Prija Vefa....

baka Evdokija i unuka Djina RSS / 11.06.2009. u 13:42

O, pa kako ne bi, e, to, to je bila sikter žena, vi mladi bi sad kazali zmaj, ama, ja mnim da je bolje sikter žena, to je kazala svakom ko bi tijo da joj soli pamet neosoljen! Razumeš ti to? Neosoljen, vako, onaj što voli da priča i upućuje a da taj poso nikad radio nije, e, kad bi tako neki tijo da joj soli pamet, ona bi mu sam odbrjila sikter mori! i ne bi ga više ni pogledala...

Vefu je ljutila glupost, i oni što mnogo priča a malo zna... Prija Vefa, dobrog mi je sina dala u familiju, a moram reći i da je moja Dana njojzi na čast snajka......

Eto, oću, sam malo stani da se prisetim....

Vako, po redu, ona ti se zvala pravilno Jefimija, a tu ti je cela priča i kako je to ime dato. Njojzini su ti otac i mati bili Jevreji, neđe iz bjelog sveta, koliko ja pantim, kazivala da su bili neđe iz Italije, pa ih vrag zna koji vjetar nanese ono kad Austrija uzela Bosnu pravo u Mostar! Otac joj bio ljekar a mati domaćica, znam da joj otac bio Isak a mati Selena, a da me biješ nemam ti pojma kako se prezivali.... Bila je jedinica, jer joj mati još jedno rodila, al ga odnijela španjica, groznica.... E, vako, kad je mati nju rodila 1919, u Mostaru, imo je njojzin otac kuću u najam kod neke babe koja nije imala svoju porodicu pa živila u letnjoj kujni a kuću dala Isaku za ordinaciju i stan. Pa kad Seli rodila Vefu, stara kaže da se zove ko pesnikinja stara srpska, jer je u Jevreja i to obično, da se da ime iz zemlje de žive...

Tako Vefa bila malo u Mostar, a posle prešli valjda u Trebinje il tako nekako, vazda se selili.... Kad počo oni rat, otac pošalje Vefu kod prijatelja Crnogorca u Podgoricu, da je skloni, a tu istu nedelju i njega i Seli odvelo u logor, nisu dočekali kraj mjeseca....

Vefa sa papirima od jedne očeve djevojke koju je lečio pa mu ona dala svoje ausvajse i propusnice i knjigu rođenih, Vefa stigne u Podgoricu i pravo kod tog Boža de je otac poslao. Tamo, Božo umro a ostala mu žena Mira sama u kuću, i sinovi joj već bili neđe nestali, otišli u kraljevu vojsku i nestali, ni traga ni glasa od nji... Privatila je stara ko svoju, kazala komšiluku da je to djevojka onog starijeg sina i da je ostala sirota....

Kad, posle par mjeseci, kako su imale poveću kuću, dovelo im mladog Italijana, bolničara, da im stanuje u prizemlje, to se zvalo rekviracija, pa su njih dvije prešle na sprat.....

A Điđo bio mlad momak, al već namučen, godinama u ratu, prošo i Etiopiju i sve đe je Italija ratovala, a kako se školovo za lekara, dalo ga za bolničara, pa se i krvi i ljudske muke nagledo za svoje godine....A Vefa malo znala talijanski, jer joj otac i mati odanle došli pa je malo naučili...

Vefa bila tanka, crna, oči ko ugarci, a nosila i pletenice smotane i punđu i maramu, ama, nije mogla od njega da sakrije kovrđe i kožu garavu.... Brzo je vidio da je Jevrejka, al kazo da je neće odati i da ne brine, da je njega odranila pekara koju je držo Jevrejin kod njega u Italiji i da od njega brigu nemaju.... Kazivo, a posle i meni to pričao, da je ćuto za Vefu zbog svih onijeh pokradenih kolača koje je zdipio kao mali tom Jevrejinu..... A, i zagledo se u nju, nako tanku i lepu.... Eh, a mlados i topla noć ne čuje rat, pa tako i oni, pa tako Vefa ostala trudna... Nije ni znala, kad jednu noć dođe Điđo i veli joj, beži, neko te prijavio, idi nek te mrak pojede, da te ođe ne nađu.....

Tako moja Vefa dođe u Beograd, jer, vako kazivala, ako se oćeš od zla sakriti, idi mu u kuću, tamo te neće tražiti.... Došla pravo u grad, kod opet, očevog pacijenta koji se tu preselio, a on je smesti da radi u trgovinu kod njega, jer je bila dobro pismena i znala i njemački i italijanski i srpski...

E, tu ti moja prija vidi da je noseća... Nema se kako javiti Điđu, nema kud ni kamo, pa kaže domaćinu kako je, a on joj kazo, nek se rađamo, u ovi zlo i smrt, nek se samo rađamo, eto, i meni snaja nosi, ako bude muke, ljekar je prijatelj, prijaviće blizance, pa ako tebe i nađu, nek ostane djete......

Nisu je našli, preživela je rat, a malog je rodila 1943će, pravo na svetoga Stevana posle Božića, pa mu dala ime Stefan....

Kad je se rat svršio, javi se majka Miri u Podgoricu, a ova joj kaže da dođe....

Preselila se tamo, jer je Mira i bez oba sina ostala, poginuli u partizanima... Samovale njih dvije dugo, brzo se Vefa rasplela sa papirima i pravim imenom svojim, a Mira je uzela nju i djete ko svoje jer svoje nije imala više nikog.... A prepoznala je odma čiji je Stefan, i kazivala Vefi da je još godinu posle njenog bežanja sjedio Điđo tu i mnogo joj bio dobar, nije rat ni osjetila.....

Kad prošlo malo vremena, početkom 1946te, počelo se tražiti ko se u ratu s kim izgubio, pa je Mira nagovorila Vefu da nađe Điđa.... Nije red, kazivala, da ima od srca djete a da ne zna, mož biti i da je osto živ, on ili ko od familije, neka znaju da je djete njegovo ođe....

Al je i Italija bila pusta posle rata, tek 1948 se javio Điđo na njojzino pismo..... Nije mu ona odma pisala za djete, nego ga samo preko Crvenog Krsta tražila, a kad je se javio, kazala mu sve u pismo, i kako je rodila maloga, pa ako on oće da mu bude otac, da zna....

Odma je Điđo došo, posle rata završio školu i posto ljekar, i nije bio oženjen...

Kazivo, da kad je pročito pismo i nije vjerovo, al kad je vidio malenog, likom pljunut na Điđovog oca, sve mu bilo jasno..... Ostavio ih tu, kod majka Mire, da se vrati kući i da malo smisle kako će i šta nadalje, da se uzmu i budu porodica, al da vide đe bi živeli.....

E, nije računo na mater svoju, vernicu, kad je čula da je Vefa Jevrejka, uzela je to kao smrtni grjeh, kako sme on, katolik da pljune na vjeru i da uzne Jevrejku... Muke su bile, nije mati dala ni pomena, ni djete nije priznala da se rodilo, sve nije dala ni reč da se spomene za to.... Pa mu još i brže bolje našla jednu da je ženi, dobru, iz dobre porodice i u pravoj vjeri....

Kad vidio Điđo da tu nema ni sreće ni pameti, digne ruke i u Podgoricu..... Kazo sve kako je, da nju njegovi nikad neće priznati, da je majka njegova u kući neporeciva, pa ako ga Vefa oće ko tikvu bez korena, eto ga, tu je.....

Uzeli se odma, 1949, i prešli u Italiju, živili malo u Veronu, malo u Trst, pa onda i u.... onaj, kako se zove... jes, Palermo..... A mali nije tio mrdnut iz Podgorice! Nije dao baba Miru ni svoju kuću, jer ga Mira naučila da joj on unuk i da je to njegova kuća, nije dao da ga vode nikako, a i Mira nije dala djete, kazala, ti se ćeri koti ko mačka, po tri na godinu, a meni ovo malo ne diraj, nemam sjemena ni od jednog sina, ovo je meni višnji i sudbina poslalo djete!

Tako i bilo, rodila Vefa još dvoje, Klaru i Marija, al Stefan nije mako iz Podgorice, i kad bi ga na raspust uzeli, sve bi brojio dane i piso pisma babi da ga vrati njegovoj kući.....

A Vefa nije hajila za Điđovu familiju, pa i kad su joj došli na vrata da je oteraju, da je pljunu što je otela majci sina, ej, čuš budale, otela, izem ti ja taku majku, Vefa im kazala po srpski sikter i oterala ih sa praga....

Tek kad je ta baba umrla, primirili se malo, pa sestre i braća opet malo pričali sa Điđom, al nikad im on to nije oprostijo....

Baba Mira poživela toliko da dočeka Djinu 1975 i umrla posle dvije godine.....

A Vefu sam upoznala kad je se Dana uzela sa Stefanom, i dobre smo prije bile, dok je služilo zdravlje nije bila godina da mi ona i Điđo ne dođu na nedelju dana u leto kad je odmor, pa sam ih vodila i u moje selo.....

Umrla je 1984, ona i Điđo u dva mjeseca, malko je bolovala od srca i pokosilo je odjedared.... Te godine nije mi došla, a već u jesen je nije bilo... A na telefon kazala, stigle me, moja Seko, sekiracije sve, ratne i poratne, potrošio me život, al neka, i ja sam njega.....

Kad je Stefanu bilo da se ide na fakultet, 1961ve,on otišo na medicinu, završio, pa našo poso u Beograd, pa tu radio i tako našo moju Danu...... Gledali se oni i njuškali ko gladni psi tri godine, ej, tri godine dok nije ta žiška zagorjela i zapalila... Moja Dana gadne naravi, sikter žena ko i Vefa, trebalo je naći snage i muškosti da joj budeš muž, momak, nije ta dala na sebe ni popustila nikad, al je Stefan imo i tišinu i reč, pa eno, tolke godine u braku, a sve mnim da se on još bori s njom, al kao da mu baš to milo i baš da je taku voli...Uzeli se oni još 1970, ama tek posle pet godina rodili mi Djinu...

Meni, nego šta nego meni, rodili i odveli tam u Englesku, pa je doveli posle 10 godina, božemeoprosti, ko divlju, kad vidila pevca popela se na drvo i plače, dok ga nisam sjekirom skratila i u supu metila, nije se djete smirilo.... Tri mjeseca sam je čuvala ko malu, išla i u koprive, pa se ožari pa plače, pa oće kravi da veže mašnu na rog, ama, vičem, nije to krava nego bik, de si pošla oćeš da te ubije na mestu....Eh, kad se malo svikla i naučila srpski, pitam ja nji, kad su došli po nju, pa jel živela u ormanu, nesoljeni jedni, kaki vas internat spopo, daj to djete nek ide malo ođe u školu, bar godinu, sramota da ne zna srpski, vrag da vas nosi i engleski i talijanski!Djete danju čuvala dadilja pored žive mene, a kad porasla dali je u školu, sve kao, neka zna engleski, talijanski, a srpski će lako.... Ma od koga lako, kad ste je dali sa šes godina od sebe, a to kad je kući pričate joj engleski, ne zna djete ni vodu pošteno da traži srpski, a žedno!

Pa je posle davali svaki raspust kod mene, pa sve viš naučila....

A, eto, taka meni valjda sudbina, od Dragora i Divne mi samo jedno unuče u Srbiju, samo Djina mi i tam i ovam živi... ovi ostali, i praunučići, nijedno nije ođe....

A dođu, kako koji raspust, svi kad mi dođu, meni puno srce, pevala bi vako matora, pa kad mi kažu, baba, sad nas je za dva više no lanjske godine, moramo dvoje troje djece u tvoju sobu da stavimo da spavaju, meni laka i ruka i duša, ma đe da su, moji su, i svake godine nas je malko više, svako malo se neka snajka porodi....

Eto, brojila nas Djina, veli, imaš baba troje djece, dva zeta i snaju, sedam unučića, sedam njima muževa i žena, od nji imam 15 praunučića i tri zeta i dve snaje u to koleno, i troje čukununuka..... A biću daće višnji, do kraja godine još dvared čukunbaba..... Ej, 43oje, pa nije malo od mene ovolike....

A smej se, al dok ne udam bar jednu čukununuku, ne dam se.....

Vefa moja, sikter žena se rodila.....

Beograd, Surčin

9.jun 2009



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 13:45 11.06.2009

Dobar dan!

Da ovaj put ne pozivam i ne prozivam.......
Živi bili i slatko čitali i ....
Kad je već puna kuća, molim komentar, kakav, takav!
Djina
sanya92 sanya92 14:25 11.06.2009

Re: Dobar dan!

Ajoj Djina, toliko sam se smejala tvom prvom odlasku u selo, ne zameri
pa jel živela u ormanu, nesoljeni jedni

Ovome se jos uvek smejem. Bravo za baku
ladyhawk ladyhawk 14:44 11.06.2009

Re: Dobar dan!

E, sad si pravo vreme pogodila za objavljivanje bloga. Na poslu se vec razbezali pa nema nikog da mi krati zivot upadima u kancelariju. Samo da znas, prosli put me prepadose, pita koleginica sto su mi oci crvene, rekoh, ma citala sam nesto tuzno, bolje da ti ne objasnjavam. Sta li je pomislila bolje i da ne mislim.
Hvala za jos jednu divnu pricu. Gotovo sve konce sam pohvatala, dodjete mi k'o familija.
tempest_from_north tempest_from_north 15:48 11.06.2009

Re: Dobar dan!

Ej, 43oje, pa nije malo od mene ovolike....


Mora da je veselo kad se svi okupite
lelemood lelemood 17:42 11.06.2009

Re: Dobar dan!

Gotovo sve konce sam pohvatala, dodjete mi k'o familija.
NNN NNN 03:16 12.06.2009

Eh, a mlados i topla noć ne čuje rat

Sve najbolje za Evdu i vas 43oje!

Pozdrav
miloradkakmar miloradkakmar 07:41 12.06.2009

Re: Dobar dan!

Da ovaj put ne pozivam i ne prozivam.......

Vidi se koju krv nosiš.
A smej se, al dok ne udam bar jednu čukununuku, ne dam se.....

Da dočekate i njihovu decu.
kiselkasta kiselkasta 14:44 11.06.2009

:)

a biku veze masnu na rog
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 14:56 11.06.2009

све лепше и лепше

Не зна ни воду поштено да тражи, а жедно.... Кад оно, Ђина поштено научи да пише, правилније и писменије него неки који су рођени овде. Свака чaст и на правопису и на дивним бакиним причама.
ocesneces ocesneces 15:05 11.06.2009

divna prica...

...kao i uvek.
Mogla bi i neku knjigu da izdas kad sakupis sve ove price.
Biljana 77 Biljana 77 15:55 11.06.2009

Stric iz ormara

pitam ja nji, kad su došli po nju, pa jel živela u ormanu, nesoljeni jedni
Setih se priče o mom stricu. Gradsko dete, do svoje 6 godine nikad iz Zagreba nije na selo išao.. soliter, beton. Došao kod babe i dede u Šumadiju, u selo i ušao u kokošinjac pun malih pilića.. žutih. Oni potrčali na njega, -piju, piju...mislili jadni da nosi hranu. On se uspaničio i pola ih izgazio. Pomor! U strahu od malih, žutih, raspijukanih pilića.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 16:05 11.06.2009

Re: Stric iz ormara

Eh, Biljo, a da vidiš moju paniku od sela....
Mislim da sam to prvo leto provela na drvetu, kao Tarzan, celo!
Sve me plašilo, kokoške me kljucale jer sam jurila piliće, pevca su mi doneli u supi da prestanem da plačem, od kopriva i danas imam noćne more, ovnovi su mi posebna panika, a zamisli mene jadnu kad sam videla prvi put seljake kad idu na mobu, da sakupljaju seno, gde traktor ne prilazi, sa sve vilama, njih 30ak, ja mislila počeo neki ustanak kao što smo učili iz istorije, pa pitam Evdu jel to kraljica digla rat? Ebiga, kod nas u Engleskoj to radi kraljica.....
Djina
Biljana 77 Biljana 77 16:32 11.06.2009

Re: Stric iz ormara

pevca su mi doneli u supi

Jedanog ekstremno agresivnog pevca je moj ćale nasekirao i to kao na filmu...gađao ga sekirom i pogodio. Sasvim opravdano ubistvo pošto me je zver napala na vratima dedine kuće i do krvi iskljucala po nogama. A imala sam 5 godina i jedva bila veća od zveri. Plašim ih se i danas, bez šale.
cassiopeia cassiopeia 18:42 11.06.2009

Re: Stric iz ormara

Biljana 77
pošto me je zver napala na vratima dedine kuće i do krvi iskljucala po nogama. A imala sam 5 godina i jedva bila veća od zveri. Plašim ih se i danas, bez šale.


Što li smo bile zanimljive petlovima da mi je znati? Mene je napao kad sam imala 3 godine i ugrizao za uho. Ne ulazim u kokošinjac da skupljam jaja kad vidim da me čudno gleda. Ni guske nisu za zanemariti...što to zna da napadne.

Gledali se oni i njuškali ko gladni psi tri godine, ej, tri godine dok nije ta žiška zagorjela i zapalila...


Mnogo volim ovu reč žiška.

Hvala Evdokiji i Djini na još jednoj priči:)
teodorakaze teodorakaze 09:12 12.06.2009

Re: Stric iz ormara

Sasvim opravdano ubistvo pošto me je zver napala na vratima dedine kuće i do krvi iskljucala po nogama.

Ja sam se uvek plasila curana, oni su mi nekako skroz scary. Petlova ne, ali je zato moja baba jednog tako nasekirala jer je napao moju majku (a ona sveza snajka stigla iz Beograda).
maricacarica maricacarica 17:11 11.06.2009

oće kravi da veže mašnu na rog, ama, vičem

oće kravi da veže mašnu na rog, ama, vičem, nije to krava nego bik,

Slatko se smejem. Pored mene ništa nije moglo da se kolje, dobila sam od babe moje pevca (sa idejom da bude u supi), ali je on živeo kod mene na NBG na terasi, išao sa mnom napolje.... A sestra moja je koze zvala Gospođe koze...
indiana92 indiana92 17:31 11.06.2009

Eto...

I nije tuzno, a ja placem....

Puno pozdrava oboma!
hajkula1 hajkula1 20:16 11.06.2009

Kad su moji divljaci... (sve suprotno)


prvi put isli na selo, sve su zivotinje bezale od njih. Gusan, koga su se svi plasili a ni njegove gospodje nisu bas bezazlene, znate kako ume njih nekoliko da pojuri, e taj gusan je bezao od moje cerke, imala je tri godinice ! Htela da mu veze masnu, on se mradao a ona pokusavala da mu objasni kako da miruje, uhvatila ga za vrat. Sve sem macke i psa, probali su da zajasu, i svinju i kozu pa cak i gusana, veliku belu pticu.
Sledeci odlazak na selo, imala je tada 8 godina... Ulaze u kucu, zacenjeni od smeha, ona duva, pusi se. Kazu joj da mi kaze gde je bila. Ona prvo nece, pa onda ipak kaze, tamo gde spava krava. Pitam je, a gde spava krava (namirisala sam poentu) ona se opet pravi Englez, pa kad nema kud, popustljivo, u kravinjaku!!!

A u zooloskom vrtu, stigli jednom bas dok se muzle krave. I ona sva vazna, kol`ko je grlo nosi: JEESS! Znam! Bela krava daje belo mleko, crna daje cokoladno!!! Tada je imala 4,5 god a ja, zemljo otvori se, od stida da propadnem.

I naravno, preporuka za tekst i veliku familiju u koju zavirih i kakvu pozeleh
apach92 apach92 20:39 11.06.2009

HVALA

ovako nesto mi je trebalo veceras.
lakrima lakrima 21:00 11.06.2009

sta reci

hvala,hvala do neba na divnom kazivanju i ja vas osecam kao familiju, veliki pozdrav
biljanab75 biljanab75 21:50 11.06.2009

ljubi babu

toliko puta koliko vas ima!

nek je samo zdravlje sluzi, nisam ni za koga bogatijeg skoro cula!

mashala!
aleks.aleks aleks.aleks 22:33 11.06.2009

:-)

Pozdrav za baku Evdu i za tebe Djina!

Preporuka

golubica.bg golubica.bg 23:35 11.06.2009

Pozdrav i od mene!

Registrovala sam se na blog samo da bih mogla da komentarisem vase tekstove! Odavno nisam procitala nesto tako toplo, ljudski, zivotno i iz srca napisano :) Djina, svaka cast na ideji (ako je to bila tvoja ideja).

Ne mogu vam opisati koliko me baka Evda ponekad podseca na moju baku. Nazalost, nju sam videla svega desetak puta u zivotu, prvih dolazaka se i ne secam, posle nas je razdvojio rat, a nakon toga sam svake godine provodila raspust kod nje na selu. I dalje je ziva, nekad udje u sobu, pa zaboravi kuda treba da izadje, ali i dalje pamti svaki dogadjaj i dogadjajcic u zivotima svojih unuka i obozava kad joj se "poveravamo" :)

Samo tako nastavite i eto da znate, od veceras imate jos jednu javnu obozavateljku (a dosad sam bila potajna).

Sve najbolje!
elastigirl elastigirl 00:58 12.06.2009

Evo i mene

Super tekst, kao i uvek. Ajd' da dodam i ja moj prvi susret sa zivotinjama na selu. Pocela sam neustrasivo - imala sam 2.5 godine i palo mi je na pamet da hranim krmacu hlebom iz svoje ruke! Kad su to videli baka & ostali toliko su me isprepadali (kao mogla je da se ne zaustavi samo na hlebu...) da sam posle bezala i od malih prasica! A bas u to vreme imali su 13-to malecno prase za koje nije bilo mleka kod njegove mame, pa su ga moji rodjaci hranili na cuclu i ono je stalno trcalo za nama a ja bezala koliko me noge nose...
medjutim92 medjutim92 08:40 12.06.2009

Nedelja, Dzone..



ovako to ide s petlovima :)
teodorakaze teodorakaze 09:14 12.06.2009

Preporuka naravno

sikter žena, to je kazala svakom ko bi tijo da joj soli pamet neosoljen! Razumeš ti to? Neosoljen, vako, onaj što voli da priča i upućuje a da taj poso nikad radio nije, e, kad bi tako neki tijo da joj soli pamet, ona bi mu sam odbrjila sikter mori! i ne bi ga više ni pogledala...

Vefu je ljutila glupost, i oni što mnogo priča a malo zna...




Svaka cast Evdi i Vefi
sensus sensus 09:37 12.06.2009

Preporuka

Naravno jos jedna preporuka za tekst baka Evdi i Djini! Ovaj put bez suza, ali mi nekako toplo oko srca.
Neosoljen, vako, onaj što voli da priča i upućuje a da taj poso nikad radio nije

Znam dosta ovih neosoljenih i zaobilazim ih u sirokom luku.
bocvena bocvena 09:43 12.06.2009

još jedan biser

Pravo bogatstvo su ove vaše priče!
A na telefon kazala, stigle me, moja Seko, sekiracije sve, ratne i poratne, potrošio me život, al neka, i ja sam njega.....
Da mi je da dostignem ovu mudrost...
dvasha dvasha 12:09 12.06.2009

Pozdrav!

Nisam stigao napisati komentar za prethodnu priču ali mislim da se ovo može pomalo ticati svih priča koje sam imao zadovoljstvo pročitati.

Htjedoh reći da je fascinantno, kroz kakve iglene uši su se ove priče provukle (mislim posebno na prethodnu priču o Danilu). Priča o covjeku koji je umro prije 60-tak godina i iz totalno drugog vremena, kao da se javlja sa neke starinske fotografije (preko živopisnog pripovjedača) i govori nam o životu, vrijednostima, borbi i postavljanju prema nekim nepisanim pravilima ('Tako Danilo sa osamnajst godina, bez očinjeg blagoslova, krene u Mletke').
Po mome skromnom mišljenju veoma nadahnjujuće za sve koji misle da je život težak.

Kada spomenuh iglene uši, pomislih da priče ne bi ni bilo da se Evdokija nije odvažila da u po rata ostavi djecu pa ode na put (što nije mala stvar) ili da Danilo nije bio raspoložen da priča ili da je smatrao da je nema kome reći (mislim da muškarci u to strogo patrijahalno doba nisu bili tako otvoreni da pričaju o svojoj mladosti i ljubavima . Plus što imamo tu sreću da je Evdokija ispriča i nama i da je pamćenje dobro služi...
Premda ne bih preskočio ni kariku koja povezuje pripovjedača i čitaoce - Djinu, koja ima želju da zabilježi pa čak i u izvornom oblike prenese.

Svaka čast i puno pozdrava!
margos margos 11:59 14.06.2009

Re: Pozdrav!

Po mome skromnom mišljenju veoma nadahnjujuće za sve koji misle da je život težak.

I meni se kroz ove priče nameće ta misao... svugde se provlače selidbe, ratovi, nestanci, smrti, ali i stalna rađanja. Nedavno mi jedan poznanik reče da je prvi u familiji koji pamti svog oca i debelo me zamisli nad tim kako nezahvalni ponekad umemo biti.

Hvala Đina i baka Evdo, a Vefi i Đidu laka zemlja:)
rajce1 rajce1 13:36 12.06.2009

:-) zašto...

... ja uvek vidim tekst tek sledećeg dana? Švrljam po netu i čekam nove priče, pa opet zakasnim!
Drage moje divne ste kao i do sada i molim vas nastavite da pričate opet i opet.... Puuuno poljubaca za baku Evdu i naravno za tebe Đina.
I da znate, ja vas računam kao svoje, mislim, kao deo moje familije!
mariopan mariopan 14:02 12.06.2009

Re: :-) zašto...

Sta reci, uzivala sam kao i uvek.

Posebno na ono ..."znao je i rec i tisinu"...

Najlepse mi je sto se radjaju svake godine novi mali Ljudi, to je najlepse, sve drugo je nevazno.

A baka Evdi zelim da dozivi sve svoje pra pra unucice da okupi i pomazi da se sita sa njima namiluje i nauziva.
mrvicak mrvicak 13:54 12.06.2009

Drage moje

i bako Evdo i Djina,
e stvarno vas već i ja ko svoje doživljavam i hvatam konce ko, gde, kako kada
(a izjedem se živa kad vidim priča postavljena a ja nemam vremena da čitam, pa sve čekam da posvršavam ovo i ono da što pre sednem na miru i uživam)

Ova nije bila za plakanje, već i meni ko baki puno srce i ozariste me osmehom od uva do uva. A tako kad me "drmnete" ceo dan nosim u sebi tu toplinu, te vam još jednom veelikoo hvala
jesyblesy jesyblesy 14:35 12.06.2009

ja stari citalac novi komentator

Puno pozdrava baki i tebi Djina kad vas citam(vas kao mnozina) ja vidim slike i to mi je osnovno merilo da je nesto vredno paznje.Pratim vas jos od Krugoline i registraciju sam odradila da bih mogla da komentarisem.I placem mnogo placem.... tuzno i divno u isti mah!Divne ste obe i imate preporuku ali privatno za moje prijateljice koje idu u internet kafee jer kuci nemaju internet da vas licno citaju :)
jesyblesy jesyblesy 14:42 12.06.2009

ja nova

Moj rodjak odrastao na asvaltu u Sarajevu dolazi kod nas u planinski gradic u Bosni i na ivicu sume visoko u brdima vidi krdo krava koje coban tera kuci i sav odusevljen otkricem govoro mojoj majci:" tetka tetka vidi lavovi"!Isti taj rodjak je pratio koze skupljao ono sto im ispod repa ispada (na suprotnom kraju od usta)hihihihihi i donosio mojoj majci a njegovoj tetki uz reci:" tetka vidi ja nakupio nekih cokoladnih bombona !Tetka kod vas koze prave cokoladne bombone?Kod nas u Saraj'vu mi to kupimo u prodavnici!"pozz i preporuka opet privatna!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 15:10 12.06.2009

Re: ja nova

A ja bila ubeđena da je dotična tvar kliker koji treba da se ispeče, kao na času keramike kad pečemo vazice i pepeljare...
Srećom me Evda snimila šta mi se mota po glavi.....
Hi, hi, hi....
Djina
PS, a za vola na ražnju sam izjavila, joj, baka, look, pile so big!
Meni je do tad samo pile bilo servirano sa ražnja...
meliboea meliboea 15:00 12.06.2009

Sve, sve...

ali kad procitah : "potrošio me život, al neka, i ja sam njega..."...

Jos sam pod utiskom... jednostavnosti i sveobuhvatnosti te recenice... Hvala, trebalo mi je da to procitam negde!!!
marta l marta l 15:32 12.06.2009

ugledanje

nema vise mnogo ljudi koji znaju da pripovedaju ovako...a ni usiju da ih cuju.
moj otac je umeo da pripoveda, imao zivot vredan toga, ja volela da slusam u krilu, samo kazem tata pricaj mi nesto i pocne film. bez dva sata se ne zavrsava.....ostalo sve samo u secanju, nazalost
zato, djina bravo za pisanje i poklanjanje blogu. mozda ce se jos neko ugledati na vas dve.
i ljubi baku
deandrej deandrej 17:17 12.06.2009

Mile moje

Opet ste mi ulepsale dan.
mickonsb92 mickonsb92 18:03 12.06.2009

tu



hail, hail...






dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 20:09 12.06.2009

da li si primetila?

Vidis li Djina, koliko se ljudi registrovalo samo zbog tebe i bake.Pisem ovo jer sam i ja jedna od tih. Pravo osvezenje u ovim vremenima. U svima nama ste probudile, ono davno zaboravljeno ili zagubljeno, a tako potrebno, ljubav prema i svojima, i komsijama i koga znas i koga neznas. Cuvaj je i zapisuj price.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:20 12.06.2009

Nema veće stvari u

životu od novog čoveka.
Svaka čast bako!
anabras anabras 21:13 12.06.2009

prelepo

još jedna prelepa priča. Pored svih stvari koji su ovde već pomenute, koje krase ove priče, ono što me posebno oduševljava su odnosi koje baka Evdokija ima sa svojom familijom, sa kojom nije u krvnom srodstvu. Ona tako iskreno voli i poštuje. Vefa je njena prija. Prije se po pravilu ne mirišu mnogo. Ceni svog svekra. Priča o ljudskoj duši, vidi i očigledno sluša ljude. Mada voli da se i ona čuje.
Svaka čast i pozdrav za obe
anabras anabras 21:13 12.06.2009

prelepo

još jedna prelepa priča. Pored svih stvari koji su ovde već pomenute, koje krase ove priče, ono što me posebno oduševljava su odnosi koje baka Evdokija ima sa svojom familijom, sa kojom nije u krvnom srodstvu. Ona tako iskreno voli i poštuje. Vefa je njena prija. Prije se po pravilu ne mirišu mnogo. Ceni svog svekra. Priča o ljudskoj duši, vidi i očigledno sluša ljude. Mada voli da se i ona čuje.
Svaka čast i pozdrav za obe
tea11 tea11 22:51 12.06.2009

ponovo odlicno

"ako se oćeš od zla sakriti, idi mu u kuću, tamo te neće tražiti...."
baka puna mudrosti!
lilepile lilepile 23:45 12.06.2009

Dobar dan :)

Zanimljiva prica....izgleda da vam je u genima da se stalno selite...
lenamur lenamur 01:18 13.06.2009

Pun pogodak

mandrk2 mandrk2 10:58 14.06.2009

dirljiva priča

Registrovala sam se još pre par meseci, ali prvi put sa javljam na blogu samo da bih Đini uputila podršku za ovo što radi. Nemoj misliti da ovo prenošenje dirljivih i poučnih priča prolazi nezapaženo. Znam da te puno ljudi čita, ali ne komentarišu svi. Bakine priče su prelepe, setne, nabijene emocijama... Teraju nas da se zamislimo i zapitamo kakvo je ovo vreme došlo i kakve se ovo vrednosti poštuju.
Pozdrav i samo ti objavljuj i dalje.
lucidalina lucidalina 21:38 14.06.2009

Re: dirljiva priča

mandrk2
Teraju nas da se zamislimo i zapitamo kakvo je ovo vreme došlo i kakve se ovo vrednosti poštuju


a sad malo moje filozofije... nije se vreme promenilo, tj vremena jesu, ali ljudi kao ljudi i emocije kao emocije nisu. ni vrednosti kao vrednosti, da se ne lazemo. uvek se novac ganjao, uvek je bilo podele na bogate i siromasne, od industrijalizacije na ovamo se prica o otudjenju coveka, o padu vrednosti....

a iskreno, mislim da je to praza prica. da je tako, ne bi bilo ni evde, ni njenih prica, ni djine da te price prenese, a ne bi bilo ni nas... ej pa ko smo mi ako je nekakvo vreme doslo i ako se te tako strasno ruzne vrednosti postuju? ja verujem da dobrih ljudi ima i oduvek je i bilo u istom procentu kao i ranije, samo je stvar srece i snalazljivosti da li ces te istomisljenike naci. moji prijatelji postuju vrednosti slicne mojima i zato se moj svet sastoji od dobrih i postenih ljudi. eto takva su vremena dosla.

sve sintagme i bisere mudrosti koje sam htela da citiram i pohvalim su vec hvalili pre mene, ja mogu samo da kazem opet: svaka cast bako i unuko, volim sto imam sta da procitam u lepo letnje vece.... pozz iz novog sada!
4krofnica 4krofnica 18:31 14.06.2009

eh djina

al si me oraspolozila sa divnom ljubavnom pricom
i bakinom mukom sa tobom
bas ti hvala
mogu da zamislim kako je kad se skupite, sa kraja sveta a od Jedne Evdokije
lucidalina lucidalina 20:39 14.06.2009

izem ti sedam dana....

Joj pa sad me sramota, ja prozvana na prethodnom blogu, a nisam ostavljala komentar, toliko dugo nisam bila na blogu da nisam ni videla. Sad me neka tuga bila ophrvala, pa sam se ponadala da ima nesto novo kod vas dve, sto ce me ili nasmejati i oraspoloziti ili rasplakati pa da izadje sve i ova moja nervoza.... A ono, dva nova parceta stvarnosti (sad me vise ne isteresuju komantari da to u stvari i nije tako bilo, nego je fikcija.... nek i jeste, sve prihvatam, samo da sluzi svrsi. a sluzi, eto, nekoj katarzi, koja god ona bila, nije bitno. Jelica Greganovic se iznenadila kad sam joj priznala da sam nasla namenu njenim pricama. Smehom do porodjaja, hahaha).

Danila sam procitala. Sta da kazem, lepo je sto je Evda pitala i sto joj se odgovorilo. To se uci, moram priznati da ne mogu da zamislim da ja moju majku a tek baku ispitujem o tako licnim stvarima, kod nas nije vladala takva iskrenost. Nekad iz tate isplivaju neki momenti koji ih (i njega i mamu) prikaze u nekom meni nepoznatom svetlu. Pa upijam... A cerki sam u sitne detalje pricala o tome kako smo se moja ljubav, njen tata i ja upoznali i zaljubili. I koga sam imala pre njega. I mogu reci, zapamtila je do jaaaako sitnih detalja sve, skolarac moj mali, u skoli ne slusa tako pazljivo...

I kao i uvek, najneverovatniji su mi epiteti kojima se ljudi kite, bebica koja je umrla... "što sunca nije vidila, ni meda jela"... aj sto sve drugo nije u zivotu probala, ali ni meda jela. pile maleno, od svega mi nesto to najstrasnije, valjda sam ja ovako sa (opet) malom bebicom na to najosetljivija. da, dojim jos uvek, sin dzin ima 4,5 meseca.

Hajd sad cu tek o priji da citam
trapava trapava 22:52 14.06.2009

ma samo

da se prijavim, da znate da sam tu. Pozuri sa sledecom, Djina.
Poljubi baku
erikamerika erikamerika 04:14 15.06.2009

Lepa prica

Uh, sto sam se ja navukla na ove vase price...
Pozdrav iz NY-a

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana