Kad sam noćas pre spavanja stajala na prozoru i udisala divan vazduh, u to gluvo litnje doba, pun mirisa lipe i krinova, zaključila sam da sam na neki način fascinirana prozorima, još od mladosti. Setila sam se kako me je baba kao malu opominjala, kad smo išle sokakom pored niskih seoskih kuća i njihovih otvorenih prozora, da ne zavirujem, jer je nepristojno, što za mene uopšte nije bilo prihvatljivo, i u tom smislu sam ostala nepopravljiva. Smatram da su prozori oči kuća, i da je ne pogledati u njih nepristojno, u najmanju ruku kao da ne gledaš u oči čoveku s kojim pričaš.
Otvoreni, sa griljama, roletnama, sa namaknutim zavesama, osvetljeni, zamračeni...oni propuštaju mirise i slike od uspomena. U maloj sobici kod tavana, "sobici od uspomena", u kojoj se i B. i ja izgubimo na dva-tri sata kad god uđemo u nju, (kao, spremaćemo fijoke!), ima jedan prozor s kog možeš da uzbereš kajsiju, pa da nastaviš da preturaš po starim vinil pločama, možeš i da pustiš po neku, na sad već vintage gramofonu(kome na igli mora da stoji stara banka, da ne sklizne) ako se uželiš, onu koja je počela da ti bledi...u toj sobici sam juče srela i Oliverovu "S ponistre se vidi Šolta", pa me podsetilo, kakvo su čudo ti prozori, i kakve sve mirise i slike možeš osetiti i videti, dok stojiš pored njih otvorenih...Ovaj u mojoj sobi ovih dana propušta opojne mirise lipa i krinova...mirise lila petunija, jelki, tuja i sveže pokošene trave.
Onaj na staroj, velikoj kući kod babe na selu, sećam se, propuštao je najlepši miris na svetu, miris sveže pečenog hleba, miris zrele kruške ječmenke, sveže podkresanog žbuna šimšira, uštirkanog čaršava na užetu u gonku, miris žita i slame od vršidbe, miris vojvođanske prašine, netom ugašene kratkotrajnim letnjim pljuskom, miris kanala i palacki, naslaganih pod čardakom, da se osuše, noćne frajle u predvečerje...
Ima još jedan na kući pored mora, kog se često setim, koji je propuštao miris borovine i mora, zrele nešpule, čije su ga grane češkale i milovale na blagom maestralu, miris raspuklih, zrelih smokava, miris lovora, brnistre, lavande i drače. Slušajući ovu pesmu sa šufita, kroz glavu mi je prolazio film sa raznih mesta, uvijen u mirise iz raznih doba, s mojih mnogobrojnih prozora. Jedino ovaj, tzv. "prozor u svet" ne uključujem odavno, zbog očuvanja nervnog sistema, taj mi se već duži period baš ne dopada i nimalo ne nedostaje. Svim ostalim, se radujem i pominjem ih se u lepoti kratkotrajnih reminiscencija koje osvežavaju mirisima i blagošću koju izazivaju u meni, prosto sam "infišana u njih, nemojte zamirit...", pa su zaslužili da danas budu parole du jour..eh, nemojte biti tako strogi, nije to patetika, ima tu i nešto drugo...Koju biste vi reč ovih dana izdvojili!?