Najsrećnijim ljudima, prema istraživanju Instituta za evropske studije, većina građana Srbije smatra mrtve: kneza Lazara, Miloševića, Teslu itd. Najsrećniji živi su Aligrudić, Petrović i Vučić.
To je suština vesti koju je srpska državna agencija Tanjug javila u petak, 1. juna.
-------------------------------------
PR:SRBIJA-SRECHA-ISTRAZZIVANJE
Visse od polovine smatra srechnim ljude koji nisu zzivi
BEOGRAD, 1. juna (Tanjug) - Istrazzivanje Instituta za evropske studije (IZES), sprovedeno u Srbiji, pokazalo je da visse od polovine ispitanika za najsrechnije ljude smatra osobe koje nisu visse medju zzivima.
Gotovo 40 odsto ispitanika je na listu najsrechnijih stavilo i zzive i umrle, dok je tek svaki deseti kao srechnike oznaccio zzive i zdrave savremenike.
Prvo mesto medju upokojenim srechnicima zauzeo je knez Lazar, a slede Slobodan Milossevich, Nikola Tesla, Vladika Nikolaj Velimirovich, Jovan Duccich, Chirilo i Metodije i Josip Broz.
U sredisstu definicije sreche kod Srba stoji slava, a najbogatiji Srbi nisu vidjeni i kao najsrechniji. Kada je recc o zzivim srechnicima, "mrtva je trka" medju politiccarima i medijskim zvezdama.
Prva dva mesta sa istovetnim brojem glasova (po tri miliona) dele Miloss Aligrudich iz DSS-a i Dussan Petrovich iz DS-a, dok je Aleksandar Vuccich, koji je vidjen kao najsrechniji radikal, dobio 123.456 glasova.
Na pitanje da li su poslednjih sedam i poslednje tri godine zlatno doba za predsednika Srbije Borisa Tadicha i premijera Vojislava Kosstunicu, svi anketirani su odgovorili potvrdno.
Medjutim, na skali od jedan do 10, predsednik Tadich dobio je samo ccetiri, a premijer Kosstunica ssest poena.
U kolektivnoj percepciji srechnisstva zzena ima 30 puta manje nego musskaraca.
Terenci IZES-a ispitali su, u okviru ankete, visse od ssest miliona stanovnika Srbije.
(Kraj) mjk/yu
-------------------------------------
Vest je napisana na osnovu teksta „Srećni ljudi“ objavljenog u nedeljniku Vreme, br. 856, 31. maja 2007.
I šta je tu čudno da zavređuje blog?
Jedna sitnica: ono što je izvor vesti je zapravo satirična kolumna „Lisica i ždral“, autora Ljubomira Živkova, na koju se Tanjugov urednik upecao ko som ili što bi klinci rekli primio se ko saučešće. :)))))
A ja mislio da sam ranih devedesetih i ’99. video sve što se od Tanjuga može očekivati. Isto važi i za TV Bastilju.
Koje to unikatne vrste imbecila, debila, kretena, idiota i ostalih sorti retarda uzgajaju tamo na Obilićevom vencu. Zamislite tog arhidebila koji ne uspe da shvati da je reč o zajebanciji pošto je Ljuba napisao već u prvoj rečenici da je u anketi ispitano „više od šest miliona stanovnika Srbije“.
Otpadaju varijante: ko radi taj i greši, greške su uobičajeni deo posla, čemu isticanje grešaka, zar vest nije tri sata nakon emitovanja službeno povučena itd.
Ovo nije obična greška. Nije pogrešno napisano nečije prezime ili funkcija, nije propustom emitovana stara vest što su najčešće greške zbog kojih agencije povlače vesti i/ili emituju ispravke. Ovde je urednik, inače očito potpuni idiot, dao nekom novinaru da na osnovu Ljubinog teksta napravi vest. Taj novinar, čujem neki zajebant, shvatio o čemu je reč, ali je poslušao urednika. Zar nije car?
Ako je to tako, a priča se u esnafskim krugovima u gradu da jeste, onda to pokazuje da na uredničkom mestu u Tanjugu može biti:
I još nešto: Jeste li primetili da kod ove Tanjugove vesti nema izvora informacije. Ispada da je Tanjug video to istraživanje. :)
Pisao sam u proteklih desetak dana već dva puta o tome na šta se i kako arče pare građana Srbije odnosno što bi se današnjim(!) političkim rečnikom reklo kako se „nedomaćinski posluje“ tuđim parama po onoj poslovici o mlaćenju gloginja.
Reč je do sada bila o tome da se novcem iz budžeta podmiruju politički i drugi saradnici, da im se isplaćuje više novca građana Srbije nego što ti i njihovi poslovi realno vrede, da slučajevi nisu „transparentni“ itd.
Ovaj primer je ipak najbolji jer pokazuje da se novcem poreskih obveznika plaćaju i potpuni idioti.
Da se digla frka, a ni toga nije bilo, počeli bi da trube o tome kako će se sve to navodno transformisati i sl.
Javni partijski servis i državnu sprdačinu neispravno nazivanu agencijom ne bi trebalo transformisati ni kada bi to bilo moguće. Trebalo bi da država bude dalekovida. Transformisane državne medije imaju ili će imati svi. Onda se sa tima treba takmičiti. Trebalo bi država da osnuje potpuno nove službene medije, a da ova dva konzervira ovakve sa sve idiotima unutra i onda da studentima žurnalistike, novinarima i zainteresovanima iz čitavog sveta papreno naplaćuje ulaznice u taj Srpski Diznilend. Gde recimo neki mladi Japanac može uživo da vidi tačke poput „Vest o anketi napravljenoj na uzorku od 6.000.000 ljudi“, „Direktor javno vređa goste emisije i ubija muvu“ itd.
-------------------------------------
P.S. Ne radim već nekoliko dana, i neću još desetak pa se detoksiciram: ništa radio, ništa TV, ništa agencije. Vesti - samo koliko čujem na radiju u autu i to slučajno ako nisam brzo pustio neku muziku. Vest da je Tanjug emitovao ovu „vest“ javio mi je jedan kolega i prijatelj, jedan od malobrojnih kojem priznajem da je gori news junkie od mene.
P.P.S. Kad smo već kod agencija i državnih para: moguće da dotacije budu malo smanjene ako u Nemanjinu stigne neko kome bi bio interes da Tanjug malo posluje i tržišno.