U jednom davnašnjem razgovoru sa nesuđenim pravoslavnim sveštenikom sam naučio određeni način za dolaženje do spoznaje kroz komunikaciju. Naime, prvo istreseš sve premise, onda ih sam u konverzaciji dovedeš u pitanje, tako obnažene i razotkrivene skupiš u povezanu i ne nužno logičnu celinu, pretreseš i na kraju usvojiš ili odbaciš kao prosečnu nultu hipotezu (time eventualno promeniš status sagovornika u nesuđeno ovo ili ono). Kako pisanje smatram vidom komunikacije/introspekcije, a trenutno sam malko pogubljen, probaću starim metodom da se dovedem u red. Kaže ovako, imam skoro tri banke (nemoj raspričati), u vojsci sam (izmenjeno stanje svesti), konačno sam na putu da privedem kraju sređivanje elementarnih temelja za dalje u životu (studiram hiljadu godina, ali se kraj konačno vidi), nisam pripravnik na polju muško ženskih odnosa i imam relativno isplaniranu budućnost na tom polju (još samo da se rešim problema do kojeg polako dolazim). Da i poslednja premisa, pojavila se devojka koja, joj.
Operativna definicija joj:
- Apsolutno i beznadežno sam fasciniran dotičnom
- Doslovno mi se tresu noge kada komuniciram sa njom
- Dosada sam iskoristio verovatno svaku priliku da zeznem nešto u našem odnosu
- Postoji fluorescentna i prilično burna hemijska reakcija između nas
- Ona je praktično obećana najnovijem predmetu skoro svih mojih negativnih emocija
Postavka problema:
A šta činit moja ti?
U ranijim osvrtima na pitanje biti ili ne došao sam do zaključka da nisam dovoljno čovek da proživim Kiplingovo neodređeno pitanje. Ne vredi sine moj, ne uspevam da pustim da Ona prokorača kroz stvarnost i ostavi je nedovršenom. Po cenu ruiniranja dobre reputacije da bi se na mestu iste podigao zavod za blago psihotične progonitelje pokušao sam svašta. Mislim da nije upalilo. Dođavola (inače, uveren sam da se piše odvojeno) počeo sam upravo i da kukam. Taman ja nađem negde zatrpane životne norme koje su me pošteno vodile ranije, očistim ih od blata i instaliram natrag u sebe, ona se javi, nespretno prizna postojanje petog agregatnog stanja, tam tam ispuni vreme i prostor, ja krenem da hodam na rukama pravac nje, kada mi objasni kako to ne bi islo, ne treba ni zapocinjeti iz zaista opravdanih i razumnih razloga, ruke klecnu i ja završim na terapiji plej listama koje prepisuju uz duga pića i zatamnjene sobe.
Konkluzija:
Zaključak je uspeo da ostane nedorečen, uz napomenu da sam zvanično povileneo za nekim.
Nemamo problema sa Rezolucijom 1244, ali pregovori nisu sa Francuskom, dijalog je između Beograda i Prištine, kaže francuski...
Trener Milana Masimilijano Alegri smatra da njegov tim nije u krizi uprkos seriji od nekoliko loših reziltata. "Još smo...
Reditelj Branko Baletić filmom „Lokalni vampir“ vratio se režiranju igranih filmova nakon više od dve decenije,...
Grčki premijer Lukas Papademos obećao je da će "učiniti sve što je neophodno" kako bi spasao međunarodni paket pomochi...
The Serbian men's national tennis team is up 2-0 against Sweden after day one of the Davis Cup World Group first round tie...
Iz “Beograd puta” saopštavaju da ekipe njihove Zimske službe nastavljaju da rade punim kapacitetom i da se...
Poslednja istraživanja pokazala su da jedna od pet devojaka smatra da je Fejsbuk bolji od seksa. Iako su mnogi bili šokirani...