Ovaj deo izveštaja ima mnogo više stručnih, medicinskih stvari nego deo o DZ Novi Beograd, te se Krugolina ne bi upuštala u to, jer ne zna dovoljno. Ali, pozivam lekare iz zemlje i rasejanja da uzmu učešća u razjašnjavanju medicinskih odluka u lečenju male Natalije Tešić. Medicinski neobrazovane blogere, u koje i sama spadam, zamolila bih da se uzdrže od komentara stručnog dela, izuzev ako imaju linkove pouzdanih vebsajtova nekih medicinskih institucija ili autoriteta, kojima bi "podržali" svoju diskusiju. Mislim da je naš posao ovde da postavljamo pitanja stručnim licima, a ne da sami tražimo odgovore. Odgovore treba da nam daju medicinski stručna lica. Nadam se da takvih ima na blogu.
Ono što bi Krugolina, kao laik, volela da zna može se sažeti u sledeće pitanje: "Ako je tok bolesti bio fudroajantan, zašto i reakcija u Tiršovoj nije bila podjednako fudroajantna?" Možda postoje validni stručni razlozi da se antibiotska terapija detetu s meningealnim znacima konstatovanim u DZ Novi Beograd sat vremena pre dolaska u Tiršovu, daje tek 2 sata i 45 minuta nakon što se Natalijini roditelji javljaju osoblju na prijavnici? Ako postoje, Krugolina se u uho pretvorila da čuje koji su.
Podaci koji govore o vođenju medicinske dokumentacije, toliko jasno ukazuju na propuste, da nema smisla ni navoditi ih pojedinačno. Umesto toga, samo ih boldujem u tekstu. Da li je to vođenje imalo ili nije imalo uticaja na tok i ishod lečenja Natalije Tešić jeste bitno, ali nezavisno od toga: činjenica je da tako aljkavo vođenje medicinske dokumentacije nedvosmisleno predstavlja propust u funkcionisanju te ustanove. Nije mi jasno da i ministar i izveštaj akcentiraju propuste u vođenju dokumentacije u DZ "Novi Beograd", ali ne i u Tiršovoj?
Za kraj, ponavljam informaciju koju je pred kraj prošlog bloga s nama podelio David Kecman (Apach92), ujak pokojne Natalije Tešić: Tužilaštvo je vratilo ministarstvu zdravlja ovaj izveštaj o kome već na dva bloga pričamo, iz nekog razloga (ne znamo detalje) dajući im rok od nekoliko dana da urade nešto (ne znamo detalje). Valjda će nam mediji pripomoći da te detalje saznamo...
David je takođe insistirao da se napomene kako je dr Vesna Mitić, koja se spominje u tačkama 3 i 4 ovog dela izveštaja, nakon završetka svoje smene ostala uz majku Natalije Tešić narednih nekoliko sati, pa i tokom reanimacije male Natalije, sve dok David nije stigao u bolnicu.
A sad obećani deo izveštaja:
Deo "Izveštaja komisije o vanrednoj proveri kvaliteta stručnog rada tokom lečenja deteta Tešić Natalije" koji se odnosi na lečenje u Tiršovoj:
1. Prema protokolu dežurne prijemne ambulante kao vreme javljanja na pregled deteta Natalije Tešić upisano je 18,35h. Pregled je u dežurnoj ambulanti obavila dr Dragana Ristić, specijalista pedijatrije koja svoj nalaz detaljno evidentira. Vreme ovog pregleda nije upisano, ali se u informaciji o inspekcijskom nadzoru navodi da je to bilo oko 19h. Stanje svesti je opisano kao pospanost, dete je hipotonično, ječi. Registrovan je naglašen meningizam, nije zapažena anizokorija, a procenjeno je da se radi o bolesniku sa težim poremećajem zdravstvenog stanja. Sa dijagnozama Meningismus, Anisokorija in obs., Status febrilis i Vomitatio, planiran je prijem na Endokrinološko odeljenje zajedno s majkom. Prijem na odeljenje neurologije nije realizovan iz epidemioloških razloga, zbog postojanja infekcije varicelom. Procenjeno je i da nema neposrednih razloga za zbrinjavanje bolesnika u odeljenju intenzivne nege.
2. Prilikom prijema u Odeljenje endokrinologije obavljen je pregled od strane lekara čije se ime ne nalazi u raspoloživoj dokumentaciji. U istoriju bolesti upisani su anamnestički podaci, kao i osnovni elementi kliničkog statusa sa normalnom disajnom frekvencijom i izmerenim arterijskim pritiskom od 110/80 mmHg. Vreme ovog pregleda nije upisano.
3. Prema dekurzusu bolesti u 20h dete je pregledano od strane dr Vesne Mitić, specijaliste pedijatrije, koja takođe registruje poremećaj stanja svesti do somnolencije uz odsustvo anizokorije i prisutnu ptozu desnog očnog kapka i postojanje meningealnih znakova. Planirane su odgovarajuće laboratorijske analize uključujući i lumbalnu punkciju koja je odložena do stabilizacije zdravstvenog stanja deteta. Krvna slika uzeta u 20,15 h pokazuje umerenu leukopeniju (4,9 x 10 na 9/l) i izraženu trombocitopeniju (29 x 10 na 9/l).
4. S obzirom da dr Vesna Mitić posle obavljenog pregleda napušta smenu, dalje dijagnostičke i terapijske postupke sprovodi glavni dežurni dr Saša Milićević, specijalista pedijatar. Planirana je antibiotska terapija Longacephom i vankomicinom, intravenska rehidracija i antipiretici, kao i aciklovir. Primena navedene antimikrobne terapije intravenskim putem započeta je između 21,10 i 21,20. Vankomicin je dat u intravenskoj infuziji u razblaženju sa 25 ml 5% glukoze i u trajanju od jednog sata. Tokom davanja vankomicina došlo je do pojave crvenila po koži ("flushing-a").
5. Tokom boravka u Odeljenju endokrinologije od 20 do 22,30 dete je bilo pod kontinuiranim nadzorom lekara na specijalizaciji uz redovne obilaske glavnog dežurnog klinike, dr Saše Milićevića. Za bolesnike koji se leče na ovom odeljenju nije predviđeno vođenje tzv. "šok-liste", u koju se u predviđenim intervalima redovno upisuju vitalni znaci (frekvencija pulsa i disanja, arterijski pritisak i diureza). Oko 22h medicinska sestra Milena Nikolić je primetila da je dete počelo "da se grči", a po opisu dr Milićevića najverovatnije se radilo o toničnim konvulzijama. Ordiniran je deksamatazon i infuzija manitola. Odmah po započinjanju intravenske infuzije manitola medicinska sestra zapaža pojavu ponavljanih epizoda apneja, a potom i potpuni prestanak disanja. Dete bez odlaganja na rukama prenosi u odeljenje intenzivne nege.
6. Dr Biljana Međo je u istoriji bolesti upisala da je dete oko 23,30 doneto sa Endokrinološkog odeljenja u Odeljenje intenzivne nege. Međutim, prema evidenciji ovog odeljenja, kao i naknadno datoj izjavi od strane dr Međo, stvarno vreme prijema je bilo 22,30 h. Na prijemu je dete bez srčane radnje i spontanog disanja. Merama kardiopulmonalne reanimacije, uključujući endotrahealnu intubaciju uspostavljena je srčana radnja. Mada trajanje reanimacionih mera nije upisano, gasne analize iz uzorka arterijalizovane kapilarne krvi uzete u 22,36 h indirektno ukazuju da su postupci reanimacije izvedeni na adekvatan način. Po uspostavljanju srčane radnje započeta je i primena arteficijalne mehaničke ventilacije. Do jutra stanje deteta bez promena, zenice su dilatirane, bez reakcije na svetlost, nema spontanih disajnih pokreta. Povremeno se registruje hipotenzija. Tokom noći urađena je kompjuterizovana tomografija mozga koja pokazje umeren edem mozga. Narednog dana 15.05.2009. god. oko 8,30 časova učinjena je lumbalna punkcija, a citološki pregled cerebrospinalnog likvora je pokazao 19,2 leukocita u mm kubnih i 12,8 eritrocita u mm kubnih uz prisustvo mase bakterija. Kulturom likvora i hemokulturama izolovan je Streptococcus penumoniae sa osetljivošću na ceftriaxon i vankomicin i intermedijarom osetljivošću na penicilin. Istog dana je urađen i elektroencefalogram koji pokazuje tešku depresiju moždane aktivnosti.
7. Tokom lečenja u Odeljenju intenzivne nege sprovedene su sve neophodne mere intenzivne terapije o čemu je uredno vođena odgovarajuća dokumentacija. Uprkos tome došlo je do razvoja multiorganske disfunkcije, ireverzibilne kome i razvoja moždane smrti što je takođe na odgovarajući način evidentirano. Prestanak srčanog rada i smrtni ishod konstatovani su 30.05.2009. god. u 20,01 h. Planirana je sudsko-medicinska obdukcija.
***
Mišljenje
Tačka 1 i 2 odnose se na lečenje u DZ "Novi Beograd", koje sam dala u prethodnom blogu.
Tačka 3 ne postoji (???)
Tačka 4:
Od momenta pregleda u prijemnoj ambulanti Univerzitetske dečje klinike postupak je odgovarao zbrinjavanju akutno bolesnog deteta sa izmenjenim opštim stanjem, uz istovetnu procenu lekara koju su inicijalno zbrinjavali dete da nije bilo poremećaja ili neposrednog ugrožavanja osnovnih vitalnih funkcija koji bi zahtevali primenu mera intenzivne terapije. Laboratorijska ispitivanja predviđena na prijemu, kao i planirana terapija bili su u potpunosti u skladu sa savremenim stručnim i naučnim saznanjima, kao i ustaljenom praksom. Organizaciona manjakvost u vezi sa evidentiranjem vitalnih funkcija na Odeljenju endokrinologije, u konkretnom slučaju je prevaziđena zahvaljujući stalnom prisustvu lekara na specijalizaciji i medicinske sestre, kao i obilascima glavnog dežurnog lekara Klinike. Zapažena pojava difuznog eritema po koži tokom infuzije vankomicina srazmerno često prati primenu ovog leka i ne spada u razloge za obustavu njegovog davanja.
Tačka 5 ne postoji (???)
Tačka 6:
Uzimajući u obzir stanje deteta na prijemu, odlaganje lumbalne punkcije kao jednog od ključnih dijagnostičkih postupaka za nešto više od 12 sati je bilo opravdano. Nalaz veoma oskudne plocitoze u cerebralnom likvoru, sa najvećim stepenom verovatnoće ukazuje na to da je do zahvatanja CNS infektivnim procesom došlo 12, a najviše 24h pre učinjene lumbalne punkcije.
***
Zaključak
Tačka 1:
Tešić Natalija, žensko dete uzrasta od 15,5 meseci bolovala je od sepse i meningitisa uzrokovanih bakterijom Streptococcus pneumoniae (pneumokokus). Ova infekcija je imala sva obeležja invazivne pneumokokusne bolesti sa fudroajantnim tokom i smrtnim ishodom. Respiratorni i srčani zastoj u Endokrinološkom odeljenju Univerzitetske dečje klinike, se za sada mogu pripisati nagloj progresiji infekcije centralnog nervnog sistema (edem mozga) ili njenim komplikacijama (intrakranijalno krvarenje; tromboembolija). Kao mogući uzrok pogoršanja razmatrana su i neželjena dejstva lekova koje je dete primalo, pre svega vankomicina. Ispravno doziranje i način primene ovog leka, kao i odsustvo vremenske kauzalnosti, sa velikim stepenom verovatnoće isključuju povezanost primene vankomicina sa respiratornim i srčanim zastojem.
Tačka 2:
Prema raspoloživim podacima prosečna smrtnost od invazivne pneumokokusne bolesti kod pedijatrijskih bolesnika iznosi oko 10%. Međutim, u dece mlađe od dve godine koja borave u kolektivu, grupi visokorizičnoj za nepovoljan tok pneumokokusne infekcije, a kojoj je pripadalo obolelo dete Natalija Tešić, letalitet može dostići 30%.
Tačka 3:
Na osnovu procene ukupne dinamike bolesti može se zaključiti da je kod obolelog deteta inicijalno postojala virusna infekcija, koja se u daljem toku komplikovala nastankom invazivne pneumokokusne bolesti. Naime, i do 50% dece uzrasta do dve godine koja borave u kolektivu imaju kolonizovane gornje disajne puteve pneumokokusom. Treba istaći da ova pojava ne zahteva nikakvu laboratorijsku dijagnostiku niti terapiju. Ponavljane virusne infekcije kod dece ovog uzrasta, naročito ako borave u kolektivu, mogu stvoriti uslove za prodor pneumokokusa u cirkulaciju i nastanak prethodno pomenute invazivne pneumokokusne bolesti.
Tačka 4:
U skladu sa prethodnim komentarom nalaza u cerebrospinalnom likvoru navedenom u tački 6. Mišljenja, prema kome je do zahvatanja CNS infektivnim procesom došlo 12, a najviše 24h pre lumbalne punkcije učinjene 15.05.2009. god. u 08,30h, sa visokim stepenom verovatnoće može se isključiti postojanje meningitisa u vreme pregleda deteta koji su u Domu zdravlja učinjeni 11. i 13.05.2009. god. (93, odnosno 43 časova pre lumbalne punkcije).
Tačka 5:
Članovi komisije zadržavaju pravo da ovaj izveštaj, posebno u delu koji se odnosi na fudroajantni tok bolesti, nastanak kardiorespiratornog zastoja, ireverzibilne kome i smrtnog ishoda, dopune posle dobijanja kompletnih nalaza sudsko-medicinske obdukcije.
Članovi komisije:
Prof. dr Borisav Janković, specijalista pedijatar
Šef Katedre pedijatrije Medicinskog fakulteta u Beogradu
Član Republičke stručne komisije za zdravstvenu zaštitu žena, dece i omladine
Doc. dr Predrag Minić, specijalista pedijatar
Načelnik Službe za ispitivanje i lečenje bolesti pluća
Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije
U Beogradu, 01.06.2009. god.