Kada te priroda u startu hendikepira, kao npr ružičastog flamingosa i ne opremi te bukvalno ni jednim mehanizmom odbrane od neprijatelja...i kada ti, tako neopremljenom nameni ulogu divlje životinje i to u Africi...i kada više stvarno ne znaš ko te sve od ostalih vrsta neće napasti da bi te pojeo (orao, soko, svaka divlja mačka, krokodil...a mene lično proganja snimak, na koji nalećem bukvalno svaki put kada okrenem Animal Planet, na kome ga lovi majmun?!)...dakle, kad si predodredjen da te nema, onda stvarno treba da budeš totalni heroj i produžiš vrstu. A može se, uz malu pomoć prirode, koja su tu kao malo iskupila.
Jedino što ovu ptica odvaja od drugih vrsta su duge noge i koža koja valjda nema..ovo će sada da bude moja laička interpretacija...temperaturne receptore?! A? Je l' se tako kaže? :)
Ono...možeš da stojiš u vodi od hiljadu stepeni i da ne osećaš, a isto važi i za hladnoću.
Postoje oblasti Ekvatorijalne Afrike u kojima dva puta godišnje na površinu zemlje izbija voda iz podzemnih termalnih jezera. Voda prekrije odredjenu površinu zemlje, u visini od 10ak cm, ključa nekoliko nedelja, pretvarajući ceo predeo u oazu vodene pare i onda se povuče. Prvog dana po izbijanju vode, dolaze i flamingosi i prave gnezda, formirajući kupe od blata, na čiji presečeni vrh polažu jaje, iz kojeg se, posle nekoliko dana, izleže mala ptica. Pepeljasto siva, kakva će i ostati dok ne napuni dva meseca. Apsolutno zaštićeni od svih predatora, koje vrelina vode drži daleko od ideje da pridju, naravno i realizacije, mladunci provode sretno rano detinjstvo, valjajući se po gnezdu i čekajući klopu, koju će roditelji uredno da donose dok se ne steknu uslovi za juniorov prvi let. A kada se uslovi steknu, još uvek pepeljasti junior je "do vidjenja, prijatno" što se tiče keve i ćaleta, biva liferovan iz gnezda i poslat u svet van izmaglice.
Nekada davno primitvna domorodačka plemena su izbijanje na površinu termalnih jezera kapirala kao otvaranje vrata podzemnog sveta vatre, a kolektivna uletanja jata ružičastih ptica u taj oblak vrele pare bila su tretirana kao ritualno žrtvovanje bogovima vatre. Kada bi posle nekog vremena iz oblaka izmaglice krenule da izleću male pepeljaste ptice, verovalo se da se iz pepela žrtvovane ptice radja nova ptica. I nazvali su je Feniks.
Postoje razne legende o Feniksu...Grčka, Hindu...lično, najviše volim ovu, koje se u životu ne bih setio, da eto, ponovo nije bilo Margite i j.bre, koje su mi nepresušni izvor inspiracije.
Margita..j.bre..;)