Grozna slika šamaranja i ponižavanja profeseorke u Sremskoj Mitrovici za koju smo doznali tek zahvaljujući slučaju i jutjubu, a ne od onih koji su bili dužni da to saopšte i koji se evo i dalje upinju da stvar relativizuju na način da ministar prosvete formira neku komisiju koja će ispitati slučaj, ili direktora škole koji nikako da stvar nazove pravim imenom, suočava nas sa još groznijom istinom da je nasilje u našim životima u našoj svakodnevnici toliko prisutno da mu se istinski, sistematski ne možemo i ne znamo suprostaviti.
Da je nasilje u školama veoma česta pojava znana je stvar. Znana je naročito onima koji imaju svakodnevni doticaj sa školom, nema veze kojom. Nasilni su đaci prema đacima, profesori prema đacima, đaci prema profesorima, svi prema svima.Eto, samo pre neki dan dvojica đaka neke škole uhvaćeni su pri pokušaju da siluju svoju školsku drugaricu. Pominje li to iko više? Pre četiri - pet godina dvojica đaka ubila su na velikom odmoru đaka iz iste škole. Sudski postupak još nije okončan. Negde u Banatu, na časovima veronauke, sveštenik,predavač je znanje učenicima uterivao žaračom. Ako đak ne zna on ga malo pecne.Bez ikakvih posledica. Dugačak je niz tih primera, a za njih saznajemo uglavnom slučajno. Žrtvama nasilja je neprijatno da o tome govore, direktori škola gledaju da zataškaju svaki incident jer tako su bolji direktori, ministarstvo obrazovanja to radi po istome receptu, društvo i država pokazuju nesposobnost da se menjaju i reformišu, i kao posledicu imamo tu neprekinutu spiralu sa višeznačnim lošim refleksijama.
Ako o ovome pokušamo razmišljati moramo postaviti sami sebi a i svima oko sebe neka pitanja. Koliko sami doprinosimo nasilnoj atmosferi, u kući, na poslu,za volanom, u komunikaciji sa drugim ljudima, u komunikaciji sa institucijama?
Koliko nasilju doprinose institucije svojim nesolidnim radom direktno utičući na to da se kod značajno velikog broja ljudi formira stav da je sve najlakše izboriti nasiljem samo ako si dovoljno jak i drzak, ili ako računaš na zaštitu nekoga moćnoga u kasnijoj fazi?
Kako je moguće da bilmez sa snimka koji ima manje od 16 godina onako hladno ustane i muči profesorku, otkuda mu ideja..Ne verujem da je rođen kao rđav. Gde je usvojio taj obrazac kao normalan i isplativ? Čemu su ga učili kod kuće i u prethodnom školovanju? Šta ga je presudno formiralo da se ponaša tako kako se ponaša?
U kolopletu zbivanja koja se pred našim očima događaju svakoga dana lako se povesti za tim da se zlo isplati. Da se ono na adekvatan način ne goni i ne kažnjava, da se, čak šta više, nagrađuje i promoviše.
Da se onome što je dobro i plemenito, što je vrednst, daje oznaka čudaštva i naivnosti. Učiti, poštovati druge ljude, biti pošten, biti strpljiv i radan, to je potpuno aut..
Deca vide šta se oko njih događa.Vide korupciju, vide nepravdu, vide nepotizam, vide lopovluke svih vrsta. I vide da agresivni, nasilni, bezobrazni i nepošteni žive bolje od onih koji nemaju takve osobine.
Evo, ovo danas. Čoveku nađu u stanu silan eksploziv, oružje, municiju. I nikome ništa. Zašto? Pa hajde, da li je iko od vas pomislio da nije pušten zbog toga što mu je supruga na nekoj visokoj funkciji u vladajućoj nomenklaturi? Da je to sve nađeno kod nekog običnoga smrtnika, pa bog ga ne bi spasao bajbokane do zadnjega dana u kontinuitetu.
I šta će građanima Srbije na milione komada oružija sa dozvolom. Šta će čoveku 9 komada lovačkoga oružija, šta lovi time? Oružije i nasilno ponašanje, pa to je uvek jedno uz drugo.