Obradovala sam se Nesi, kada sam ga videla, kako stoji pokraj vrata i mase mi.
"Cao Sladjoooo!!! " :)))
"Cao Nesoooo!!! :)))
Zagrljaj i osmeh za druga, prijatelja ,saborca, za nekog svog.
I ona toplina i radost koju osetis samo za nekog bliskog , nekog koji ti znaci.
Oboje sapucemo i izlazimo na prste iz sale, da ne remetimo rad.
Napolje opet zagrljaj i opet smeh, ali sada glasan i slobodan.
"Pa de si ti ? Sta mi radis? "
Pitanja upucena u duetu i opet smeh.
Normalno reakcija nakon svih zajednicki prodjenih vezbi, sesna i druzenja.
Smejemo se i cekamo da neko pocne pricu, o sebi, o porodici, a opet nestrpljivi u isto vreme, da ispricamo i pitamo toliko toga.
"Kako ti se dopalo? " pita.
"Sta? Seminar? Neznam sta da kazem. Nesto sto vidim prvi put. Oborio me s'nogu. " odgovaram.
"Jel si potrazila Momu? "
"Ne nisam. Pronasla sam neke druge sa "Kliringa", tako da nije bilo potrebe da ga trazim. "
"Pa dobro, upoznacu te na kraju. Dogovorio sam, posle idemo na kafu. Upoznaces ga intresantan je . "
Zatim smo presli na pitanja i odgovore o porodici, poslu... toliko mnogo pitanja i odgovora.
Uz razgovor nismo ni primetili da je kraj.
Vrata su se otvorila i foaje je poceo da se puni ljudima. Nesa je pogledom trazio svog prijatelja.
Usli smo u salu . Puno ljudi je stajalo u dugacak red, po dvoje.
Bilo je po mojoj proceni vise od pedeset ljudi.
"Sta cekaju ?" pitam znatizeljno i podizem se na prste da vidim.
"Da se pozdrave sa Vladom." odgovara Nesa
"Oces da ides sutra na seminar? Naravno, ides.Da idemo da odaberes i porucis rucak , pa cemo da se vratimo da te upznam sa Vladom. "
Ne ceka moj odgovor, vec me uhvata za rame i gura kroz masu ljudi ka foajeu.
Tamo mi donosi tri menija i pomaze oko izbora . Razgledam ponudu i zaokruzujem, ono sto mi se dopada. Zelim da mu kazem da i nisam bas tako sigurna, zato sto sam rekla tetkama da ne idem na seminar, ali cutim.
Osecam njegovu odusevljenost .
"Oces ti da dodjes? " pitam
"Ne, necu ne mogu. Imam obaveze. Pricacu ti posle, al' ti moras. Ne smes da propustis sansu. " nastavlja.
"Imas ti jedan ne odradjeni veleeeliki deo, od koga bezis, godinama. Evo sad ti je trenutak i sansa da ga odradis! " sad je malo glasniji.
Osecam grc i knedlu, nekako stala u grlu i ne da mi da kazem bilo sta.
Nesa me pogleda pa se smeje .
"Sta je prpa? Zastala knedla, a? "
Zagrli me i tapse po ledjima.
" Ma mozes ti to , ovo ne smes da ispustis. Sad je prilika. Ovde je mnogo lakse. Nemas sta da se bojis. Jel' si videla? Nista ne pricas, a prica i desavanja jednostavno idu, sama. "
"Pa kako cu ovde pred svim ovim ljudima, koje ne poznajem? " popustila je malo knedla, pa mogu da pricam.
"Lako! Videces! Aj da te sada upoznam sa Vladom, idemo! "
Opet me drzi za rame i gura ponovo kroz onu masu ljudi u sali.
Tamo je red nesto manji, ali jos uvek podugacak.
Posmatram Vladu, kako se pozdravlja sa ljudima.
Prvo ih zagrli onako od srca i toplo, pa ih drzi dugo, u zagrljaj. Kada se puste, oci im se cakle od radosti i miline. Onda malo popricaju, pa dodje naredna osoba i opet isto. Za svakoga isto. Nema ti si mi drazi, tebe vise volim, ti si mi drug.... Sa svakim se pozdravlja isto i vremenski i energetski. Posmatram ga i vidim da nema poze, da nema namestanja. Postoji samo radost zbog susreta i ljubav, koja zraci toplinom i siri se oko njih.
Stojimo u red i cekamo, da mu se priblizimo. Posle desetak minuta, stojimo pred njim.
Ponovo osmeh, iskren i dug i topao zagrljaj.
Pozdravlja se sa Nesom.
Nesa se okrece ka meni i predstavlja me.
" Vlado, da te upoznam, ovo je moja drugarica, Sladja"
Osmeh na Vladinom licu. Osmeh i na mom.
Prilazim da se pozdravim. Vlada me primice sebi i ponovo zagrljaj , srdacan i iskren. U meni se javlja neko osecanje pripadnosti i bliskosti. Kao da se znamo godinama.
" Znas Vlado ona je iz Skoplja. Mislim da bi zelela da postavi svoj " Order". Jel tako Sladjo ? " cujem Nesu kako govori.
Vlada se smeska i gleda me znatizeljno.
" Pa da, sutra cu da dodjem na seminar, pa bi mogli da odradimo to. Znate ja sam sad ovde i kozna dali cu biti drugi put. Ja sam dosla iz Makedonije , zivim u Skoplju. " objasnjavam.
Spominjem grad iz koga dolazim, verujuci da sam samo ja ustvari dosla iz najudaljenijeg mesta. Mislim da sam to i naglasila kako bih dobila prioritet, ukoliko bi i sutra i prekosutra bilo guzve, oko toga cija ce " Konstalacija" da se radi. Pokusavam da se ogrebem za prioritet i ne osecam se dobro zbog toga, al opet.... Znate li vi odakle sam ja cak dosla???
Vlada se smeska " Moze, dogovoreno! Sutra sedni na stolicu, kraj mene".
" Hvala, vidimo se sutra"
" Da, da vidimo se sutra! " srdacno nas ispraca Vlada.
Zadovoljno se udaljavamo.