„Veliki nam izgledaju velikima jer klečimo na kolenima. Ustajmo!"
(Lustalov pregled, 1789)
Retko na blogu pišem o stvarima iz naše ne baš šarene svakodnevice, ali ovo što su uradili ljudi koji su se pobunili protiv banke zaslužuje pažnju i reči hvale.
Naime, kao što ste mogli da prethodne nedelje čujete na Radiju B92 i pročitate na sajtu, grupa građana okupila se putem Fejsbuka, nezadovoljna zato što je njihova banka, Inteza, podigla kamate na stambene kredite iako njihovi ugovori to nisu dopuštali.
Zasigurno i zahvaljujući njihovim aktivnostima, banka je morala da vrati kamate na prethodne vrednosti, propisane ugovorom. Naravno, banka im je napisala da i dalje smatra da nije prekršila ugovor o kreditu, da ima osnova u ugovoru za tako nešto ali „u nameri da razvijamo svoje odnose sa klijentima na fer način, na obostrano zadovoljstvo, bez lišavanja mogućnosti dijaloga o otvorenim pitanjima, naročito u svetlu aktuelne potrebe očuvanja finansijske stabilnosti u zemlji, ovim putem Vas obaveštavamo da je Banka odlučila da uvaži Vaš prigovor". (A što su nepismeni! Veliko „v" u „vas", u ugovorima im piše „akta" umesto „akti"... Srbija, šta ćeš.)
Verujete u ovo obrazloženje? Da li biste vi bili spremni da se odreknete hiljada i hiljada evra zbog „obostranog zadovoljstva" i zbog „očuvanja finansijske stabilnosti"? Da li biste u nove ugovore unosili drugačiju odredbu ako smatrate da vam stari pružaju opravdanje za podizanje kamate?
No, to nije bitno. Banka je postupila kako je morala, vratila je kamate i to svakako ide njoj na čast. Ako je pametna od toga može da napravi i reklamu. Ako pak nije, ponovo će sutra pokušati nešto slično (čega se ljudi na grupi i boje jer su napisali da smatraju da imaju uporište u ugovoru; ali i oni imaju advokate).
Bitna je druga stvar, ono što smo naučili i građani i banke.
Prvo, UGOVOR JE SVETINJA. Banke su naučile da se ne mogu ponašati kako im se ćefne, već da moraju poštovati potpisano, makar im to išlo na štetu jer TAKO je predviđeno ugovorom. Da su građani prekršili ugovor - banka bi im uzela stan. Kada banka krši ugovor - pa, barem mora da vrati pare! Dakle, svaki sledeći put banke će dvaput razmisliti šta će da rade jer im se to stvarno može olupati o glavu. Pitam se, pitam, da li bi im to palo na pamet da rade u matičnim zemljama...
Drugo, VREDI SE BORITI. Posle decenija nemoći, ovo je potvrda da se u ovoj zemlji ipak nešto menja. Teško, sporo, nevoljno - ali se menja. Zamislite kako biste vi sami reagovali da se to desilo pre deset godina. Verovatno nikako, osim bensedina. Danas, 2009. godine, pokazalo se da vredi organizovati se, „dići galamu" i uraditi nešto.
Ljudi iz ove grupe na Fejsbuku bili su već dobrano zagazili u osnivanje udruženja i pripremanje tužbe protiv banke. Oni su bili odlučni da se bore za svoja prava, jer DOSTA JE bilo. Novac jeste bio njihov glavni motiv, ali tu je i čisti bes zbog bahatog ponašanja. Nažalost, Narodna banka se nije baš potrudila da zaštiti građane, ali su se zato potudili građani. Ima li čega lepšeg od toga.
Treća stvar, pokazalo se da je INTERNET NAŠ NASUŠNI. Bez Fejsbuka i interneta do ovog sasvim sigurno ne bi došlo.
Dakle, ti su ljudi uspeli da se izbore, njima su kamate vraćene na nivo iz ugovora i oni su, naravno, vrlo zadovoljni. No, njihova akcija značila je nešto i za celo ovo društvo koje se polako upristojava, jer su pokazali da je moguće izboriti se za neka prava, da IMA SMISLA boriti se.
Svaki sledeći put kada se ljudi budu bunili biće lakše.
Kabadahije izlaze iz mode. Simple as that.