...jebem ti mater.
To je uzviknuo u kameru jedan »momak« koji je nepropisno parkirao mercedes na keju na Novom Beogradu. I krenu na snimatelja. A sve u prisustvu Gradonačelnika Dragana Đilasa, novinara i policajaca. To se videlo na TV AVALA večeras a i na drugim televizijama.
Videli smo kako Gradonačelnik pokušava da objasni »momku« kako to nije lepo. A onda se desilo nešto što je veoma slično Firerovom napadu na snimatelje na onoj Tribini ili udarcu onog trećeg «momka« i lomljenju noge snimatelju B92. Agresija, verbalna. Koja je mogla da pređe u fizičku samo da nije bilo toliko snimatelja.
Ja ne želim ovde da iznosim svoje stavove o simpatijama ili antipatijama za Đilasa, Peščanik, B92, Nacionalni stroj. Želim samo da kažem da sam se osećao nemoćno i uplašeno. Pretpostavljam da je to idealna reakcija koju očekuju takvi »momci« i njihove organizacije. Kod mene su uspeli. Ali ja sam video strah i nemoć i kod Gradonačelnika a taj isti osećaj sam naslućivao i kod policajaca.
Ovih dana i meseci i... ja u vazduhu (imam tu sposobnost) mirišem rasulo. Mirišem da nema vlasti, autoriteta, organa represije, nema straha za sve više i više prekršaja i krivičnih dela. Nema zakona. Tj. ima zakona ali se zakoni sve manje poštuju. Strah me je.
Strah me je kada me neko kolima »iseče« na ulici i pogleda me mrko.
Strah me je kada vidim osionost bez kazne, bez kočnica.
Pre neko veče, oko ponoći, je mladi kolega iz treće smene morao da skloni svoj regularno parkirani auto sa praznog parkinga ispod njegovih radnih prostorija jer mu je Peconijev »momak« to naredio jer je procenio da je deset metara suviše malo rastojanje od njegovog (njegovog!!!) ulazu u kafanu! Znate ko je Peconi? ..... Ne znam ni ja. Samo znam da je to još jedan koga se plašim a koji se ne plaši nikoga osim onoga ko ga je postavio u tu poziciju.