Ovo je blog u četiri ruke. Moj muž je baba Evdokija, a ja sam Djina.
Je li, ženo, koje koje je to godine bilo? '93-te, četvrte? Onomad kad smo bili mladi i lepi i nismo u sred noći vodili decu u Tiršovu da prime urbazon...To je bilo ono vreme kada je Avramović izmislio novi dinar, a mi u pozorište išli kad dobijemo karte preko radija. Je l' se sećaš kako smo se smejali kada smo videli oglas za posao? Pola strane u „Politici" - Firma „Po.Bo." traži operatere na računaru i sad neki nenormalni uslovi koje daju, a traže standardno - magistraturu, 100 godina iskustva, znanje 200 jezika, da si izmislio sopstveni operativni program, da pleteš i kukičaš i nemaš više od 25 godina. Pošto sam ispunjavao sve uslove , reših da pošaljem CV, na srpskom i engleskom, of course (hteo sam iz zajebancije i na kineskom, da vidim da l' će da unajme prevodioca!). Šta nam je bilo toliko smešno? Po.bo. je skraćenica od „Pomozi bože"! He, he, he, zona sumraka? Srpska zona sumraka, indeed.
Mislim da su bila tri kruga razgovora, ali onaj poslednji, presudni, u kome sam postao company man, je bio kao Skrivena kamera. Pored šefice komercijale, glavni je bio neki čičica sa viskom koji je uzimao naše lične karte i bajao iznad njih. Valjda je naslućivao crnu magiju i odvajao žito od kukolja. Kako bilo da bilo, ispod mene nije bilo podzemnih voda, visak je pokazao da sam jedan ozbiljan čovek, da zlo ne mislim, da sam spreman i petla da zakoljem za kompaniju i... primiše me. Samo da si videla svoju facu kad sam ti rekao da sam primljen i da će mi plata biti 470 maraka! (A ja u to vreme prodavala hranu za pse za 110 maraka!) Radno vreme - klasično kancelarijsko, od 8 do 16, posao smešno lak (unošenje podataka u računar), kancelarije fensi, menadžeri fensi, team spirit fensi, a seminari subotom - Kako se oblači mladi japi, Kako priča mladi japi, te Tijana Mandić (onako stučno, psihološki) - Poslovna komunikacija i odnosi među zaposlenima..Pa dnevni, nedeljni i mesečni izveštaji i sastanci sa direktorima...Kako ponovo izmisliti rupu na saksiji? Sektaški kapitalizam u punom sjaju! Ako zakasniš na posao oduzima ti se 50 maraka od plate, ako prdneš na poslovnom sastanku - 50 maraka od plate. Sećaš se kad sam jedno jutro kasnio na posao, pa platio taksi i opet zakasnio? Ali šta je pedeset maraka manje od 475! Sve bi to bilo krajnje predvidivo, da direktor i žena mu ne behu smešni kao cratni film! Naime, onaj čičica (ekstrasens) ih je privoleo na alterantivni pristup životu - od ishrane do filozofije poslovanja. Jednom prigodom su nam poklonili knjigu dotičnog o lekovitom bilju, a direktorkinja je svakom zaposlenom poklonila po svoju zbirku poezije. Šteta što sam je izgubio...
Znao sam da to neće dugo da traje, tako da četiri meseca kasnije kada su me odvojili od računara i poslali u Jakovo da nadgledam prodaju drva, nisam bio iznenađen. Naučio sam na seminaru da je u savremenom poslovanju sasvim legitimno menjati celokupnu delatnost svako malo, ako su to zahtevi tržišta. A tržište je, u tom trenutku, vapilo za drvosečama i drvnom građom uopšte. Milioni maraka su se tu vrteli, izvrteli i zajedno sa direktorom i ženom mu, dva meseca kasnije - pobegli preko granice, gde im se trag gubi. A baš je bilo romantično u cik zore ići u Jakovo, gde ptičice pevaju, a testere testeraju!
I tako se završio moj korporativni život i naš život na visokoj nozi...Pomozi bože, ne ponovilo se!
P.S. Znate šta je moj tadašnji dečko, a sadašnji muž kupio od silnih para koje je zaradio?
Amigu 500! Bože me sačuvaj! I sakloni.