Ne znam skoro nikog ko ne voli naučno-popularne TV programe o prirodi, naročito o životinjama. Svašta se u njima dalo videti, od raznoraznih oplođavanja, rađanja i stasanja životinja, pa do takođe raznoraznih smrti u raljama, kandžama i sličnim alatima predatora. U ovom drugom neki uživaju do mere da se dobar posao pravi snimcima predatora kako ubijaju svoj ručak. Nisam od tih.
Moram da objavim "disklejmer": post sadrži fotografije ručka crne guje, ko ne vole bolje da ne otvara.
Sećate se kako sam trčao da bolje osmotrim crnu zmiju iliti karajilan (Coluber jugularis Linnaeus, 1758 ili Dolichophis jugularis), onomad kad sam opisivao faunu "našeg" kraja? Danas sam imao bliski susret sa tom vrstom dva puta. Prvi put kad sam sišao jutros dole da napravim sebi drugu kafu. Kad sam izašao ispred kuće videh zmiju kako ulazi među stenje nekih 5-6 meatara od kuće, odoh da je osmotrim, međutim, kad me je osetila (nije me mogla videti jer joj je glava već bila u stenju) izvukla se odande i uz jedno hvuuuuš odjurila nekim svojim putem kroz suvu travu i korov. Drugi susret je bio mnogo zanimljiviji.
Kulirao sam popodne u fotelji kad me je Fu pozvala, – Dođi, trči, brzo... – bio sam na pola stepenica kad mi je rekla da ponesem fotoaparat. OK, vratih se i zgrabih isti, pitajući je šta se dešava. Karajilan ovde blizu, kaže Fu. Strčah dole i prvo što sam video na mestu koje mi je Fu pokazala (ispod našeg raskošnog duda) su bile dve zmije koje su formirale krug i vrte se oko svoje ose (kičma je osa o kojoj govorim). Stomak crne zmije se povremeno zabeleo u tom vrtenju. Prvi utisak je bio da vode (divlju) ljubav, ali posle sekund dva ukapirah da druge zmije nema od polovine pa nadalje, odnosno da ju je crna guja dopola progutala.
"Ako su ti fotografije loše znači da nisi dovoljno blizu" odzvonilo mi je pravilo omiljenog mi ratnog fotografa Roberta Cape (koga smo pominjali skoro na blogu). Pravilo je naročito primenjivo na ovog digitalnog idiJota koga imam. No, približivši se previše uznemirio sam crnu guju koje se poput "matice" namotavala na "šraf" i.e. drugu zmiju, gutajući je tada još živu, te je ona promenila položaj, ali bivajući u "raskoraku" nije mogla da pobegne.
Sedoh na kamen pored, tepajući joj. Pred mojim očima se odvijala uzbudljiva sekvenca iz "Opstanka" ili neke slične serije uživo. Trajalo je to dobrih sat vremena, a kad je završeno, crna guja je veselo otišla svojim putem. Eto...
––––––––––––––––––
Beleška na margini
Pa nema... odnosno mogu samo reći da se osećam na neki način privilegovanim da sam ovo video.