj problem da krene u wc, a završi u biblioteci na trećem katu. Mi smo to gledali sa simpatijama, ali sistem nije uvijek poticajan.
Dosta je jedna osoba koja podvikne ili zakoluta očima i mala se naravno povuče u sebe.
Jednom su je tako ostavili po strani za neki muzički projekt jer su se bojali da ona neće moći komunicirati s okolinom, pa je ova klaviristica otišla na razgovor i nekako ih uvjerila da je to iznimno važno za dijete, pošto sve vezano za muziku jako dobro radi, a kroz projekt će se i razviti komunikacija s okolinom. Na kraju su je uzeli i sve je bilo u redu.
Slučajevi su individualni i tretman je različit od škole do škole. Ona ide u državnu školu, klavir uči privatno, srećom kod predanog pedagoga, pa joj to dođe i neke vrste terapija.

Ja ne volim puno pitati i uzimam ono što mi ljudi kažu, tako da su informacije kako rekoh amaterske i bazirane isključivo na onom što vidim ili što mi je njena mama usput ispričala, ali ako te nešto konkretno zanima javi pa ćemo pokušati saznati.
alexlambros alexlambros 08:32 06.06.2009

inace

Ovo je druga skoro identicna prica za koju znam. I znam koliko snage i nerava je za sve to potrebno. I divim se i tebi, kao i mojoj Sandri za sve to .... stvarno ste heroine
leopold_lady leopold_lady 08:42 06.06.2009

Naše školstvo...

je totalno ograničeno kad se radi o drugačijim ljudima.... Ne mislim samo na neku bolest,nego mislim na to da sam ja kao dete bila povučena,da sam bila ne problematična - do nekog trećeg razreda,a onda sam drugaru ukrala penkalo da skrenem pažnju na sebe.... Postojim i ja ... Kad imaš loš početak u školi - nekako sve to kasnije ima uticaja na tebe.... Bez obzira kakva si ličnost.... Drago mi je da se Aleksa snašao u školi i da je zavoleo neke stvari i da se trudi (a znam da se trudi) da bude kao i svi.... I uspeva mu da neke stvari uradi... I super slika....

Znam da vam nije lako,ali znam i to da ste blagosloveni sa Aleksom,a i on sa vama.... I to je ono što je najjvažnije....

A ne znam da li je neko pisao ili da li je neko imao ideju od vas da se napravi neka Peticija - pa da se ljudi skupe,potpišu i podrže tebe i Aleksu,kao i sve druge roditelje i njihovu decu da se taj Zakon napravi - ako nije napravljen.... Sad sam pročitala da je napravljen (parcijalno čitam) .... Samo ga treba ubrzati.... I za to bi možda mogli da se organizujemo - da potpišemo... Ili da pišemo nekom....
natasavb natasavb 23:25 06.06.2009

Re: Naše školstvo...

Samo ga treba ubrzati.... I za to bi možda mogli da se organizujemo - da potpišemo... Ili da pišemo nekom....

LL uvek za akciju.
Ja se nadam da tako nesto nece biti potrebnu i da ce ovi iz skupstine uvideti koliko je vazno da sto pre dodje na dnevni red Zakon o obrazovanju.
Ako se to ne desi, krecemo u akciju.
mikoko mikoko 17:59 06.06.2009

inkluzija

preporuka
i podrska od srca
kleinemutter kleinemutter 18:16 06.06.2009

inkluzija

Drage mame i tate,
i mi imamo problema slicne vrste ,koje je natasav vec opisala. I bas danas kad sam umorna od borbe i pomislila da ga ispisem iz vrtica, procitam ovaj blog i kao da to bese boziji znak ,odlucila sam, da se nastavim boriti za dete i svu drugu decu.
Nase dete je visestrukoometeno u razvoju.To znaci da ima psihomotorno usporenje u razvoju ili kako to ljudi oko nas vole reci psihomotornu retardaciju.Lose hoda i ne govori.Dobro razume sta drugi pricaju i ima losu kordinaciju pokreta , ravnotezu.Nemoze se sam obuci i obuti.
Ide u redovan vrtic.
Jako voli da ide da se igra sa drugom decom. Dok prilazimo vrticu, on ubrzava svoj ionako nesiguran korak i kad vidi kaipiju pocinje da trci. Kad ga uzimam u podne, bezi mi i vraca se nazad u vrtic.
Ima 3,5 godina i ne govori jos , tek ponesto.
Jedna od vaspitacica se stalno zali kako ona ne moze da postigne svoje obaveze od njega, kako ovo kako ono.
Druga kaze uvek da je bio dobar , da je slusa. Deca ga vole.On voli decu.On zaista uci od njih.Cak se i kod kuce ponasa bolje i zrelije.I nauci u vrticu i poneku rec od dece. Nazalost on ima epilepsiju, koja i usporava njegov razvoj.Kad mu je lose i kad je pod velikom dozom lekova neide nigde iz kuce.Tad zaista ni kod kuce ne funkcionise.
Znam da je psiholog vrtica pokusala da dodje do informacija iz njegovog zdravstvenog kartona, mimo naseg odobrenja, ili jednostavno receno, nas nije nista ni pitala, cak nije se ni upoznala sa nama.
Znam da pokusavaju na sve nacine da ga se rese, da prebace njega kao problem nekom drugom.Kome..?
Nije agresivan i voli da mazi drugu decu, veseo je i toplo dete.I ko zna sta nas jos ceka...Kako ce se razvijati i kako ce okolina i drustvo da ga odbacuju ili prihvataju....

bocvena bocvena 20:03 06.06.2009

Re: inkluzija

j,bre, natasavb, kleinemutter, outcast, vi ni ne slutite kolika ste inspiracija nama sa običnom decom! Problemi sa kojima se svakodnevno suočavate, energija, ljubav, strpljenje su za divljenje. Iz toga možemo svi mnogo da naučimo.
Niste sami.
libkonz libkonz 20:04 06.06.2009

Re: inkluzija

najdirljiviji komentar od kada sam na blogu.
Nemoj nikada dozvoliti da te iznerviraju ljudi koje nije briga. Uvek ćeš sretati takve. Ti si imala sreće što jedna od dve vaspitačice ima razumevanja. Nastavi da se boriš!
natasavb natasavb 20:33 06.06.2009

Re: Draga Kleinemutter

Znam kako se osecas i da nije uvek lako, ali te molim da imas snage da izdrzis u tome sto mislis da je najbolje za tvoje dete.
Iz ovoga sto si rekla , ocito je da njemu prija vrtic i drustvo druge dece i to jeste najbolji podsticaj za njegov razvoj.
Verujem da si zarinuta zbog napad epilepsije i da verovatno svaki put kad ga ostavis u vricu strahujes zbog toga, ali to je nesto sto ce mozda, na zalost da ga prati celi zivot i njegova okolina treba da se na to navikne i prihvati da je nesto sto je sastavni deo njegovog zivota.
Svojom pricom si me podsetila na film "Ona se zove Sabina",koji sam gledala pre par meseci, a koji me je jako potresao. U njemu se pojavljuje i jedan decko koji ima napade epilepsije i njegova majka koja prica o tome. Kaze da je jednom greskom popila njegov lek i prespavala naredna 24 h, a posle toga jos dva dana nije mogla da funkcionise normalno. To joj je pomoglo da bolje razume svoga sina i to sta se njemu desava zbog lekova koje uzima.
U jednom trenutku govori nesto na sta se skoro cela sala rasplakala, a to je da i ako zna da nije kriva za stanje svoga sina , ipak celi zivot oseca neku vrstu krivice. Mislim da se svaki roditelj tako oseca po nekad, ali da mora pronaci nacin da to prevazidje i da se trudi da takvih dana ima barem sto manje , kao i onih kad razmislja o buducnosti. Da nauci da zivi dan za dan, resava probleme kad se pojave i veruje u svoje dete.
Ono sto mi pada na pamet kao konkretno resenje tvog problema je da mozda ne bi bilo lose da u grupi bude i asistent koji ce pomagati vaspitacici. Time bi se mozda i ona osecala sigurnije, a i tvoje dete bi imalo vise podrske u trenucima kada mu treba. Mi smo tako resili neke probleme. Aleksa je imao asistenta u predskolskom, a ima i sad u skoli.
maricacarica maricacarica 21:35 06.06.2009

Re: inkluzija

Deca najbolje uče od druge dece. I dobro i loše. I to je potpuno ok. I deca nemaju predrasuda. Njih imamo mi - matori. Pre par godina je jednom prilikom moj muž izjavio kako bi voleo da naš sin nikada ne odraste. Kako to misliš? - upitah ga ja. Rekao mi je - Voleo bih da uvek ostane čist, nepokvaren i nevin u svojoj glavici.
Želim puno snage. Najvažnija je njihova sreća!
debora debora 16:07 07.06.2009

izvini

Izvini, rasplakala sam se, ne mogu da ostavim smisleni komentar.

Samo da ti cestitam na upornosti i pozelim Aleksi mnogo uspeha. Divno pise i crta.
trener92 trener92 22:10 07.06.2009

***

pročitao sam ovo što si pisala, ali evo dva dana ne znam šta bi napisao, I da ne ponovim nešto što su drugi napisali u komentarima.

Poštovanje

Pročitao sam gore da voli muziku, to je dobro , neka svira , to će mu doneti samo dobro!
Veliki pozdrav za Aleksu. Jedna dobra pesma za njega



natasavb natasavb 00:50 08.06.2009

Re: ***

trener92
Pročitao sam gore da voli muziku, to je dobro , neka svira , to će mu doneti samo dobro!

Zadnjih dana uglavnom komponuje . Sreca sto imamo clavinovu, pa moze da se smanji.

Treneru sad si me ti sa ovom muzikom podsetio da nisam spomenula jedan jako lep CD.
Radi se o CD za koje je tekstove pisala i komponovala muziku Ksenija Mirkovic, Aleksina nastavnica klavira , a sve pesme pevaju deca sa autizmom.
Nesto o tome mozete videti ovde , a CD "Vilinksa pesma " nabaviti u prodavnici PGP RTS-a.
Jedna dobra pesma za njega

Jedna od omiljenih.
natasavb natasavb 00:55 08.06.2009

Re: izvini

debora
Izvini, rasplakala sam se, ne mogu da ostavim smisleni komentar.

Samo da ti cestitam na upornosti i pozelim Aleksi mnogo uspeha. Divno pise i crta.

Zao mi je zbog suza. Nije mi to bila namera. Prepreka ima , ali nisu nesavladive.
Kada se donese novi Zakon o obrazovanju, ko o cemu ja o Zakonu , nadam se da ce ih biti manje.
Hvala za lepe zelje.
sladjamk sladjamk 15:54 08.06.2009

Napredak je ocigledan i divan

Svaka cast tebi Aleksi i svima koji su pomogli da napredak postane tako ocigledan.
Ideja za izradu solje je fantasticna. Mogla bi da postane zastitni znak vaseg udruzenja.Ja se prijavljujem za ceo komplet. Ovo je i interesantna ideja za sakupljanje sredstava za vase udruzenje. Mada nesto razmisljam i jaje ne zaostaje svojom lepotom. Cak sto vise, njegova simbolika mi je veca i predstavlja za mene novo radjanje, izlazak iz ljusture na svet i na lepotu dana i sunca.
Samo napred! Bravo, samo nastavite dalje, ne samo zbog vas samih vec i zbog svih drugih. Natasa ovo vec pocinje da prerasta u nesto mnogo vece , videcemo dokle ce da stigne, ali je bitno da se istraje, sto vi svi svakako cinite.



Zelela sam da ti napisem odgovor ,na komentar koji si ostavila na mom tekstu, ali su na zao zatvorene mogucnosti,za komentare. Zato ti pisem ovde i zelim da ti se zahvalim, zato sto me citas od prvog dana i zato sto uvek ostavis komentar i znak da si bila tu. Posebno se radujem, bas zato sto si ti bila prva, koja je ostavila komentar na moj tekst i zbog kojeg mi skoro celog dana nije osmeh silazio sa lica. Ovo mi je ujedno i bio podstrek da nastavim dalje da pisem.) Hvala ti od

Jako me obradovalo, tvoje zasluzeno mesto na prvoj strani. Nadam se da ce tvoje reci i poruke i poruke svih onih koji imaju slicne probleme, brze dopreti, do onih koji menjaju i donose zakone. Iskreno se nadam i verujem da ce biti donesen zakon za inkluziju. Verujem da ce i osim zakona ,drustvo uspeti da obrazuje kadre, koji ce znati da se ophode sa ovim problemom, na pravi nacin puni ljubavi.

Za tvoju pre svega majcinsku borbu jedno veliko BRAVO ! Citala sam tekst i divila se tvojoj pozrtvovanosti, upornosti i ljubavi. Ovako treba da izgledaju sve prave majke. Ovo me podstaklo da ti pokazem kako te ja ustvari zamisljam:


tako mala i nezna a u isto vreme tako velika i jaka da polomis kamen i iz nega procvetas svom svojom ljupkoscu i lepotom. Natasa produzi da cvetas na zadovoljtvo svih nas.

PS ne zelim jos da komentarisem, u vezi teksta, jer je zaista tako mnogo receno. Jedino mozda da kazem, da poznajem decu, koja nemaju Aleksine probleme a pisu mnogo gore. Za Aleksu
natasavb natasavb 22:22 09.06.2009

Re: Napredak je ocigledan i divan

Sladjo, ostavi ti sad mene bez teksta.
mashha mashha 20:30 08.06.2009

!!!

Nataša, najiskrenije poštovanje!
Veliki pozdrav i Vojislavu i uredništvu (što ti dadoše autorsku opciju) jer tvoje tekstove zaista treba da čitaju SVI!
I naravno, ooogroooman pozdrav mladom umetniku Aleksi
natasavb natasavb 22:23 09.06.2009

Re: !!!

Hvala Masho
sladjamk sladjamk 22:43 09.06.2009

Re: !!! Mashha

Mashha zatvorili su mi komentare pa ti nisam odgovorila. Ndam se da se NAtasa ne ljuti sto ti odgovaram ovde. )
Htela sam samo da ti se zahvalim i da ti poklonim ovo:

Mashoo, pronasla sam jos jedan , evo izvoli. i jos jedan
natasavb natasavb 09:08 10.06.2009

Re: !!! Mashha

Sladjo, naravno da se ne ljutim. Slicice su divne.
natasavb natasavb 09:04 10.06.2009

Nacrt zakona

o osnovama sistema obrazovanja moze da se pogleda na sajtu Ministarstva prosvete. , gde se i nalazi sledece obavestenje :
Сви заинтересовани субјекти у области образовања и васпитања, који желе да изразе мишљење поводом Нацрта закона оосновама система образовања и васпитања, своје примедбе, предлоге и сугестије могу доставити најкасније до 15. јуна 2009. године, на e-mail адресу: gordana.radovanovic@mp.gov.rs или поштом, на адресу: Министарство просвете, Кабинет, 11000 Београд, Немањина 22-26.
Овде можете видети и преузети Нацрт закона о основама система образовања и васпитања.
Ja sam uspela da procitam deo, ima 91 stranicu, a i nadam se da ce Niccolo taj deo da odradi.
Ono sto je meni bilo drago videti je nesto iz clana 3., a to je :

1) доступност и једнакоправност образовања и васпитања без дискриминације и сегрегације, а нарочито нe по основу пола, социјалне, културне, етничке, религијске или друге припадности, односно материјалног или здравственог стања;

kao i clan 6.:

Право на образовање и васпитање
Члан 6.
Свако лице има право на образовање и васпитање.
Грађани Републике Србије једнаки су у остваривању права на образовање и васпитање, без обзира на пол, расу, националну, верску и језичку припадност, узраст, физичку и психичку конституцију, социјално и културно порекло, имовно стање, политичко опредељење или друго лично својство.
Лица са сметњама у развоју имају право на образовање и васпитање које уважава њихове образовне и васпитне потребе у редовном систему, у редовном систему уз додатну подршку или у посебној установи, у складу са овим и посебним законом.

Лица са изузетним способностима имају право на образовање и васпитање које уважава њихове посебне образовне и васпитне потребе, у редовном систему, у посебним одељењима или посебној школи, у складу са овим и посебним законом.

Veoma me obradovao i deo iz clana 113.
Изузетно, ради пружања помоћи детету, односно ученику са сметњама у развоју, образовно-васпитном раду може да присуствује пратилац детета, односно ученика.
jer mislim da je to veoma dobra stvar i u nekoliko slucajeva koje znam pokazla se kao nesto sto dobro funkcionise/.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana