Zabrinjavajuće je i opominjuće, što se par desetina pripadnika ovih grupacija okupila najpre ispred novosadske Saborne crkve odakle su klicali Ratku Mladiću ─ kasnije i u dvorištu Doma vojske Srbije odakle su, uz nacistički pozdrav ("Zig hajl") pripadnike nenasilnog antifašističkog skupa najpre fotografisali a potom ih zasuli kamenicama. Nakon (neblagovremene) intervencije policije skup je ipak okončan bez ozbiljnijih posledica.
Ipak, nameću se pitanja:
─ Ko bi bio odgovoran da je došlo težih posledica?!
─ Kako je moguće da neonacisti napadnu građane iz objekta koji pripada Vojsci Srbije?!
Novi Sad danas je bio opsednut grad, sa stotinama policajaca pod punom ratnom opremom koji ─ iako svesni ozbiljnosti situacije ─ nisu u potpunosti uspeli da spreče kontakt neonacističkih bitangi i mirnih, nenasilnih građana. Kamenica kojom je pogođen u glavu šef novosadske kancelarije Helsinškog odbora za ljudska prava Pavel Domonji morala je biti predupređena!
Tužno je što među okupljenim građanima danas nije bilo visokih funkcionera dve vodeće vladajuće stranke na čelu sa predsednikom i premijerom ove zemlje. Tužno je što nije bilo ni sveštenstva Srpske pravoslavne crkve...
Ipak, umesto da se po starom običaju bavimo posledicama, pitanje je da li ćemo u periodu koji dolazi, kao ozbiljni i odgovorni građani, smoći snage da se pozabavimo i uzrocima. Tačnije, pitanjem odgovornosti onih koji su svojim činjenjem (ili nečinjenjem) doprineli stvaranju društvene klime u kojoj su pojave poput najavljivanog neonacističkog marša uopšte postale moguće.
Nastavak sledi...