Bilo bi interesantno ako bi neko umeo da objasni peripetije koje se zadnjih meseci dešavaju u vezi sa budućnošću šampionata Formule 1. Tu su isprepletani interesi FIA-e (nešto kao FIFA u fudbalu, ali sa mnogo mnogo manje uticaja na komercijalni deo šampionata Formule 1 u poredjenju sa uticajem koje FIFA naprimer ima na TV i slična prava vezana za svetska prvenstva u fudbalu), a zatim tu je i FOCA (udruženje konkstruktora Formule 1, koje je preko ćerka firme čuvenog Bernija Eklestona polako godinama ka sebi - i Eklstonu - preusmeravala sve veći i veći deo kolača koji se zove Formula 1). Tu je još nekoliko firmi koje saučestvuju u jednom beskrajno uspešnom projektu ... ali tu je i kraj priče koji je na vidiku.
Formalno interesi FIA-e (30% udela) i FOCA-e (40% udela u novcu od TV prenosa i reklama) do te se mere trenutno razlikuju da postoji mogućnost nastanka dva nezavisna šampionata. Ali, zar sadašnja priča nije slična u mnogome čemu svemu što se već godinama unazad dešava (naročito nakon komercijalnog buma Formule 1 sedamdesetih godina) u borbi za što veći udeo u zaradi od šampionata kao i u odlučivanju o pravilima takmičenja. Šta se to zadnjih godina promenilo do te mere da preti nestankom Formule 1 kakvu danas poznajemo.
Ustvari priča o rascepu počela je već nekoliko godina ranije, kada su u šampionat prvi put direktno (a ne preko posrednika tipa poznatih privatnih preduzetničkih magova sporta MekLarena, Vilijamsa i sličnih) počeli da se uključuju veliki proizvođači automobila Mercedes, Reno, Honda, Ferari odavno, Tojota. Malo po malo, godina za godinu neko od velikih proizvođača skretao je pažnju na sukob interesa koji ima sa privatnim preduzećem zvanim Formula 1. Radilo se o sukobima po različitim osnovama - najčešće izmenama tehničkih pravila koja nekima nisu išle na ruku. Ali to je deo igre sa kojima su svi manje više morali da žive, i oko kojih su se svi složili (i oni kojima su trenutno odgovarala, a i oni drugi) da u njima upravo i leži ključ uspeha Formule ... stalne inovacije u kojima je Formula ustvari služila kao opitni poligon za usavršavanje običnih, komercijalnih automobila.
Pa gde je onda puklo. FIA izgleda da želi da omasovi takmičenje tako što će ograničavanjem budžeta Formulu učiniti pristupačnijom širem krugu malih i srednjih ekipa/preduzetnika (jedan od izgovora za ovaj korak je i tekuća ekonomska kriza), što naravno nije u interesu velikih proizvođača iz autoindustrije. Njima je u interesu što veći budžet zbog održavanja tempa tehničkih inovacija kao i zbog mogućnosti veće reklame izbacivanjem sitnih igrača iz igre (koliko god oni bili uspešni i spretni u formiranju paketa zvanog tim Formule 1).
Mejnstrim ponovo pobeđuje, a ekstremi, bilo loši, bilo izvanredni ostaju zaboravljeni na marginama istorije. Verovatno i treba da bude tako, kada se izgleda iznova i iznova slična priča ponavlja u bezbroj različitih varijanti.
P.S.
Neko je rekao da su poslednje rečenice ustvari i sama suština kapitalizma, a možda i života uopšte. Jer, svet je izgleda napravljen po modelu mejnstrima.
Nešto slično se desilo i u Las Vegasu, koga su osnovala bukvalno dva vrlo vrlo preduzimljiva čoveka. Kada je prošlo dovoljno dugo vremena i kada se pokazalo da se isplati graditi hotele i kockarnice u sred Nevada pustinje, privatne preduzetnike (one čije je gotovo nemoguća ideja sprovedena u delo) zamenili su svetski karteli industrije zabave MGM, Sony, ... mejnstrim industrije, ko bi drugi.