Ide mi se na more. Pa verovatno odatle inspiracija i za ovaj blog. Ima tome već 4 godine. Tunis! Zlatnožuti pesak, miris jasmina... Moja fascinacija ovom zemeljom bila je ogromna. I to, ne toliko lepotom, morem, uslugom, svim onim što bi od jedne turističke destinacije čovek očekivao, već redom, zakonom i radinošću, čistoćom i kulturom ponašanja. Iako sam veliki poštovalac i nešto manji poznavalac arapske kulture, nemalo sam bila iznenađena brojnim stvarima. Predrasude prema jednoj afričkoj, islamskoj zemlji i uslovima u njoj dodatno su podgrejale agencije sa napomenama tipa: imajte u vidu da su njihovi pojmovi higijene malo labaviji od naših, da je uputno uzeti sef u hotelu i sl. pa sam se naoružala strpljenjem i marljivo, štreberski iščitala stotine komentara na beskrajno korisnom tripadvisor-u, te smo se tako i odlučili za hotel.
Skromna sredstva presudila su u korist polupansiona i hotela sa tri zvezdice kojeg su prethodni posetioci beskrajno nahvalili.
O hotelu toliko da je moglo bukvalno s poda da se jede. Da smo sve, novac, telefone, pasoše ostavljali kako u hotelskoj sobi, tako i na hotelskoj plaži i da ih niko pipnuo nije. Sobarice koje su svakodnevno menjale posteljinu i peškire nismo uspeli da vidimo, a švedski sto koji su služili za doručak i večeru je bio toliko ukusan, raznovrstan i bogat da nam ručak nije bio ni potreban. Ukoliko niste baš od onih koji ne mogu deset dana bez svinjetine, ne bi ni vama. Ukoliko ste ljubitelj salata i kolača, Tunis je pravo mesto za vas. Ukoliko niste ludi, ne naručujte nikad baklave i čaj. I jedno i drugo je toliko slatko da ćete oboleti od šećerne bolesti, bićete hiperaktivni 14 dana (i noći, naravno) i dobićete karijes na zubima za koje niste znali ni da ih imate.
Kad pomislim na saobraćaj i prevoz uopšte prvo mi pada na pamet da su sva taksi vozila, bez izuzetka, u Tunisu, žuta. Taksisti strogo poštuju saobraćajna pravila, a saobraćajne policije ima svuda. Takođe, na prozoru svakog taksi vozila postoji cenovnik: start, tarifa, i broj telefona za žalbe. Nismo imali potreba da ga zovemo. Osim taksija koristili smo i međugradski kombi prevoz – louage, tramvaj i nešto što bi Djilas nazvao laki šinski sistem. Za razliku od našeg ima red vožnje koji se poštuje u minut i prolazi na svakih par minuta. Sve stanice su (kao i sve ostalo, ulice, hoteli, trgovi) vidljivo obeležene nazivima na arapskom i francuskom tako da ukoliko čitate latinicu nema šanse da se izgubite. Za louage se kupuje karta, tako da burazerskih varijanti tipa: -Ulazi, će se dogovorimo! nema. Nema ni raskrsnica. Sve je organizovano po sistemu kružnih tokova. Benzin je jeftin, tako da je i opcija rent-a-car prihvatljiva.
Ulice, šetališta, parkovi, plaža naveli su me na pomisao da postoje mali tunižanski čarobni patuljci na letećim ćilimima sa čarobnim metlama. Sve je beskrajno čisto, a nikada ne vidite nikod da čisti! Umesto uobičajenih kanti za đubre i kontejnera postavljene su ogromni keramički ćupovi. Tunis je inače poznat po keramici (posebno plavoj). Nekako ne smem ni da mislim šta bi sa tim ćupovima bilo kod nas... Konjići koji vuku kočije u kojima se turisti voze nose pelene!
Na sneg-beloj ogradi jednog hotela neka je verovatno obesna tinejdžerka ostavila karminom crvenu liniju u dužini od nekoliko metara. Naravno da je, bez obzira na kraj sezone, to odmah prekrečeno. Bajkoviti hotel Lella Baya opasan je kaktusima kao živom ogradom. Na kaktusima su iščupane bodlje!
Tunižani, devojke i mladići jako su lepi. Brzo stare u licu zbog suve klime, jakog sunca i vetra koji stalno duva. Kao narod beskrajno su ljubazni. Svi govore francuski, mlađi svet i engleski, a po hotelima govore sve jezike sveta čini mi se. Pa i srpski. Jedan mladi Tunižanin u holu nas je svakog dana pozdravljao osmehom i sa –Dobar dan! Koga god smo zaustavili da nešto upitamo najljubaznije nam je odgovorio. Uključujući i policajca. U svaki hotel može se ući u razgledanje, nebitno da li ste gost ili ne. Na plaže takođe.
Tunis je muslimanska zemlja, ali to se ne oseća u meri u kojoj bi se očekivalo. Ljudi žive prilično rasterećeni od religioznih propisa, obučeni su na "zapadnjački" način, mnogo polažu na školovanje mladih, zabrađene žene se gotovo ne viđaju i uglavnom su starije generacije. Prilično su opušteni i ne žure nigde. Čekajući jednom da mi donesu kafu na plaži bila sam već počela da se nerviram, pa se onda setih: -A gde pa ja žurim?
I stvarno gde žuriti pored onakvog kristalno-čistog mora... Klima, po mom ukusu, vlažnost veoma niska, stalno duva vetar. Pesak, zlatno-žut, prolazi kroz prste kao svila.
I naravno afričko sunce. Zaboravite se na kratko i ako ste došli nepripremljeni dobićete finu roze nijansu za 15 minuta. Mi se svaki put, gde god da odemo, zaboravimo...
U narednoj epizodi: Kako ne treba kupovati u Tunisu!