Zamislite, miris lipe mi ne dolazi više samo u san (mislim na onaj "u snu san", jer sam sve manje siguran da ovo drugo stanje to nije). Dakle, taj čarobni opijat se ponovo uselio u moj život i preti da u njemu, kao i svakog juna, izazove erupcije raznih vrsta i oblika, sa posledicama koje nisam u stanju da predvidim, a time (sva sreća) ni sprečim.
Lelujam za njim i upijam ga, jer znam da će mi se za dan ili dva ponovo javljati samo u snu, onda kada uspem da ga dozovem. I znam da ću se buditi tužan kada ga ne bude. Zato evo, hitam za njim koliko me čula nose, pa... Kud me navede.
A vi?